Danilo Mihailović 2017. godine je počeo da proizvodi domaću tjesteninu. Samouk, uz pomoć instrukcija sa interneta i savjeta domaćica upustio se u pravljenje pašte.
Danas, skoro šest godina kasnije, gotovo da nema osobe širom Crne Gore koja nije čula za ovog momka iz Ulcinja i njegovu „Radionicu pašte“.
Iako je bilo očekivano da poslije završenog fakulteta počne da radi u struci i bavi se marketingom koji je studirao, ideju da se bavi proizvodnjom tjestenine Danilu je dao sveštenik.
“Sklonost mojih roditelja ka proizvdnji domaće hrane i pića je i mene usmjerila da razmišljam u tom pravcu. Iskren da budem ideja o proizvodnji pašte nije moja, već mi je predložio moj sveštenik tokom jednog razgovora o tome za koju profesiju treba da se opredijelim. I dalje pamtim tih par rečenica koje su se obistinile i postale matrica po kojoj se moj posao razvija”, priča Danilo za “Vijesti”.
Sada, kaže Danilo, znanje iz marketinga koristi kako razvijao i jačao svoj brend i plasirao proizvode.
“Radionica paste” zvanično je nastala u novembru 2017. godine, nakon par mjeseci prikupljanja informacija i savjeta.
“Osnove sam najviše tražio na internetu i u savjetima domaćica koje povremeno prave domaću paštu za domaćinstvo. Ipak sam najviše naučio radeći i ispravljajući svoje greške. I dan danas je tako, kad god radim nešto novo”, objašnjava Danilo.
Ističe da proizvodnja tjestenine traži veliko vrijeme i strpljenje, vještinu i znanje.
“Sve se to uči godinama. Vjerujem da je tako i u svim ostalim profesijama”.
Opremu za proizvodnju nabavio je u inostranstvu, a koristi domaće povrće. “Ako izuzmemo finansijski aspekt najteže je utvrditi koja vam oprema zaista treba, koje karakteristike treba da zadovolji i da li je investicija isplativa na našem tržištu”.
Danilo se u svojoj radionici bavi zanatskom i domaćom proizvodnjom, a sam proces je dug i osjetljiv.
Rad počinje tako što priprema radionicu u zavisnosti od toga koji tip tjestenine namjerava da pravi.
“Domaća pašta se radi po principu peglanja i preklapanja tijesta, razvijanja u rolne i potom sječenja. Ta mašina je zamjena za oklagiju i omogućava preciznije i efikasnije peglanje, a potom i sječenje tijesta. Za paštu u boji je potrebno pripremiti povrće, zatim prosijati brašno i sve to sjediniti. Nekad sam mijesio ručno, danas to mijese mikseri, zatim nastupa peglanje i preklapanje tijesta a na kraju sječenje i sušenje. Proces je dug i osjetljiv na mnogo faktora pa zato svaki put moram pristupiti sa puno pažnje i poštovnja recepata koje sam tokom prethodnih godina sam razvio”, objašnjava Danilo.
Sa druge strane, zanatska proizvodnja sličnija je industrijskoj, ali u manjem obimu.
“Veći dio posla odrađuje mašina koja se zove ekstruder. Daleko od toga da je to jednostavan posao pogotovo ako radite sa povrćem. Kvalitet sirovina, dobar recept, pouzdana oprema i vještina upravljanja procesom su presudni za kvalitet krajnjeg proizvoda”, ističe Danilo.
Učestvuje u svakom dijelu posla
U proizvodnju je Danilo uključio svoju porodicu, koja mu pomaže u nabavci, pakovanju, prodaji, distribuciji...
"U svakom od procesa manje ili više učestvujem. Konkretno u proizvodnji radim sam dok oko ostalih obaveza imam veliku pomoć porodice”.
Svoj radni dan opisuje kao “u najmanju ruku dinamičan”, jer je svaki od ranije pomenutih procesa povezan i neophodan je balans da bi sve funkcionisalo kako treba.
“Npr. ako nabavka funkcioniše kako treba onda i proizvodnja ide po planu pa samim tim i pakovanje i prodaja. A ako samo jedan segment zakaže onda i ostali segmenti trpe. Moj radni dan je da ispunim plan koji je za taj dan predviđen, da držim procese u balansu i svaki ponaosob sprovedem do kraja”. U Radionici pašte može se naći tjestenina raznih ukusa i boja, od različitog povrća i začina.
“Od početka osluškujem potrebe tržišta i prema tome širim ili skupljam asortiman. Ideje su uglavnom s početka priče dok je ovo danas realizacija i korekcija prema potrebama tržišta”.
Danilo je u početku bio jedini koji se u Crnoj Gori bavio proizvodnjom pašte, a danas ima nekoliko kolega.
Međutim, to ne vidi kao lošu stvar.
“Neki proizvode domaću, neki zanatsku paštu dok ja radim i jednu i drugu. To što nisam jedini je dobro kako bi se u Crnoj Gori podigla svijest o malim proizvođačima pašte i da se kod nas može napraviti pašta bolja od većine uvoznih proizvedenih u velikim industrijama kojima je akcenat na kvantitetu”, smatra on.
Cilj održati kvalitet
Njegov cilj je, kaže, da približi ljudima šta su prednosti domaće tjestenine i na taj način kreira potražnju za proizvodima.
“Reakcije su odlične. Ko jednom proba shvati da pašta može biti zdrav obrok, dijetetski, lak za varenje i brz za pripremu. Drago mi je da ljudi prihvataju domaću paštu kao novu realnost u zdravoj ishrani”.
Proširenje biznisa dio je njegovog dugoročnog plana.
“Neprikosnoveni cilj je održati kvalitet proizvoda i jačati brend ''Radionica pašte'' kako bi to ostao sinonim za domaću i pouzdanu paštu najvišeg kvaliteta”, zaključuje Danilo.
Bonus video:
