Modna industrija u sedmici koja je za nama ostala je bez značajnog kreatora koji je često govorio da se bavi destruktivnom modom. Japanski dizajner koji je živio i stvarao u Parizu, Kenzo Takada još jedna je žrtva virusa korona. Svjetski poznati dizajner preminuo je u bolnici u mjestu Neji na Seni, nedaleko od Pariza i to dan nakon što je njegov brend koji danas vode Umberto Leon i Karol Lim predstavio kolekciju za proljeće/ljeto 2021. na Nedjelji mode u Parizu.
Kenzo Takada rođen je 27. februara 1939. godine kao najmlađe od petoro djece u porodici. Otac mu je bio vlasnik čajdžinice. Još kao dječak volio je da crta i pravio je haljine lutkama svojih sestara, a ljubav prema modi razvio je čitajući njihove magazine. Bio je prvi muškarac koji je pohađao modnu školu “Bunka Gakuen” koju je upisao 1958. godine. Do tada rezervisana samo za djevojke, ova ustanova od dolaska Kenza otvara svoja vrata i za muškarce. Prvo pravo dizajnersko iskustvo, ali i nagrade stekao je praveći odjeću za djevojke u robnoj kući „Senai“ još za vrijeme studija, a u istom periodu radio je i kao model za lanac robnih kuća i u raznim modnim žurnalima. Tada je živio na periferiji Tokija u kućici koja se jednostavno srušila. Dobio je odštetu od 350.000 jena, što je bilo dovoljno za kupovinu novog doma, ali on je novac uložio u put za Pariz.
Imao je neskrivenu ambiciju da se i u centru mode okuša kao dizajner. U Pariz je stigao 1965. godine i imao namjeru da se vrati u Japan poslije nekoliko mjeseci. Prodavao je skice kreacija modnim kućama i radio kao stilista da bi preživio.
Na butik i prvu autorsku kolekciju čekao je do 1970. godine kada je napravio samostalnu reviju na kojoj je bilo svega 50 gostiju, a neki njegovi modeli izazvali su (pod)smijeh u sali. Bila je to revija kreacija jarkih boja, animal i floralnog printa, slobodnih krojeva, modernih, ali inspirisanih japanskim kimonom. Nije odustao bez obzira na početni neuspjeh. Sve što je pokazao na prvoj reviji kasnije je postalo njegov zaštitni znak. Sam je svoj stil nazvao destruktivna moda, što je ostala odrednica koja ga je pratila.
Linija za muškarce stigla je 1983. godine kada je Kenzo izgradio ime i brend na svjetskoj modnoj mapi.
Pret-a-porter linije za plići džep “Kenzo Jeans” i “Kenzo Jungle” pokrenute su 1986. godine.
“Tijelu je potreban prostor, prostranstvo prostora, kako u fizičkom, tako i u duhovnom smislu“, govorio je Kenzo za svoje slobodne kreacije, krojeve koji ne sputavaju tijelo i najčešće su u univerzalnoj veličini. Sjećate li se košulja koje nisu upasane u pantalone ili suknju već vire ispod džempera? Tako nešto prvi put je prikazano na jednoj od njegovih revija.
Nije mnogo lutao u stilu od samog početka. Najbitnije je da u startu nije htio da juri za popularnim trendovima - želio je da bude autentičan. U duši Japanac, kako je govorio, a živio u Parizu koji ga je nadahnjivao da stvara.
“Još kao dječak, dok sam šio haljine za lutke sestrama, maštao sam o tome kako ću nekad oblačiti djevojke s ’okruglim očima’, ženski svijet s dalekog Zapada, i dok sam u Parizu tražio svoj put, shvatio sam da to moram biti Ja - mješavina Istoka i Zapada. To su meki prostrani džemperi, definisana ramena, prave linije, široki rukavi…“, govorio je kreator čiji su pravac modni kritičari nazvali “nomadizam”, kao apsolutnu slobodu kroja, slobodu pokreta i boje koje odražavaju radost života.
Sedamdesetih godina dobio je popularnost kakvu zaslužuje, i imao je po pet kolekcija u toku godine, a njegove revije nisu bile samo modni događaji, već spektakli o kojima se pričalo.
Najpopularniji butik u Parizu bio je njegov. Osamdesetih je revije iz zatvorenih prostora premjestio na otvorene: zlatnim prahom zasuo je trg Viktuar, postavio šatore oko zamka u Bordou, most Pont-Nef ukrasio desetinama hiljada saksija sa cvijećem… Može se reći da je imao revije na otvorenom na svim značajnijim mestima u Parizu.
Tada se zainteresovao i za parfeme. Prvi je osmislio 1988, i tada počinje „mirisna“ faza. Danas su njegovi parfemi, i za žene i za muškarce, među najcjenjenijima.
Francusko Ministarstvo kulture mu je 1984. godine dodijelilo Orden umjetnosti i literature (rang viteza), a 1999. počašćen je američkom nagradom za „kosmopolitsku karijeru i vanvremenski stil, sjedinjujući najrazličitije kulture i tradicije“.
“Čovjek mora da bude radoznao i da radi samo ono što zaista voli, čak i ako mu to ne donosi novac. Treba mnogo raditi i mnogo davati. Treba s vremena na vrijeme napraviti neki praznik, za sebe. Treba posjetiti mjesta gdje je nebo plavo, pijesak zlatan, a sunce jarkožuto. I onda se vratiti kući, i početi sve ispočetka”, govorio je Kenzo Takada.
Kreator sa skoro 8.000 dizajna, nikada nije prestao da slavi modu i umetnost življenja. Početkom devedesetih godina prošlog vijeka prodao je svoj brend i riješio da se prepusti čistoj umjetnosti i uživa u putovanjima. U skladu sa svojom filozofijom, putovao je, slikao i vajao, a onda se posle 15 godina vratio na modnu scenu, ovaj put kreirajući stvari za kuću. Svijet je oduševila njegova „radionica od pet čula“ (Gokan Kobo). Kreirao je i posuđe, predmete za kuću i namještaj.
Kenzo Takada bio je u dugogodišnjoj vezi sa Gzavijeom de Kasteljom koji je preminuo od side 1990. godine.
Bonus video:
