U Crnoj Gori posljednjih godina sve više mladih muškaraca se odlučuje za profesiju modela. Ipak, manekenstvo se još ne može smatrati pravim poslom, kako zbog zarade tako i zbog učestalosti manifestacija.
“Kada je u pitanju region, čovjek se ne može posvetiti samo modelingu. To je više hobi, ne samo zbog toga što nema dovoljno modnih događaja, već i zbog zarade koja iznosi od 50 do 80 eura, po večeri”, objašnjava za “Vijesti” Miloš Perić koji je do sada radio u Crnoj Gori i Srbiji, a uskoro će se oprobati i u inostranstvu.
Istog mišljenja je i njegov kolega Vuko Mihaljević:
“Nije moguće izdržavati se od manekenstva u Crnoj Gori. Govorim iz iskustva od nekoliko godina unazad do danas, a mislim da nikada neće ni biti moguće”.
On kao glavni razlog za to navodi malo tržište.
“Shodno tome nije ni realno da se revije održavaju često ili da budu plaćene kao u svjetskim modnim centrima, poput Pariza, Milana i Njujorka. Čak i u tim gradovima manekenstvo može biti izvor dobre i relativno lake zarade, ali nikada siguran posao”, kaže Mihaljević i dodaje da je zarada u Crnoj Gori 50 eura po reviji.
Vuko Mihaljević
David Knežević takođe smatra da je manekenstvo veoma nesiguran posao.
“Nažalost kod nas su revije rijetke i manekeni se ne mogu osloniti na taj izvor prihoda i smatrati ga primarnim. Ovo nužno vodi pristupu manekenstvu kao hobiju. Ja se na primjer bavim preduzetništvom”, priča on i ističe da honorar zavisi od glamuroznosti događaja.
“Zarade variraju od glamuroznosti, robne marke i broja izlazaka. Obično su honorari za muške modele od 30 do 100 eura po reviji”, pojašnjava Knežević.
Mihaljević dodaje da ne treba očekivati da se situacija promijeni.
“Zarade variraju od glamuroznosti, robne marke i broja izlazaka. Obično su honorari za muške modele od 30 do 100 eura po reviji”
“Treba biti realan i znati da Crna Gora nije Italija, Francuska ili neka druga bogata i višemilionska zemlja. Zbog toga za isti posao ovdje i tamo ne mogu biti iste zarade”, priča on.
“Ovdje je nemoguće baviti se manekenstvom kao poslom, već kao hobijem, zbog povremene promjene svakodnevice, druženja sa mladim ljudima i svih ostalih stvari koje neki drugi hobi nosi”, govori Mihaljević.
Njegov kolega, Miloš Perić dodaje:
“Da imamo deset revija mjesečno, od ovog posla bi se moglo živjeti. S obzirom na to da nije tako, jasno je da se ne možeš izdržavati od tih primanja”.
Knežević smatra da oni koji su željeli da manekenstvo bude njihovo jedino zanimanje nisu ostali u Crnoj Gori.
David Knežević
“Mislim da nije ni realno očekivati od kreatora izdašniju isplatu za ovako malo tržište i društvo. Momci koji se isključivo time bave, a kod nas ih skoro pa nema, obično jure da ugrabe neki angažman u svjetskim modnim centrima, gdje je to unosnije”, kazao je on.
Po mišljenju Vuka Mihaljevića u glavnom gradu bi ipak trebalo biti više modnih događaja.
“Moda je dio kulture, a kulturna dešavanja su uvijek dobrodošla i treba ih održavati što više i kvalitetnije. Mislim da se polako napreduje u svakom aspektu modnih dešavanja, jer do prije par godina ih skoro nije ni bilo, a sada su sve češća i bolja”, zaključio je on.
Prema riječima sagovornika “Vijesti” nekada se dešava da umjesto novca, nakon revije manekeni dobiju i neki model iz kolekcije, ali je ta praksa zastupljenija u inostranstvu.
“U Srbiji ponekad vrše isplatu u vidu kompenzacije, dok je to u Crnoj Gori manje zastupljeno”, kaže Perić.
Prema riječima sagovornika “Vijesti” nekada se dešava da umjesto novca, nakon revije manekeni dobiju i neki model iz kolekcije
Mihaljević ovo potvrđuje i pojašnjava:
“Da, postoji i taj vid plaćanja, ali zavisi od dogovora. Kompenzacija uglavnom ima istu vrijednost kao isplata u novcu ili malo veću. U okviru tog iznosa biramo robu koja je ponuđena. Ne može to biti kompletan model, već neki dio koji nama najviše odgovara”.
Ovaj vid plaćanja je rjeđi kada su u pitanju revije dizajnera.
“Isplate u vidu kompenzacije su učestalije kod revija širokih lepeza brendova, kao što su butici ili prodavnice sportske opreme”, dodao je Knežević.
U inostranstvu do 2.500 eura po reviji
Kada je u pitanju zarada u regionu, honorari manekena su nešto veći, ali se njihova primanja ne mogu porediti sa onima u inostranstvu.
“U regionu su zarade značajno veće nego kod nas, ali je ta razlika mala u odnosu na one sa inostranstvom. U okruženju, tržišta su uglavnom veća nego u Crnoj Gori, pa je i honorar veći. Češće se održavaju revije, ima mnogo više snimanja reklama, i unosnije je baviti se tim poslom”, priča Mihaljević koji ipak smatra da se ni manekeni u regionu ne mogu izdržavati od takvih primanja.
“Zarada u odnosu na region je slična. Malo bolje plaćaju u Albaniji i Hrvatskoj, a isto ili čak lošije u Bosni i Hercegovini i Srbiji”, otkriva Knežević, dok Perić navodi da je najbolje otići u neki od svjetskih centrova mode.
“Razlike su velike. Na jednoj jačoj reviji u inostranstvu možete zaraditi od 1000 do 2500 eura”, otkrio je on.
Galerija
Bonus video:
