Oduvijek je selo Smokovci za našeg sagovornika Mladena Rakčevića, bivšeg profesionalnog sportistu, predstavljalo nešto što je posebno.
“Suština i temelj moje familije, moji roditelji, još kao djetetu su mi usadili veliku ljubav prema ovom bajkovitom mjestu. Naši dolasci ovdje, svake nedjelje, za mene su predstavljali povratak korijenima i zato sam se, iako mnogo kasnije zbog obaveza u sportu, i dalje želio vratiti na pradjedovske korijene”, emotivno nam priča Mladen, dodajući da je prvenstveno želio ispuniti lični zavjet povratka korijenima, a onda probati i da svoje seosko domaćinstvo modernizuje, oživi i njegove resurse valorizuje na način da se tu zaista može i živjeti i raditi.
“Naravno, potreban je veliki rad, dosta finansijskih ulaganja, strpljenje, nekada čak i rizik, pogotovu kada su u pitanju poljoprivredni radovi i uvijek moguće vremenske nepogode što, sve zajedno, može biti iscrpljujuće i jako zamorno, ali ako u obzir uzmemo mir, spokojstvo, ljubav, ispunjenost duše koje nam ista ta priroda nudi onda nema dileme da je selo od neprocjenjivog značaja, kako za pojedinca koji mu se posveti, tako i za cijelo naše društvo koje, i te kako, može imati benefita od ulaganja u poljoprivredu i seoska gazdinstva”, tvrdi naš domaćim Mladen.
Današnji način života na selu po Rakčevićevom mišljenju isti je, ili jako sličan, u skoro svim seoskim sredinama kod nas, a razlike se generalno odnose na tipove gazdinstava i činjenicu da li se neko bavi stočarstvom, povrtlarstvom, ratarstvom, vinogradarstvom...
“Bilo kako bilo, cijeli dan je ispunjen, od jutra do večeri mnoštvo je poslova i obaveza koje ne mogu čekati sjutra i koje je potrebno obaviti još danas, jer sjutra se već pojavljuju novi poslovi i nove obaveze”, kaže Rakčević zaključujući šaljivo da dosadno sigurno ne može biti.
Kada su u pitanju uslovi života na selu, za Mladena, je najveći neodstatak, kao i u skoro svim seoskim sredinama u Crnoj Gori, infrastruktura, bilo da je u pitanju putna infrastruktura, neredovno snabdijevanje električnom energijom, pogotovu u zimskom periodu, vodosnabdijevanje...
A ako svemu dodamo i pitanje raseljavanja i odlazak ljudi sa sela onda, kako Rakčević reče, shvatamo da imamo ogroman problem.
“Uz to, ako svim ovim problemima dodamo i loš signal mobilne telefonije, loš TV signal, nedostatak internet konekcija, jasno je da smo u problemu i za potencijalni razvoj turističkog proizvoda, jer u 21. vijeku teško da je moguće funkcionisati bez ovih resursa. Pogotovu ne u oblasti turizma i konkuretne turističke ponude, a da stalan život u selu i ne pominjem”, odlučan je Rakčević.
Rješavanjem ovih pitanja, ili makar njihovim saniranjem umnogome bi se, po njegovom mišljenju, stvorile šanse za mnogo drugačiju komunikaciju na relaciji selo - grad počev od prodaje artikala proizvedenih na selu, preko kupovine namirnica u gradu, bržeg i lakšeg saobraćajnog funkcionisanja na ovoj relaciji, produženja prosječnog trajanja boravka pojedinca iz grada na selu…
Selo Smokovci je, za Mladena Rakčevića mjesto savršenih jutara tišine, šetnji u smiraj dana imanjem predaka, mjesto pod najsvjetlijim zvijezdama i najljepšim kišama, ali i mjesto koje je idealno za vaspitanje djece i ukazivanje na suštinske vrijednosti.
Zato je Rakčević mišljenja da svako vaspitanje djeteta mora počivati na suštinskim vrijednostima, ističući vrijednost sela ne samo zbog samog geografskog lociranja, ili mogućnost ubiranja različitih vrsta plodova, uzgoja stoke, bavljenja različitim aktivnostima...turizmom... već zbog svega onoga što je to selo, kao suštinu, gajilo vjekovima.
“Familija, pošten i iskren odnos među ljudima, komšije, prijatelji, kumovi... temeljne, prave suštinske vrijednosti. U takvom odrastanju dijete shvata sve to na pravi način, a samim tim ga pravimo dobrim čovjekom. Familija se zbližava i opet postaje familija u pravom smislu te riječi, a selo postaje baza koja, uz grad, participira u stvaranju zdravog i stabilnog društva”, jasan je naš domaćin.
Isto tako, za kvalitetniji život sela, prema riječima našeg domaćina Mladena, neophodna je i njegova institucionalizacija kako kroz otvaranje mjesnih kancelarija, formiranje svrsishodnih odbora, delegiranje kvalitetnih zastupnika u opštinske organe, tako i kroz realizaciju određenih projekata u našim selima i kvalitetniju animaciju mještana ne samo za učešće u njima, već i za sticanje određenih benefita zbog odluke za ostanak na selu i borbu za njegovo očuvanje.
A ovu priču o povratniku na selo Mladenu Rakčeviću, i njegovom selu Smokovci, naš domaćin emotivno završava riječima čuvenog pisca Meše Selimovića:
“Ođe sam postao, ođe ću nestati. Ođe sam ugledao i nebeski beskraj i pučinu na kojoj mi se oko odmara, i ovo ne bih zamijenio ni za jedan kraj na svijetu. Ljepših možda ima, dražih niđe. Ovaj kraj, to sam ja, to je moj život i moja ljubav, to je moja kolijevka i moja grobnica, moj početak i moj svršetak...”
Bonus video:
