Pet Klivlend imala je 16 godina kada su joj rekli da se njen san o manekenskoj karijeri nikada neće ostvariti. Bilo je to kasnih '60-ih godina prošlog vijeka, kada je tek potpisala ugovor za jednu od najjačih modnih agencija - Ford Models. Sjedjela je u njihovoj kancelariji na Menhetnu i nervozno iščekivala osnivača agencije, Ajlin Ford koja ju je pozvala na “ozbiljan razgovor”.
“Patriša, imamo svega par crnih djevojaka u našoj agenciji. Da li znaš zašto je to tako? Zato što za njih nemamo posao. Jedini razlog zbog kojeg sam te primila u agenciju je zato što te je preporučio fotograf Oleg Kazini. Ali, iskreno, mislim da nikada nećeš uspjeti u ovom poslu”, bile su riječi koje je Klivlend čula od Ford, a za koje su se kasnije ispostavile kao netačne.
Klivlend je postala veoma uspješna, a čak ju je i dugogodišnji urednik američkog Vogue magazina, Andre Lion Tali u svojoj knjizi iz 2003. godine nazvao “prvim crnim super- modelom”.
Uprkos sumnjama Ford, Klivlend je ostala u agenciji, a sada u 65. godini u svojim memoarima “Walking with the Muses” osvrnula se na početak karijere koji je bio prepun rasizma i diskriminacije.
“Veoma me je nerviralo to što sam gledala kako odbijaju crne djevojke, koje njima nisu bile dovoljno dobre”, kaže za Harpers bazar, manekenka, koju je dvije godine prije razgovora sa Ford primijetio modni urednik, dok se vraćala iz škole.
“Majka mi je rekla da me, ako se ne budem šminkala, niko neće primijetiti, pa ću umrijeti sama. Zato sam tog dana stavila maskaru i obukla odjeću koju sam sama napravila. Tog dana su me otkrili”, prisjetila se ona, a zatim otkrila da nije željela da prihvati ponudu, ali ju je upravo majka nagovorila.
“Sve što je potrebno je da jedna osoba vjeruje u vas. Ja nisam vjerovala u sebe, jer kada bih gledala magazine, nikada nisam vidjela djevojke koje liče na mene”, objašnjava Klivlend.
Ubrzo nakon toga učestvovala je na Ebony Fashion Fair manifestaciji na kojoj su manekenke bile Afro-Amerikanke. Bio je to događaj koji je donosio visoku modu ženama iz srednje klase.
“Nekada smo imale revije u restoranima ili hotelima. Piste su bile pomalo otrcane, ali su dame u publici uvijek bile elegantne. Nosile bi rukavice, krzna i šešire”, opisuje manekenka koju je ovaj posao odveo na jug.
Klivlend je odrasla u Njujorku, otac joj je bio saksofonista iz Švedske, a majka Amerikanka, umjetnica, zbog čega je još gore doživjela susret sa članovima Kju kluks klana. Njoj i ostalim djevojkama bilo je zabranjeno da koriste toalet restorana, između ostalog.
“Nakon revije, djevojke i ja smo otišle u šetnju, kada su ljudi počeli da nas gađaju kamenjem. Napadali su nas kada bi pokušale da koristimo lift. Prosto, biti crnac na jugu u tom periodu, samo po sebi je užasno iskustvo”, tvrdi ona.
Ubrzo je potpisala ugovor za agenciju “Essence”, koja je željela reklamu za prvi sjaj za usne za crnkinje. Klivlend se ni tu nije uklopila, a ovoga puta problem je bio u tome što nije dovoljno crna.
“Fotograf Entoni Barboza nije bio ubijeđen da se uklapam. Vrištao je oko mene govoreći da slika samo crne modele i da ja nisam dovoljno tamna. To je povrijedilo moja osjećanja”, prepričava Klivlend.
“Sve što sam željela je da me slikaju, bez obzira na to koje sam boje. Iako su crnkinje često odbijane zbog boje kože (vjerujte mi izgubila sam veliki broj poslova, jer nisam imala konvencionalni izgled Amerikanke), ja sam jednako odbijana kako bi posao dali djevojci sa tamnijom nijansom braon kože”, napisala je u memoarima Klivlend.
Ubrzo je prešla u agenciju “Wilhelmina”, gdje joj je agent preporučio da, ukoliko želi da ostvari uspjeh u Americi, prvo to mora učiniti u svijetu, pa je 1971. godine otputovala za Evropu.
Tu se povezala sa modelima kao što su Dona Džordan i umjetnicima poput Endija Vorhola.
“Oni su imali potpuno drugačiju kulturu. Otišli smo u Pariz gdje smo pokazivali našu boju kože kao paunovi rep. Moj prijatelj Karl Lagerfeld znao je kako da živi i kako da se dobro obuče. On me je edukovao. Koja viljuška se koristi pri jelu, kada treba stići na događaj, a kada je pristojno otići. On je bio naš vodič. Mi smo njega naučile kako biti slobodan i Amerikanac, a on nas kako da postanemo
Evropljani i da se ponašamo kraljevski. Razmijenili smo kulture”, prisjeća se manekenka, koja je upravo tada ostvarila veliki uspjeh.
U međuvremenu situacija na modnoj sceni se promijenila. Od 36 manekenki koje bi američki dizajner angažovao tokom revije, deset su bile Afro-Amerikanke.
Klivlend se 2006. godine vratila u Ameriku kako bi živjela tamo, ali nije odustala od manekenske karijere, a nedavno je radila na reviji brenda H&M na Nedjelji mode u Parizu.
Na modnoj sceni polako je zamjenjuje njena ćerka Ana Klivlend, koju uprkos svojim lošim iskustvima ohrabruje u ostvarenju sna.
Zabavljala se sa Džegerom, pozirala Daliju
Pet Klivlend pozirala je za sve veće magazine u Evropi i SAD, nosila je modele na revijama Valentina, Iv Sen Lorana i Kenzoa, a u slobodno vrijeme zabavljala se u klubovima sa svojim tadašnjim momkom Mikom Džegerom.
“On je tako dobra osoba. Kada sam bila sa njim, on je bio neodređen. Mogao je da se oženi sa bilo kojom, a ja sam uvijek bila tu između njegovih drugih veza”, iskustvo je Klivlend, koja se dopala i Salvadoru Daliju, kojeg je upoznala preko njegove muze, Huana Fernandeza.
“Želio je da mu poziram. Rekao bi mi da se popnem na sto, da se spustim na ruke i noge i glumim psa. Pozirala sam mu hiljadu puta, a u međuvremenu je postao moj veliki prijatelj. Naučio me je jednu stvar, a to je da najljepša umjetnost koju žena može da napravi - da rodi dijete”, rekla je ona.
Bonus video:
