Pametni telefoni, videoigrice, trampoline, šoping, igraonice, rođendaonice, plivanje, kino, ljetni kampovi, igračke, televizija… Sve ovo i opet im je dosadno!? Šta trebate učiniti?
Šta trebate učiniti? Stručnjaci za razvoj djece savjetuju roditeljima da ne žure s gotovim rješenjima. Istraživači kažu da dosada pruža unutrašnji mir koji pomaže samospoznaji kod djece. Savjetuju da se djeci ne dopušta da provode više vremena pred ekranom da bi ublažili dosadu. Preporučuju da se djeci postave kreativni izazovi kako bi uključili maštu. Imaginativni i kreativni procesi mogu podstaći interesiranja koja ostaju djeci za cijeli život. Djeca razvijaju važne životne vještine kada moraju pronaći rješenje za dosadu.
“Djeca moraju sjediti u vlastitoj dosadi kako bi se svijet dovoljno utišao da mogu čuti sami sebe.”
Od knjiga, časova slikarstva, sportova, do Ipad-a i televizije, mnogi roditelji rade sve što je u njihovoj moći kako bi zabavili i edukovali svoju djecu. Ali šta bi se desilo ako bi djecu s vremena na vrijeme pustili da se dosađuju? Kako bi to uticalo na njihov razvoj?
Očigledan negativan uticaj gledanja televizije na maštu predstavlja problem jer mašta je važna. Ne samo da obogaćuje lično iskustvo, već je važna za empatiju – zamišljanje da smo na nečijem mjestu – i ključna je za stvaranje promjena. Djeca (ali i odrasli) često se prepuštaju televiziji ili – ovih dana- digitalnim uređajima da bi ubili dosadu.
Sportovi, muzička škola i druge organizirane aktivnosti svakako mogu koristiti djetetovom fizičkom, kognitivnom, kulturnom i društvenom razvoju. Ali djeci je potrebno i da neko vrijeme provedu sami sa sobom – da se isključe od bombardiranja vanjskog svijeta, da sanjare, prate vlastite misli i da otkriju vlastite interese i talente.
Roditelji se često osjećaju krivima kada se djeca žale da im je dosadno. Ali zapravo je konstruktivnije da vidite dosadu kao priliku, a ne kao nedostatak. Roditelji imaju svoju ulogu, ali žurenje s gotovim rješenjima nije od koristi. Djeci je više potrebno da odrasli oko njih razumiju da njima, da bi se sami zabavili, treba prostor, vrijeme i mogućnost da naprave nered (u određenim granicama – i djeca trebaju sama pospremiti iza sebe).
Ako djetetu ponestane ideja, treba im dati neki izazov koji ih može navesti da nastave da se zabavljaju vlastitom maštom. Možete im kazati da otkriju koju vrstu hrane voli njihova igračka dinosaurus u bašti, ili, ako su stariji, da naprave neku priču u slikama s prijateljima, koristeći digitalnu kameru.
Većina roditelja kaže da žele da odgoje samostalne osobe koje mogu preuzeti inicijativu i razmišljati svojom glavom. Ali ako djeci stalno ispunjavamo vrijeme, nećemo ih ničemu naučiti, već zavisnosti od vanjskim stimulansima, bilo da je u pitanju posjedovanje materijalnih stvari ili zabava. Pružanje potrebnih uvjeta i vjera u djetetovu prirodnu težnju da angažira svoj um prije će proizvesti nezavisno, sposobno dijete, puno ideja.
Zapravo, ovo je lekcija za sve nas. Isključiti sve, ne raditi ništa i pustiti um da luta, može biti sjajno i za odrasle – svi bi trebalo češće to da probamo, prenosi Radio Sarajevo.
Bonus video:
