Povratak kod roditelja olakšava odrastanje

Od 18. od 25., pa čak i kasnije, postale su godine čudne tranzicije, neomeđeno područje između adolescencije i potpunog odrastanja. Mladi ostaju negdje između.
54 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 20.03.2011. 13:43h

Uprkos negativnom stereotipu koji prati odraslu djecu koja su u roditeljskom domu, novo istraživanje pokazalo je da privremeni povratak roditeljima nije loša stvar. Zapravo je u SAD-u postao sve uobičajeniji, prenosi net.hr.

"Danas je put u život odraslih daleko duži i naporniji nego prije 30 godina", kaže autorka studije Teresa Swartz komentarišući svoje istraživanje objavljeno u Journal of Marriage and Family.

Istraživači su koristili podatke o 712 osoba uzrasta od 24 do 32 godine kako bi razumjeli zašto se odrasla djeca vraćaju kući umjesto da od roditelja samo pozajme novac. Iako je gotovo polovina ispitanih primala novčanu pomoć od svojih roditelja dok su bili u 20-im godinama života, samo je njih 10, 15 posto primalo novčanu pomoć roditelja nakon 30. godine. Vjerovatnost da će im roditelji novčano pomagati opadala je sa svakom godinom za 15 posto. Novčanu pomoć uglavnom su primali dok su se mladi borili za financijsku sigurnost ili ako su povremeno zapali u financijske probleme.

Osim toga studija pokazuje da roditelji koji dopuštaju povratak odrasle djece nijesu posesivni niti produžuju 'zavisnost o mami i tati'. Umjesto toga oni pružaju pomoć u vrijeme nevolje, što je normalna uloga svakog roditelja, posebno u vrijeme krize.

Iako u modernom američkom društvu život sa roditeljima nakon 20. nije društveno poželjan, u 1940-ima je 70 posto Amerikanaca u 20-im godinama života živjelo u roditeljskom domu. Seksualna revolucija ovu je situaciju drastično promijenila. Odrasla djeca više nijesu čekala brak u domu svojih roditelja, a kultura seksualno aktivnih samaca postala je sve raširenija.

Moderni sociolozi shvatili su da je opet došlo do promjene u načinu života. U prošlosti su osobe iz djetinjstva prelazile u adolescenciju pa u fazu odraslih, no danas postoji i jedna međufaza. Od 18. od 25., pa čak i kasnije, postale su godine čudne tranzicije, neomeđeno područje između adolescencije i potpunog odrastanja. Mladi ostaju negdje između. U ovom je razdoblju postalo normalno vratiti se nakon školovanja u roditeljski dom i uz pomoć roditelja se polako otisnuti u svijet odraslih.

Bonus video: