Kada je prije godinu dana pokrenula svoj brend “Akatelier” Aleksandra Arnold nije ni mogla da pretpostavi da će za kratko vrijeme da osvoji tržište, ne samo u Srbiji, već i u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Ova mlada dizajnerka riješila da poveže tradiciju porodice i svoju ljubav i napravila torbu, nakon koje je počela da kreira ovaj veoma bitan modni detalj. Iako se dizanjeri načešće odlučuju da stvaraju odjeću, ona je napravila brend koji je poznat po luksuznim ženskim torbama.
“Svaki dizajner mora da pronađe liniju u kojoj vidi sebe. U regionu imate zaista vrhunskih umjetnika koji se bave mnogo drugačijom modom nego što su to, recimo, kreiranje haljina ili kaputa na šta su svi navikli. Sve zavisi šta naše tržište želi da stavi kao imperativ u prvi plan. Izabrala sam torbe, jer sam tom odlukom izabrala sebe. U moru kreatora i dizajnera morate da imate dobro postavljen plan. Ali ako dajete kvalitet i eleganciju u isto vrijeme, ona postoji šansa da vas neko primijeti”, tvrdi na početku razgovora Aleksandra, koja je najprije prodaju radila preko mreže Instagram.
Luksuzne torbe iz radionice Akatelier na svakom modelu imaju ispisano ime i prezime vlasnice, kao i broj njenog pasoša ili lične karte, a izrađene su od kože i imaju drveno dno.
“Ako su vam prađed i deda bili stolari, a baka tehnolog u kožnoj industriji, onda ste jednostavno genetski potkovani tim materijalima. Imala sam tu sreću da kroz odrastanje budem naučena da po mirisu i dodiru prepoznajem kvalitet drveta i kože. Zato je Akatelierova torba nastala spajanjem tih materijala. Povezala sam tradiciju, porodicu i sa svojim timom napravila drugačiji i prepoznatljiv modni detalj”, prisjeća se ona.
Dugo vremena, postojala je samo jedna torba iz radionice “Akatelier” - “Akatelier The Handbag”, koja je ovaj brend obilježila i uvela u svijet mode.
“To je svakako naš najtraženiji model. Poslije njega došle su torbe Akatelier S limited edition, You Are Akatelier i Akatelier 42. Lično nosim uglavnom torbu Akatelier 42 koja je inspirisana dječijim crtežima koji opisuju mog dvoipogodišnjeg sina” otkriva Arnold.
Torbe iz njene radionice imaće priliku da vide i posjetioci predstojećeg Fashion Conectiona.
“Zaista mi je velika čast što će se moj brend predstaviti na Fashion Connectionu u Podgorici. Publika će imati priliku da vidi nešto drugačije i veoma sam ponosna što smo kao brend izazvali veliko interesovanje na toj modnoj manifestaciji”, pohvalila se ona.
Akatelier je svrstan u jedan od najtraženijih “domaćih brendova”, a Aleksandra je ponosna što je upravo njena prva torba prodata u Crnoj Gori gdje je ovaj brend veoma tražen.
“Trku oko torbi vode crnogorsko i hrvatsko tržište. Prva Akatelierova torba dobila je svog vlasnika baš u Crnoj Gori u Porto Montenegru. Zato uvijek s ljubavlju kažem da nam je Crna Gora talična. Imala sam veliku sreću da moju prvu torbu primijeti turista u toku večernje šetnje. Jedna holanđanka koja mi je donijela sreću, primijetila je torbu na mom ramenu i čvrsto riješila da baš ta torba bude u njenom vlasništvu. Od tada, Akatelier je postao brend za jedno popodne, a ja više nisam napravila “The Handbag za sebe”. Sada je isključivo pravim za druge žene”, priznaje Arnold.
Kako kaže, iako poštuje rad drugih dizanera ovog modnog dodatka, Aleksandra više ne nosi torbe drugih proizvođača.
“Okruženje je to koje mi ne dozvoljava da nosim druge torbe sem svojih. Ali naravno da volim i poštujem modele drugih dizajnera i da ih imam u svom garderoberu” dodaje ona.
Iako je brend iza kojeg stoji ova mlada umjetnica svega godinu dana na tržištu, njene torbe nose etiketu- “statusni simbol”.
“Klijenti su ti koji su nas napravili statusnim simbolom. Ja sam od onih koji se vode politikom da nisu uvijek potrebni mediji da bi vas neko primijetio. Pružili smo tržištu kvalitetan i dugotrajan modni detalj koji nose zaista drugačije i posebne žene. One odišu samostalnošću i samouvjerenošću. To su žene koje dok hodaju ostavljaju priču iza sebe. Previše posebne i upamtljive. To su žene koje nose Akatelier i zbog kojih smo postali najtraženija torba u regionu”, ističe Arnold.
Prvi model- “The Handbag” najtraženiji je i dalje, a Aleksandra tvrdi da je to “torba koja priča”.
“Nju nose poslovne žene, majke i što je nama jako bitno, nose je i drugi modni dizajneri”obješnjva onda i ističe da je spremna da usliši i zahtjeve mušterija po svaka torba ima pečat sa inivijalima vlasnice.
“To je samo mali detalj koji klijentima znači, a nama je to pružilo podizanje na višu ljestvicu”, priznaje ona.
Svaka torba koje izađe iz ateljea brenda ručno je rađena, no ne postoji uvijek “lista čenja”, za njihove proizvode.
“Tačno je da torbu ne možemo da isporučimo istog dana kada je klijent naruči, ali od tri do pet dana možemo. Pojavi se period kada smo primorani da klijenta zamolimo na čekanje i do 15 dana, ali zaista nam to do sada nije predstavljalo problem. Tim ljudima ne smeta da sačekaju jer znaju da se ta torba radi samo za njih i da ona samo liči na druge Akatelier torbe, ali ni jednu ne možemo napraviti istu kao prethodnu”, tvrdi Arnold. Njene torbe se nalaze i u Parizu, Londonu, Njujorku, Los Anđelesu, Moskvi, Briselu, ali ne misli da žene u inostranstvu više cijene ručno izrađene modne detalje.
“Oni su možda najmjerodavniji klijenti, jer su baš oni ti, kojima su dostupna najveća modna imena. A kad Vas odabere žena koja u svom garderoberu ima torbe svih najvećih modnih brendova, onda možete da dobijete nadu, da ima šanse da jednog dana uspijete”, zaključuje Arnold.
Nijesmo jedinstveni sa drvenim naočarima
Prije nego što je Aleksandrin brend postao poznat po ženskim torbama, ona se okušala i u dizajniranju drvenih naočara. Ovaj modni detalj naišao je na veliku popularnost, ali više ga ne proizvodi u svojoj radionici.
“Ram za naočare od punog drveta američkog hrasta i oraha je napravljen iz znatiželje. Drvene naočare u tom trenutku bile su “must have” modni detalj u svijetu. Mi smo imali mašine i materijal. Bilo je dovoljno da nađemo uputstvo za izradu. Napravili smo klasičan univerzalan model koji je opisan do detalja na youtube-u i svima dostupan. Plasiranjem naočara sa drvenim okvirom nismo izmislili nista novo. Možda je u tom trenutku za naš region to zaista bio pun pogodak, ali jedini razlog zašto ih više ne radimo je upravo činjenica da sa njima Akatelier nije jedinstven”, objasnila je ona.
Nesvjesno se javim ženi sa mojom torbom
Aleksandra se već navikava na činjenicu da sve više žena u svom garderoveru ima torbu iz njene radionice, pa je više ne iznenađuje kad ponosne vlasnice sa njonim modelom sretne na ulici.
“To je jedan od najljepših osjecaja. Mediji mogu da vam pomognu u razvoju što se globalnog marketinga tiče. Međutim, hodajući marketing i marketing “od usta do usta” zadovoljnih klijenata zaista nema cijenu. Vjerujem da je svakom umjetniku puno srce kada vidi svoje djelo na nekom drugom koji ga sa ponosom nosi. Ne poznajem sve svoje klijente i ne mogu da zapamtim sva lica, ali kada vidim ženu sa mojom torbom, nesvjesno joj se javim i sa velikim zadovoljstvom se nasmijem”, priznaje Aleksandra.
Treba se držati jednog puta, širenje dovodi do gubljenja
Nakon što je osvojila tržište naočara i torbi, Aleksandra odgovara na pitanje šta je sljedeće što modni sladokusci mogu da očekuju od nje:
“Prije samo dva mjeseca u jednom intervjuu sam izjavila da se Akatelier neće baviti muškom modnom linijom, ali recimo to danas već nije isključeno. Obuću mislim da je nećemo raditi, bar u narednim godinama koje dolaze. Ipak, mislim da se treba držati jednog puta. Ako bi se mnogo širili, mislim da bismo se izgubili”, smatra ona.
Bonus video:
