Što je sve ili najnužnije potrebno da bi neko napisao knjigu? Iskreno, ne znam, jer nemam to iskustvo.
Hajde da skupa hipotetički promislimo o tome, prije nego što možda i napišemo knjigu.
Na primjer, u kojim trenucima se piše, koliko dugo, sam ili sa nekim...?
Da li baš sve može stati u knjige ili nešto prevazilazi slovo? Kako je moguće verbalizovati bilo koje iskustvo, osim po analogiji?
Kako opisati ukus kruške nekome ko je nikada nije jeo?
A. Knjige se pišu iz mnogo razloga: da inspirišu, podsjete upućene, podstaknu i motivišu, edukuju, zabave, obrazuju, uvjere, informišu...
Ponekad i da dezinformišu, manipulišu, pribave prestiž, uticaj, popularnost, novac...
Autori nastoje da drugima prenesu svoja ili tuđa otkrovenja, mudrosne uvide, otkrića i izume, snove, vizije, svjedočanstva, tumačenja i analize, sudove i uvjerenja...
B. Smatram da je razlog udruživanja isti kao i u bilo čemu drugom.
Ako nešto mogu bolje sa drugim nego sam, onda tako i treba, kao i obratno.
Kao pragmatičan čovjek, volim knjige koje imaju ’’kako?’’. Najviše cijenim životno iskustvo.
Npr., jedno je pročitati recept, a drugo sam pokušati spremiti jelo.
U knjigama ’’kolači’’ nikada ne zagore, a u životu da.
Takođe, u knjigama nema živog autora, pa ni mogućnosti za interakciju sa njim.
Autor zrači ko zna koliko puta više nego slovo autora.
Ona ostaju, on odlazi, a sa njim i njegova vibracija.
A. Pisanje knjiga je prije svega način da se autor kreativno izrazi kroz proces, rad-igra.
Energija autora je ta koja vrši uticaj na čitaoce. Riječi i ideje su samo specifična sredstva tog uticaja.
Ako recimo autor stvara u stanjima ljubavi, zanosa, poleta ili radosti, biće srazmjerno tome otvoren za protok kreativne energije.
Čitaoci će nužno doživljavati slično dok budu primali tu energiju u procesu čitanja.
Zato je važno pažljivo birati knjige.
Autori i čitaoci se uzajamno privlače, zavisno od njihove otvorenosti, sklonosti, senzibilnosti, iskustva, potrebitosti... Svaki čitalac je i sustvaralac i stvara svoje predstave.
Ko je pravi čitalac određene knjige? Onaj ko je ’’najbliži’’ autoru u smislu svjesnosti, afiniteta, potreba...
Neke se knjige pišu za manji ili veći broj ljudi.
Razgovarali smo o namjeri da pišemo za ’’sve ljude’’.
Ne sjećam se da sam ikada vidio takvu knjigu. Ne znam da li je moguće.
Ako bi se pisala iz najdublje ljubavi za nekoga najvoljenijeg...
Sretno.
Autori su osnivači NVO "Zlatni čovjek"
Bonus video:
