Simoneta Đanfelići, nekadašnja top manekenka, danas je modni skaut, prepoznatljiva po dizajnerskom takmičenju „Who is on Next“ iza kojeg već petnaestak godina stoje Alta Roma i italijanski Vogue.
Na proteklog vikenda održani Internacionalni modni festival (International Fashion Festival - IFF) u Tivtu dovela je dvojicu uspješnih učesnika tog projekta kako bi crnogorskoj publici predstavili svoje kreacije.
Tom prilikom za “Vijesti” je pričala o savremenoj modnoj sceni i dala praktične smjernice za razvoj te industrije u Crnoj Gori. Ali prije svega, nakon što je IFF okončan, kazala je kako je doživjela tu manifestaciju i kakvi su njeni utisci iz Tivta:
„Prvi put sam u Crnoj Gori. Predivno je i ljudi su veoma gostoljubivi. Što se IFF-a tiče, mislim da je odgovarajuće nazvati manifestaciju festivalom, jer imamo i previše nedjelja mode po svijetu. Tokom ova dva dana vidjeli smo modu luksuza, ali i neke relevatne savremene stvaraoce, talente, kao i već afirmisana imena, što je bilo veoma lijepo“.
Upoređujući najveći modni događaj u Crnoj Gori sa onima koje posjećuje u svojoj zemlji, ona je rekla: „Drugačije je, u Italiji smo više povezani sa industrijom, revije se organizuje za modne stvaraoce, kupce, internacionalne medije...“, a zatim objasnila da li smatra da IFF može postati internacionalno relevantna manifestacija.
“Da bi se nešto uradilo na vrhunskom nivou treba vremena; pozicionirati se i usmjeriti se na odgovarajuću ciljnu grupu ne može se preko noći. Fabrika i Porto Montenegro (organizatori IFF-a) su predani tome, ali nije lako obuhvatiti sve aspekte organizacije. Mora mnogo da se radi“, poručuje Đanfelići.
U modu je zakoračila sa 17 godina, početkom osamdesetih. Ubrzo se proslavila radeći sa najvećim dizajnerima toga vremena, poput Vivijen Vestvud, Tjerija Muglea, Diora, Valentina...
Danas je u neprekidnoj potrazi za talentima, što kroz izbor „Who is on Next“, što kroz druge projekte. Osim u svojoj zemlji, skautski posao vodio ju je i Afriku, gdje je takođe procjenjivala radove mladih dizajnera.
Tokom boravka u Crnoj Gori nije dobila priliku za tako nešto.
„Nisam upoznata sa radom crnogorskih stvaralaca, pa ne mogu reći da li imaju potencijal da budu u modnom biznisu. Rado bih saznala više o tome, jer sam u poslu traženja mladih dizajnera i voljela bih da upoznam neke od njih. Takođe ne znam kakvo je stanje kada su u pitanju ovdašnje modne akademije i škole da bih mogla da zaključim da li ovdašnji stvaraoci imaju potencijala i vještine da budu konkurentni na tržištu i u modnoj industriji“, navela je ona, potvrđujući da nikada nije vidjela rad nekog crnogorskog dizajnera.
„Ali sam sigurna da ih ima“, uvjerena je ona.
Napomenuvši da potiče iz zemlje sa velikom tradicijom, u kojoj je visoka moda cvjetala još šezdesetih godina zajedno sa filmskom industrijom, Đanfelićijeva se osvrnula i na mogućnosti razvoja u Crnoj Gori.
„Opet, iako nije daleko, Crna Gora ima drugačiju istoriju u političkom i društvenom smislu, a za stvaranje budućnosti treba vremena. Ali koliko vidim ima dovoljno mladih ljudi, energije i odgovarajućeg životnog stila za početak, a prilike su dobre da oni uđu u biznis. Ono što ne znam je da li imaju vještine koje su im potrebne i svakako moraju biti više povezani sa modnom industrijom“, priča sagovornica “Vijesti”, a zatim navodi mogući recepat za uspješnu karijeru:
„Jedan od načina bi bio da steknete vještine u svojoj zemlji, istražite njenu tradiciju, a zatim odete na školovanje ili usavršavanje u neki od modnih centara. Na taj način biste bili u mogućnosti da povežete svoje nasljeđe sa modernim načinima rada i stvorite nešto što je kombinacija vašeg identiteta, ali i mnogo šire vizije“.
Đanfelićijeva navodi da ni u Italiji nije lako izbiti u prvi plan, jer ima i previše modnih stvaralaca.
„Oni koje nađemo putem takmičenja Who is on Next nisu više studenti, ne možemo im pomoći da savladaju određene vještine ili ih usmjeravati. Već imaju svoju malu produkciju i distribuciju. Ponekad su radili i za druge brendove i na taj način sticali iskustvo. Takođe je veoma važno i to što kada imate modnu tradiciju, postoji dosta modnih kuća, kod nas su to Fendi, Valentino, Feragamo... Oni su istorija. Oni nude mjesta na kojima mladi dizajneri mogu steći iskustvo, koje će im nakon nekoliko godina dati samopouzdanje da osnuju spostvenu etiketu, da nađu kupce, da stignu na tržište, gdje moraju biti ako rade pret-a-porter“, objašnjava nekadašnji topmodel i muza čuvenog fotografa Helmuta Njutona.
Stil i luksuz odolijevaju vremenu, a moda se brzo mijenja
Đanfelićijeva je svjedočila evoluciji modne industrije u periodu od skoro četiri decenije.
„U osamdesetima smo imali veoma dobru ekonomsku situaciju, pa je i moda rasla. Imena kao Versaće ili Džanfranko Fere su tada počinjala. Sve je bilo novo i bilo je mnogo novca, bilo je lako raditi i napredovati. Takođe, italijanska moda je imala svjetsku pažnju. Onda se u devedesetima sve promjenilo, topmodeli postali važniji od odjeće koju su nosili“, prisjetila se situacije u prošlom milenijumu.
„A sada... Sjećam se kada smo u osamdesetima listali magazine tražeći nove trendove za predstojeću sezonu, recimo za naredno ljeto ili za zimu. Sada se sve odvija veoma brzo putem Interneta. Svi su prezasićeni informacijama sa svih strana svijeta, mnogo toga postane staro u veoma kratkom roku. Ljudi žele da vide i kupe i stvar istovremeno, ne može se više čekati par mjeseci, jer je tada sve već izašlo iz mode. Zato i odjeća postaje stvar kompulsivne kupovine“, opisuje modnu sadašnjost sagovornica “Vijesti” i zaključuje:
„Dizajneri moraju da prate tu trku, pa sada imaju ljetnju, zimsku, risort, pretkolekciju... Moraju da rade, da budu što brži, ponekad im zbog toga nedostaje kreativne energije. Industrija ih gura u neprekidnu proizvodnju. Treba da shvatimo da je neophodno vrijeme da bi se stvorilo nešto kvalitetno. Moda je postala prebrza. I tu postoji razlika – stil i luksuz odolijevaju vremenu, a moda je ona koja se brzo mijenja“.
Bonus video:
