Ako bi hotelska grupa Karisma dobila u višedecenijski zakup djelove ulcinjske Velike plaže i Adu Bojanu i tamo napravila nešto poput onoga na meksičkoj Rivijeri Maja, dobrostojeći i izbirljivi evropski turisti ne bi morali provesti desetak sati u avionu da bi potrošili svoje eure i funte i uživali u spoju nenametljive gostoljubivosti i elegantnog luksuza, odlične i raznovrsne hrane, cjelodnevne zabave, avanturističkih aktivnosti i očaravajuće prirode.
Saša Milojević, operativni potpredsjednik korporacije Karisma Hotels&Resorts nedavno je rekao je “Vijestima” da planiraju da ulože 280 miliona eura u narednih pet godina u renoviranje i izgradnju hotela na Velikoj plaži i Adi Bojani, ako pobijede na tenderu, koji bi Vlada trebalo da raspiše za zakup na 30 i 90 godina.
Kazao je da su zainteresovani i za druge turističke destinacije u Crnoj Gori kako bi za pet godina imali 2.100 soba, 2.500 zaposlenih, 100.000 gostiju i 700.000 noćenja.
Moguće je da u saradnji sa turoperatorom TUI “kopiraju” neke od već postojećih koncepata u Meksiku, Dominikanskoj Republici, na Jamajci i drugim mjestima.
Ulcinjska rivijera i Rivijera Maja pomalo su slične, ali je ova posljednja duža za 300-tinjak kilometara.
Hoteli i ljetovališta smješteni su tamo na uskom pojasu u ravnici između plitkog mora i močvarne džungle, što veoma podsjeća na najjužniji dio Velike plaže i Adu.
I da, u ulcinjskoj “džungli” nema krokodila.
I do Azul Beach Sensatorija, jednog od Karisminih hotelskih naselja na Rivijeri - gdje je početkom aprila boravila grupa crnogorskih novinara o trošku kompanije - sa bezličnog ali urednog kankunskog aerodroma stiže se za 40-ak minuta autoputem.
Karisma na Rivijeri Maja ima oko 3.000 soba i apartmana u desetak različitih ljetovališta, od “normalnih” porodičnih i onih specijalizovanih za familije sa malom djecom (sa sve Sunđer Bobom i ostalim junacima dječjeg TV kanala Nikelodion na svakom koraku) preko onih samo za odrasle, za mladence ili nudiste, do ekskluzivnih vila sa privatnim teniskim terenima, plažom, marinom, jahtom, spa, teretanom, batlerom i kuvarom.
Njihov zaštitni znak je Gourmet Inclusive, za koji insistiraju da je drugačiji od uobičajenog All Inclusive koncepta u drugim turističkim destinacijama širom svijeta - ljetovanja bez gotovine.
Bilo da platite oko 200 dolara po osobi za noć u porodičnim hotelima ili 1.300 u “palafitosima”, bungalovima na vodi na plaži Maroma - među deset najljepših na svijetu po izboru Travel Čanela - ili do 15.000 dolara na noć za vilu Esmeralda, novčanik vam više ne treba dok ne odete, možete jesti i piti šta god, kad god i koliko god hoćete tokom boravka.
U svakom ljetovalištu gostima je na raspolaganju po desetak restorana i barova (uključujući i šankove u nekim bazenima) sa kuhinjom iz svih krajeva svijeta i naravno onom pravom - ljutom, meksičkom.
U jednom “restoranu - pozorištu”, najrenomiraniji svjetski kuvari gostuju po nekoliko dana i spremaju svoje specijalitete pred gostima i istovremeno objašnjavaju kako to rade a somelijer predstavlja vina koja se služe.
Desetak kamera emituje sve na velikim ekranima raspoređenim po restoranu.
Na plažama konobari služe osvježenja i koktele, a možete i ručati sa roštilja.
Voda je svuda - more zapljuskuje plaže sa svjetlucavim bijelim pijeskom, sitnijim od ulcinjskog, fontane i bazene ne možete izbrojiti.
Iz soba u prizemlju direktno sa terase ulazite u bazen, ali i ako ste na najvišem, četvrtom spratu nekih hotela, možete zaplivati u “beskonačnom” privatnom bazenu.
Sve je besprekorno uredno i čisto i napolju i u ukusno uređenim sobama sa džakuzijem, koje vam namještaju nekoliko puta dnevno.
Gostima je na raspolaganju 24-časovni rum servis i lični portir, neograničeni telefonski pozivi u sve krajeve svijeta su besplatni, a živa muzika od marijačija preko džeza do američkog popa i različita događanja i performansi stvaraju posebnu atmosferu opuštene stalne zabave.
Domaćini su ponosni na spa centre u svakom ljetovalištu sa različitim tretmanima za relaksaciju, čišćenje tijela i uma, saunama i aroma terapijama.
Karisma ljetovališta su popularna destinacija za vjenčanja, sa baldahinima na plaži, “priručnim” crkvama ili posebnim prostorima na krovovima hotela sa pogledom na okean i nepreglednu džunglu.
U “vannastavnim” aktivnostima možete voziti skuter po moru ili kvad na uzbudljivom izletu kroz džunglu do krokodila, jahati konja, roniti sa maskom i razgledati koralno podmorje ili sa ronilačkom opremom ići u podvodni ribolov.
Na rivijeri je i nekoliko zanimljivih arheoloških nalazišta iz perioda prije dolaska kolonizatora.
Armija ljubaznog osoblja na usluzi je na svakom koraku - Karismin princip je da imaju prosječno dva zaposlena po sobi i čini da poželite da ne odete ili da se opet obavezno vratite.
Domaćini “ne broje zalogaje”...
Na pitanje kako određuju cijene, s obzirom da ne znaju koliko će gosti pojesti i popiti, predstavnik Karisme je rekao da nema puno slučajeva prežderavanja i pretjeranog pijanstva. “Ako gost ostaje, recimo sedmicu, a puno pojede ili popije prva tri dana, onda će mu ostatak odmora biti muka, pa će malo jesti i piti, tako da će nas u prosjeku koštati koliko i svaki drugi gost. Mi smo na početku izračunali i postavili neku cijenu, a onda smo finim štimovanjem došli do optimalnih iznosa i za nas i za goste”.
Kankun – spavaonica za zaposlene u turizmu
Kankun je grad na najisturenijoj istočnoj tački poluostrva Jukatan i Meksika, na obali Karipskog mora, preko puta Kube. Nastao je 70-ih godina prošlog vijeka na mjestu ribarskog naselja u kome su živjela samo tri stanovnika, a danas ima 700 hiljada, uglavnom zaposlenih u turizmu i povezanim granama privrede na Rivijeri Maja, koja ima 90.000 hotelskih soba. Navodno se svake godine otvaraju po tri nova hotela, i nema nezaposlenih, dok je prosječna stopa u Meksiku ove godine 3,2 odsto.
Klima je tropska sa prosječnom godišnjom temperaturom od 27 stepeni. Iako zemljište na Rivijeri može biti u privatnom vlasništvu, sve van pojasa od par kilometara od obale je strogo zaštićeno prirodno područje na kome se ne može ništa graditi, a divlja gradnja i sječa u džungli je strogo kažnjiva.
Gaje voće i povrće, recikliraju sve, čuvaju kornjače...
Karisma na Rivijeri Maja ima poseban program održivosti i zaštite prirodne okoline. Proizvode 14 tona povrća i voća mjesečno u sopstvenim staklenicima i voćnjacima, tehničku vodu crpe iz sopstvenih bunara, tretiraju i recikliraju 85 odsto vode za navodnjavanje, recikliraju otpad a ulje za kuvanje prerađuju u bio gorivo. Izgradili su jedan od najvećih vještačkih privatnih podvodnih grebena na svijetu od 2,5 km, koji štiti obalu od erozije i stvara ambijent za morske životinje.
Energiju sa 800 solarnih panela koriste za grijanje vode i rasvjetu, a u posebnom programu štite morske kornjače od maja do novembra u vrijeme gniježđenja.
Svako njihovo ljetovalište ima svjetski Grin Gloub sertifikat za održivost i zaštitu prirodne okoline.
Kulinarska avantura u Šiku: 24 služenja u Priči o Meksiku
Restoran Šik (Le Chique) u Karisminom ljetovalištu Azul Beach Sensatori smatra se jednim od najboljih u zemlji i ovog proljeća nudi meni od 24 služenja pod nazivom - Priča o Meksiku. Ekstravagantno osmišljena jela od najčešće jednog zalogaja, sa ukusima tradicionalnih specijaliteta iz svih krajeva zemlje, prave se u kuhinji koja više liči na laboratoriju a kuvari i konobari na naučnike nego na tradicionalno užurbano i često haotično srce “normalnih” restorana. Uz pomoć gotovo mađioničarskih trikova, iz specijalno dizajniranog posuđa i posebne dekoracije nastaju ponekad i šokantne slike i zvuci koji simbolizuju prostor sa koga hrana potiče, bilo to more ili bašta, govedina kuvana 48 sati, bezalkoholni koktel u epruveti, ili “ne znam šta je ovo” koje se jede hirurškom pincetom.
Konobar koji vas služi vodi vas kroz priču i preporučuje kako se šta jede.
Somelijer donosi i šest vrsta vina prilagođenih jelima.
Restoran radi samo od šest do devet uveče i jedini je u Sensatoriju za koji treba rezervacija i novčanik (110 dolara po osobi ako ste gost hotela).
Koncept je osmislio čuveni meksički mladi kuvar Džonatan Gomez Luna, a većinu osoblja u kuhinji čine studenti kulinarstva na praksi. Starija gošća iz Kanade je bila oduševljena doživljajem u Šiku, ali je rekla da joj se hrana u ostalim restoranima u ljetovalištu “baš i ne dopada”.
Ljetovališta okružena zidovima zbog privatnosti, ali i kriminala
Sva ljetovališta Karisme su kompleksi zatvorenog tipa, ograđeni zidovima, ulazak i izlazak se strogo kontroliše i bilježi, a jedan od razloga je, osim privatnosti i bezbjednost gostiju i imovine.
Kriminal je u Meksiku rasprostranjen, policijske patrole u oklopnim vozilima na autoputu za Kankun kontrolišu automobile kako bi presreli narkodilere, iako taksista koji je to rekao - nije mogao da kaže kako policija zna ko je diler a ko ne.
Na Petoj aveniji, nije baš kao njujorška iako je načičkana radnjama i juvelnirnicam svjetskih brendova, živopisnog gradića Plaja del Karmen, vojnici i policajci naoružani dugim cijevima krstare rijekom turista i uličnih prodavaca.
Četiri dolara dnevno i šest dana odmora godišnje za osoblje...
Čitava turistička privreda Meksika počiva na jeftinoj radnoj snazi. Osoblje koje svakodnevno srećete u Karisminim hotelima – konobar, barmen, recepcioner, belboj, sobarica, radnik na bazenu ili plaži – rade uglavnom za četiri dolara dnevno, što je minimalna plata u Meksiku, šest dana sedmično, a svi zaposlemi imaju šest do 15 dana odmora godišnje, zavisno od staža u kompaniji.
Predstavnik Karisme tvrdi da 10 odsto prihoda daju tim zaposlenima umjesto napojnica, koje su po principu ljetovanje bez gotovine, uračunate u cijenu.
Plate menadžera prodaje u hotelu su oko 1.300 dolara mjesečno a prosječna zarada u kompaniji je, tvrdi predstavnik, 800 dolara mjesečno, ne računajući (vjerovatno basnoslovne) plate top menadžmenta. Kompanija organizuje besplatne kurseve stranih jezika za zaposlene, ali i opismenjavanja, pa su neki i u svojim pedesetim naučili da čitaju i pišu.
Obuka ključna za vrhunski nivo usluga u svim hotelima
Karisma planira i da otvori centar za obuku budućih zaposlenih u Crnoj Gori, poput onih na drugim svojim destinacijama.
“Naše ime na hotelu znači kvalitet. Možemo da imamo najljepše hotele i najrazvijeniju infrastrukturu, ali ako usluga u tima hotelima nije na nivou koji evropski ili svjetski turista očekuje, sve je uzaludno. Prioritet u svim našim destinacijama je obuka radne snage, imamo centre za edukaciju i obuku u Meksiku, Jamajci, Dominikanskoj Republici. Takav vrhunski centar za obuku radnika na svim nivoima želimo da otvorimo u Crnoj Gori i to upotpunimo slanjem tih radnika ovdje a i nekih od ovih radnika tamo, jer je vrlo važno da upoznaju različite kulture, različite mentalitete, različite vrste poslovanja”, rekao je Milojević.
“Najvažnije je da turista bude zadovoljan kad ode i da želi da se vrati. Poznati smo po tome da se najveći broj naših turista vraća u isti naš hotel ili dolazi u druga naša ljetovališta. Naš je prioritet da ih zadržimo i da imamo interesantan portfelj naših hotela svuda u svijetu – ko je bio u Meksiku može da dođe u Crnu Goru, drugi put u Jamajku ili Dominikansku Republiku. Zato nivo naših usluga mora biti isti u svim destinacijama gdje poslujemo”.
PS:
Od svih toaleta u koje sam ušao tokom ovog putovanja, uključujući i one na beogradskom, pariskom i kankunskom aerodromu, jedino je onaj u podgoričkoj vazdušnoj luci, u prostoru za preuzimanje prtljaga, mirisao “prirodno”.
Galerija
Bonus video:
