Sako i pantalone - odijelo je je danas sastavni dio garderobe gotovo svake žene. Nemoguće je zamisliti kako se ta kombinacija prije samo nekoliko decenija smatrana krajnje enpodobnom za žene.
Jedna od prvih žena koja je oobukal odijelo sa pantalonama bila je poznata američka feministjkinja Elizabeth Smit Miler za kojom se povela i njena prijateljica Amelia Blumer, urednica popularnog feminističkog časopisa. Nje čudno da su urpavo feministkinje skrenule pažnju javnosti na odijelo iako ga nisu uspjele promovisati u ukalupljenim dogmama i konvenciji masa. Muškarci nimalo nisu bili oduševljeni takvim drskim ponašanjem. U tim danima počele su se pojavljivati karikature koje su ismijavale žene u muškim odijelima. Situacija se ponešto promijenila dolaskom bicikla kada se shvatilo kako je odijelo vrlo praktična pogodnost iako su ga, konvencija radi, ipak nadopunjavali suknjom.
Početkom XX vijeka odijelo su lansirale i poznate žene poput zvijezde nijemog filma Prl Vajr i Koko Šanel koja je obožavala ovaj udoban i praktičan odjevni komad. Jedna od najgorljivijih zastupnica odijela bila je nezaboravna glumica Marlen Ditrih.
Američka javnost i mediji dugo su raspravljali o njenoj senzacionalnoj pojavi, o statusnim simbolima, štapu i cigareti kojima je očarala publiku na premijeri filma „Znak krsta“ u kojem je odigrala glavnu ulogu.
Druga obožavateljka odijela bila je glumica Ketrin Hepbrn koja se, uprkos svom zvjezdanom statusu, morala mnogo čega odreći zbog svoje neformalne strasti. Ponekad su to bile zanimljivosti, ali i apsurdi - u londonskom hotelu Claridges, glumica je morala da izađe kroz zadnji izlaz namijenjen osoblju samo iz razloga što se žena u pantalonama smatrala krajnje nedoličnim prizorom u pristojnom društvu, a pogotovo u prestižnom hotelu.
Za obične žene odijelo s pantalonama dugo će vremena biti i ostati izraz bahatosti i izazov društvenim temeljima i normama.
Brzi procvat odijela dogodio se u 60-im godinama prošlog vijeka kada je poznati francuski dizajner André Courrèges publici predstavio kolekciju dnevne ženske odjeće među kojima su se mogla zapaziti i odijela s dugim uskim pantalonama. Tada je odijelo osvojilo mase.
Drugi isto tako slavni Francuz Iv Sen Loran je žensko odijelo proglasio je „glavnim događajem XX. vijeka“. Godine 1966. on je prvi na modne piste doveo modele u smokinzima i odijelima. Njegov znameniti Le Smoking bilo je jedino žensko odijelo koje je javnost percipirala kao realnu alternativu ženskoj poslovnoj odjeći toga perioda. Veliki je dizajner stvorio novi kanon ženske mode rekavši kako odijelo može najbolje naglasiti ženstvenost.
Začudno, no ulazak odijela u kolekcije ženske odjeće poznatih dizajnera nije uzdrmao položaj konzervativaca. Ranih 70-ih žena u odijelu nije mogla dobiti sto u svim restoranima. Tek je u 80-im odijelo zauzelo dostojanstveni status u ženskom ormaru. Žene su se sada mogle tako odjevene pojaviti ne samo u restoranima i drugim javnim mjestima, već i na poslu.
To se dogodilo većinom zaslugom talijanskog kreatora Armanija. On je bio taj koji je žensko odijelo izveo iz salona na ulicu, pretvorivši ga u svakodnevni predmet . Njegovo odijelo namijenjeno je poslovnim i inteligentnim ženama koje vole strogost u odijevanju. Odijelo još uvijek nije izgubilo na svojoj aktualnosti i važnosti. I to je u potpunosti logično: praktično je, udobno i moderno. Baš za svaku situaciju
Bonus video:
