A: Pokušavam da otkrijem ono zajedničko knjigama koje najviše cijenim. Toliko su različite!
Ako sam ih birao, znam da mora biti da ima neka tajna veza među njima.
Njihov niz dao bi kudikamo bolju informaciju o meni od bilo kojeg identifikacionog dokumenta.
Svaka od njih je na svoj način zadovoljila moju potrebu za saznavanjem, napućivanjem...
Posredovale su mi dragocjeno prijateljstvo izvanrednih ljudi koji su živjeli ko zna kada, gdje i kako...
Imam dojam da mi je život stavljao baš određenu knjigu na put onda kada mi je bila potrebna.
Sve one govore o ljudskim mogućnostima, o težnjama za ljubavlju, istinom, dobrotom, ljepotom. Takođe i o stvaralaštvu, o preobražajima...
Isijavaju ljubav, poetične su i mudre, nježne i snažne, inspirativne i poticajne.
Smiješe se, fino humorne, zabavne su, uključive, erotične...
Kao što težimo da imamo ’’savršenog’’ prijatelja, tako težimo i za cjelovitom knjigom koja bi mogla zadovoljiti svaku našu znatiželju.
Morala bi biti sva od ljubavi i ljepote!
Od zašto i otkud, od ko i kamo, od šta i kada, od kakvo, kuda i sa kime, od koliko i kako i čime, pa sve do gdje i dokle...
B: Kada god mi neko dođe u goste i obrati pažnju na moju biblioteku, uvijek mi se javi osjećaj otkrivanja, veoma sličan onom intimnom, erotičnom.
Neka tiha, ugodna, golicljiva vrelina mi prožima tijelo. Upravo iz razloga što znam da su sve moje knjige pažljivo odabrane i meni važne.
Svaka me otkriva. Obično upitam: ’’I koja ti se najviše dopada?’’, pokušavajući da i ja preko svoje bibiloteke otkrijem ponešto o gostu.
Veliki sam ljubitelj praznog prostora. Čini me slobodnim, nesputanim, kreativnim.
Zato nisam sretan kada mi je prostor zatrpan bilo čime, pa makar i najvrednijim knjigama, baš kao što nisam sretan kada je prostor u meni zatrpan.
Moja najgornja polica je potpuno prazna. Služi mi kao stalni podsjetnik da nadahnuta misao, ideja dolazi uvijek iz tišine svemogućnosti.
Ljubitelj sam prije svega knjiga koje su pisane u jezgrovitim formama/sjemenim informacijama.
Zato je moja biblioteka skromne veličine. Ako unosim novu knjigu, volim neku staru, manje vrijednu da sklonim sa police.
Time je moja biblioteka uvijek živa, u promjeni, u nastajanju, baš kao što sam i ja, a ne tek puko skladište informacija.
Nikada me nije uzbuđivao podatak o veličini čuvene Aleksandrijske biblioteke, ali jesu superkratki japanski haiku redovi ili indijske sutre.
Stalno iznova vraćajmo se svojim unutarnjim svjetovima i svojim najvrednijim knjigama.
Sretno.
www.zlatnicovjek.com
Bonus video:
