Ljudski je želudac organ koji ima svoju granicu, a zabilježeni su i medicinski slučajevi "eksplozije" zbog natrpavanja.
Ako ste se ikad najeli toliko da ste mislili kako ćete puknuti, možda niste bili daleko od istine iako je to vrlo teško postići. Naime, prosječan ljudski želudac u sebe može primiti maksimalno oko 4 litre hrane (probavni sokovi krutu hranu pretvaraju u tekući oblik).
Ipak, rijetko ko će doći do te tačke - većina ljudi osjetit će veliku sitost već pri zapremini od 1,5 litara.
Želudac ima zaštitni refleks, pa ako i dođe do širenja prekomjernim unosom hrana i tekućina do mjere da se želudac nađe na tački pucanja, želudac će se početi "dizati" i refleksno se povraća.
Pomicanje granica
Morbidno gojazni ljudi u pravilu se ne zaustavljaju kod prosječne granice sitosti od 1,5 litara, no pravi se problem javlja ako neko dosegne maksimalnu granicu unosa te spriječi tijelo u prirodnom refleksu povraćanja, pa uzme sodu bikarbonu kako bi olakšao bolove.
Postoje takvi, medicinski zabilježeni slučajevi "eksplozije želuca" budući da soda bikarbona proizvede plinove koji nadiru toliko brzo da refleks povraćanja ne može spasiti čovjeku život.
Za koliko probavimo hranu
Iako hrana dospijeva u želudac u sekundama nakon gutanja, ona se u potpunosti probavlja znatno duže. Tako probava uobičajenih namirnica, poput ručka, traje prosječnih 24 sata u slučaju zdrave probave. Ako smo pak jeli nešto kompleksno i s mnogo mesa te ugljenohidrata, razdoblje probave može se produžiti na dodatan dan ili dva, dok se voće najbrže probavlja - u roku od sat vremena.
Debljamo se za samo tri sata
Kroz tri sata nakon obroka počinje proces debljanja - tačno je toliko vremena potrebno kako bi mast dosegla mjesta na kojima se obično skuplja - struk, stražnjicu i bokove. Primjerice, pojedemo li pizzu, nakon tri sata se u području struka može pronaći od dvije do tri male kašike masti. Tamo se mast privremeno skladišti i koristi kao izvor energije, no ako se ne potroši već samo unosi nova - tada se i debljamo, piše Express.hr.
Bonus video:
