Kada je prije sedam godina Crnogorac Dušan Popović otišao u najmnogoljudniju zemlju svijeta, kao stipendista Narodne Republike Kine za magistarske studije, malo ko bi pretpostavio da će tamo i ostati, i to kao dizajner nakita, odnosno direktor prestižne kompanije koja se svojom jedinstvenošću izdvaja na globalnom nivou.
Nakon što je završio magistarske studije na kineskoj akademiji umjetnosti CAA China Academy of Art dobio je (možda i životnu) priliku da dizajnira nakit za “Evermond Jewelry” koja se bavi laboratorijskom proizvodnjom dijamanata, kao i proizvodnjom i dizajniranjem nakita.
“U početku je moj posao bio probnog karaktera. Tačnije, kompanija mi je pružila šansu da se oprobam u tome. Njima se veoma dopao moj stil i način dizajniranja, kao i brzina kojom učim i primjenjujem nove vještine. Te iste godine sam dobio prvi ugovor na pet godina, a sada već obavljam funkciju dizajn direktora za istu kompaniju”, počinje Popović razgovor za “Vijesti” u kojem će otkriti mnogo interesantnih stvari o svojoj profesiji, planovima za sopstveni brend, hobiju, Kini, pandemiji, Crnoj Gori...
Jedini u svijetu prave dijamante od kose
Kompanija za koju radi izdvaja se po mnogo čemu i jedinstvena je na svjetskom tržištu, a to je Dušanu Popoviću iz Podgorice dodatni podstrek. On za “Vijesti” ponosno ističe da se u “Evermondu” posebno obraća pažnja na zaštitu životne sredine, ali i na jedinstvenost i personalizaciju svakog komada nakita.
“Naime, kompanija se bavi laboratorijskim uzgojem dijamanata, ili kako se u svijetu to takođe naziva ‘conflict free diamond’. Za proizvodnju takvih dijamanata nije potrebno da se narušava životna sredina i uveliko je smanjena emisija ugljen-dioksida, odnosno CO2. Rezultat su savršeni dijamanti koji su po fizičkim i hemijskim svojstvima identični prirodnim dijamantima, a kontrolom pritiska i temperature mogu da se postignu različite boje, plava, crvena, zelena i druge”, objašnjava on, a zatim dodaje i da su jedina kompanija u čitavom svijetu koja pravi dijamante od jednog interesantnog “resursa” koji većina ljudi i ne posmatra kao, diplomatskim rječnikom, “materijal za valorizaciju”.
“Dizajn nakita koji radim za moju kompaniju trenutno najviše podrazumijeva vjerenički nakit i prstenje, tako da su ‘mušterije’ uglavnom mladenci. Specifično je to što, kada su u pitanju dijamanti namijenjeni njima, oni se često prave od njihove kose, pa na taj način oni dio sebe vječno inkorporiraju u dijamant. Kako je moja kompanija specijalizovana za proizvodnju laboratorijskih dijamanata - kao posebna vrijednost se izdvaja to što možemo da ponudimo i napravimo dijamante od kose”...
A kako nastaju dijamanti od ljudske kose?
“Pramen kose se pretvori u čisti ugljenik koji se potom u mašinama pod velikim pritiskom i temperaturom pretvara u dijamant. Na taj način možemo da kombinujemo kosu mladenaca i da dobijemo dijamant koji, na neki način, osim ekonomske, ima i emocionalnu vrijednost. Trenutno smo jedini u svijetu koji se time bave - pravljenjem dijamanata od kose”.
Dijamanti moraju ispuniti standarde. Priroda je najbolji dizajner
Poznato je da dijamantski nakit ima određene standarde koji se moraju ispoštovati, a nekada ti standardi diktiraju i proces dizajna. Popović kaže da je dizajn način razmišljanja i da misao o dizajnu nekog komada nema “radno vrijeme”.
“Dizajn je proces i način razmišljanja. Sâmi proces počinje u mašti, da bi se potom preko crteža dobile prve vizuelne i strukturalne ideje dizajna. Kada se kroz crtež kristališe zamišljena ideja, onda se u programima za 3D modeling pravi realističan model tog komada nakita i prilagođava dimenzijama i određenim standardima. Potom se finalni proizvod u formi fotografije prezentuje klijentu i kompaniji”, kaže dizajner i dalje objašnjava:
“Nekada taj proces dizajniranja može da traje veoma dugo, jer mnogi faktori moraju biti uključeni, od količine materijala, cijene, izvodljivosti, komfora, i još mnogo toga. Nakon konsultacije sa klijentom taj isti dizajn se šalje kod juvelira koji ga proizvodi po vašim nacrtima i tada imate završen proizvod”, kaže Popović.
S obzirom na raznovrsna i prilično kreativna, a uvijek potpuno originalna, dizajnerska rješenja, “Vijesti” je zanimalo i šta ga inspiriše u stvaranju svojih dizajnerskih rješenja. No, nekada se i ne može prepustiti samo svojoj ideji.
“Inspiracija je često povezana sa namjenom određenog komada nakita. Vjereničko prstenje se na drugačiji način dizajnira od modnog nakita, samim tim pristup dizajnu je drugačiji. Vrlo često, inspiracija su prirodni motivi, jer je priroda najbolji dizajner. Od osnovne ideje dizajn se razrađuje u više faza, sve dok se ne dođe do nekog rješenja kojim ste zadovoljni”, iskreno odgovara Popović.
On “Vijestima” otkriva i da lično najviše voli kreativna rješenja koja odstupaju od klasičnih stilova.
“Nekada su to komadi nakita u minimalističkom stilu, a nekad su to više skulpturalna rješenja sa više detalja. Uglavnom, bitna je osnovna forma, ideja i koncept”.
Sopstveni brend - CimetovSan
Tako je, na osnovu Popovićevih ličnih afiniteta i ukusa, želje i potrebe da iskaže svoju kreativnost, niz ideja i originalnost, nastala i misao o njegovom sopstvenom brendu, što su “Vijesti” i naslutile.
“Ta ideja postoji u opticaju, ali za sada se fokusiram na Kinu, zbog same činjenice da se trenutno nalazim ovdje i da radim za ‘Evermond’. Ali, u budućnosti ću vjerovatno gledati i da ostvarim partnerstva sa kompanijama u Evropi, jer trenutno postoje i neke ponude od inostranih klijenata”, otkriva Popović ostavljajući tajnim svoje poslovne planove i ponude.
Na njegovom Fejsbuk profilu često objavljuje dizajnirani nakit, a skoro pa sve fotografije sadrže i potpis autora: “design by cimetovsan” (dizajnirao cimetovsan). Svaki komad nakita tako potpisan dio je njegovog brenda u nastaku, potvrđuje on, a ostali radovi “koji su uglavnom sa dijamantom i bez potpisa ‘CimetovSan’”, rađeni su za kompaniju i njihove klijente. Među svim komadima dominira prstenje koje je, možda, i najteže dizajnirati...
“Upravo iz razloga što se mora voditi računa o mnogo faktora i pravila - veličina, komfor, cijena, drago kamenje i mnogo čega drugog. Ukoliko se radi o vjereničkom prstenu, na primjer, onda se pristupa određenim rješenjima koja uglavnom inkorporiraju dijamant kao centralni element dizajna. Zatim se ostatak prstena gradi oko tog centralnog elementa, kako bi sve bilo u savršenom balansu i kako nijedan element ne bi parirao sjaju i ljepoti glavnog dijamanta. Drugačije je kada se radi umjetnički ili modni nakit ili prsten, u tom slučaju imate više slobode u dizajnu i možete priuštiti sebi i svojoj mašti da se izrazite u bilo kojem smjeru. Naravno, uvijek prateći osnovna pravila i vodeći računa da vaš komad zadovolji sve potrebne tehničke karakteristike”, poručuje Popović.
Motivi iz “Daminog gambita” i drevnih kultura
Motivi nakita čiji dizajn potpisuje kao “CimetovSan” su raznovrsni, od antičkih, astečkih, preko sjajnih dijamanata, modernih kristala, pa sve do jednog sa motivom svjetski popularne serije “Damin gambit”. Pošto ima u planu da pokrene i svoju liniju nakita, Popović pored dizajniranja dijamantskog nakita i vođenja sektora za dizajn u kompaniji “Evermond”, često dizajnira kako bi zadovoljio sopstvene želje i oslobodio se naboja inspiracije i ideja.
“Tu imam daleko više slobode u razradi ideja. Tako je i nastao komad inspirisan serijom ‘The Queen’s Gambit’. Jednostavno, pošto sam pogledao serijal, dopao mi se i inspirisao me je da napravim jedno rješenje i u tom smjeru. Tako dizajn inkorporira dva šahovska piona na tabli, smještena u dijagonali jedan naspram drugog da bi asocirali tenziju, neizvjesnost i početak partije. Da li pojesti piona ili ne?! Da li taj potez vodi do bolje pozicije ili time možda gubimo. To su neke ideje koje su me podstakle na to rješenje”, kaže Podgoričanin i dodaje da je “nakit vid ličnog stila, pa se samim tim ljudi češće opredjeljuju za one komade koje rijetko mogu vidjeti na drugima”.
“Nošenje nakita je nešto što ljudi praktikuju skoro 70.000 godina, na šta nam i arheološka nalazišta ukazuju. Nekada su nakit nosili faraoni, kraljevi i kraljice - figure koje su zauzimale visoke položaje u društvu. Postoji teorija da je nakit sa dragim kamenjem takođe nošen zbog vjerovanja u njegove iscjeljiteljske sposobnosti”, podsjeća Popović i nastavlja:
“Danas, nakit je jedan vid ličnog stava i stila, govori o našem osjećaju za lijepo, smjelo, artistično, ali i o našim unutrašnjim procesima i načinu razmišljanja”.
Svaki komad nakita koji predstavi pod imenom “CimetovSan” ima i svoje ime na osnovu kojeg se može naslutiti inspiracija autora, ali i preferencije onoga ko bi se za taj nakit zainteresovao. Neka od imena su: “Nantara”, “Bhavana”, “Mahamaya”, “Samprasah”, “Vriksha”, “Serpent”, “Stravati”, “Daivah”, “Kefi”, “Ipiba”, “Payasya”.
“Kao što sam pomenuo, određene komade nakita dizajniram za svoju ličnu liniju koju planiram da pokrenem. Ta linija je inspirisana određenim motivima iz sanskrita i starogrčkog jezika, i ostalih drevnih kultura. Odatle i svaki komad ima svoje ime koje je povezano sa ovim jezicima i odatle i potiče inspiracija za pomenute. Kada su materijali u mom ličnom dizajnu u pitanju, uglavnom koristim srebro, zlato i bijelo zlato. Takođe, s obzirom na to da moja kompanija proizvodi dijamante, oni su bitan dio samog dizajna. Veličina, oblik i boja dijamanta takođe utiče na sam način i proces dizajniranja. Moj nakit koji pravim za trenutnu kompaniju se uglavnom prodaje u Kini, ali imao sam i određeni broj ličnih porudžbina za dizajn od ljudi sa strane”, priča Popović.
Dobijao nagrade za dizajn, ali muziku ne zapostavlja
Prije nego što se susreo sa dizajniranjem nakita na posljednjoj godini magistarskih studija u Kini, Popović je radio na različitim projektima koji su se ponajviše vezivali za: grafički dizajn, Logo i Branding, 3D modeling, komponovanje i produkciju muzike za reklame, a u jednom periodu tokom studija na Cetinju pravio je duvačke instrumente od gline, okarine, koje je prodavao turistima... Uz sve to, muzika je njegov hobi koji ne zapostavlja, pa slobodno vrijeme najviše posvećuje upravo tome.
“Nastupao sam i na par festivala, a nerijetko imam nastupe na lokalnim manifestacijama. Volim da sviram razne instrumente, i ponekad pravim reggae obrade pjesama. Pored reggae stila, radim i muziku sa Looperom, gdje koristim više instrumenata (gitara, električne perkusije, saksofon) da bih stvorio ambijent koji može da se svrsta u žanr elektronske muzike. Za mene je savršen vid izlaska izlazak u prirodu, sa društvom i instrumentima”, otkriva Popović, a onda nastavlja priču o svojim karijernim počecima u Kini.
“Kada sam upoznao gazdu kompanije u kojoj trenutno radim počela je moja priča sa dizajnom nakita. Tada mi je on ukazao priliku da dizajniram nakit za njih, iako to nikada ranije nijesam radio. Ja sam iskoristio tu šansu i vrlo brzo naučio osnove dizajna nakita, a te osnove sam vremenom razrađivao i usavršavao. I sada je to nešto čime se trenutno bavim”, ponavlja on.
Ključ je, kaže, ljubav prema poslu, ali i međusobno poštovanje i razumijevanje sa nadležnima i kompanijom za koju radi.
“Naime kada nešto volite, onda samim tim veoma brzo i učite i taj proces vam predstavlja zadovoljstvo. Svakim danom naučite nešto novo, i jasno vidite kako napredujete, a to vam pričinjava veliko zadovoljstvo. Učestvovao sam i na određenim takmičenjima i dobio APDF - Asia Pacific Design Federation nagradu za dizajn nakita”.
Razlika u tržištu i kupovnoj moći, sličan odnos prema porodici
O razlikama i sličnostima Crne Gore i Kine ili Evrope i Azije suvišno je govoriti. Kada je tržište u pitanju, u Kini je u ekspanziji onlajn trgovina, a ljudi se sve češće odlučuju i da svoj nakit kupe onlajn putem.
“Takođe kupovna moć je velika, tako da se klijenti češće odlučuju za kupovinu nakita. Kinesko tržište takođe više voli, kako oni to zovu ‘blink blink’ dizajn, odnosno dizajn koji sadrži više dragog kamenja i više teži klasičnijim oblicima. Mada, sve više mladih ljudi se odlučuje za neka drugačija, nova i smjela rješenja”, kaže dizajner nakita.
To je samo segment u zadatku “pronađi razliku/sličnost”...
“Azija je daleko drugačija od evropskog kontinenta, a i kulturološki je veoma raličita. Ne može se reći da ima nekih prevelikih sličnosti između Kine i Crne Gore, osim možda te neke vezanosti za porodicu. Porodica, kao osnovna jedinica društva, u Kini je veoma bitna i ta neka veza između članova uže i šire porodice, pa je možda to neka sličnost koju dijelimo sa Kinezima”, primjećuje Popović, a zatim i otkriva na šta mu je bilo najteže da se navikne, a šta mu se dopada.
“Od stvari na koje se najteže bilo navići istakao bih ishranu, jer je u potpunosti drugačija i veoma raznovrsna! Kada uđete u neki restoran često dobijete meni sa jelima koje nikada ranije nijeste probali. Takođe, ako pođete u neki drugi region Kine kuhinja je potpuno drugačija. Ipak, vremenom naučite šta volite da jedete, pa vam onda to isto jelo ponekad i nedostaje kad se vratite u Crnu Goru. (osmijeh) A najviše mi se dopada brzina života i širina mogućnosti. Bilo koja ideja ili projekat koji želite da uradite može da se izvede, postoji veliki broj fabrika i firmi koje se bave proizvodnjom raznih stvari, tako da je sve izvodljivo. Uz sve to, mnogo mi se dopada kinesko gostoprimstvo”, ističe Popović.
Za Crnu Goru ne znaju, a na spomen Jugoslavije i zapjevaju
A s obzirom na sve bolje diplomatske odnose između dvije zemlje koje je, vjerovatno, u prethodnom periodu razvijao i ambasador Crne Gore u NR Kini, Darko Pajović, ali i imajući u vidu zaduženje za autoput Bar-Boljare o kojem se u Evropi priča, jedno od nezaobilaznih pitanja je bilo šta Kinezi misle o Crnoj Gori.
“U većini slučajeva ljudi ovdje ne znaju za Crnu Goru, ili ako znaju, onda ne znaju gdje se nalazi. Ali zato većina zna za Jugoslaviju, tako da se često komunikacija okrene u tom smjeru, jer kroz primjer Jugoslavije je lakše objasniti geografski položaj zemlje, kao i istoriju... Starije generacije uglavnom sve znaju o Jugoslaviji i filmu ‘Most’, kao i ‘Valter brani Sarajevo’. Nerijetko sam se susreo sa ovacijama, kada sam nekim veteranima rekao da dolazim iz tih krajeva. Često su pjevali pjesmu ‘Bella ciao’”, priča s radošću Popović.
Iako jezik kojim se služe države nekadašnje Jugoslavije često važi za težak strancima, vjerovatno se na kineski gleda kao posebno nesavladiv ili težak. Jedno od pitanja “Vijesti” bilo je vezano i za to...
“Kineski jezik zvuči kao težak jezik, ali zapravo je daleko lakši za naučiti nego što se to ‘na prvu ruku’ čini. Naime, kada se ovlada osnovnim vokabularom i strukturom rečenice, sve postane lakše i brže. Kineski jezik ima daleko lakšu gramatiku od naše, sve riječi ostaju u svojoj osnovnoj formi i nikada se ne mijenjaju. Jedino što je komplikovano kod kineskog jezika jeste struktura njihove rečenice, koja je vrlo posebna, kao i idiomi kojih ima mnogo i koji sadrže četiri karaktera, a često se koriste u komunikaciji, kako usmenoj tako i pismenoj”, objašnjava Popović.
Socio-politička i zdravstvena situacija loša, a ekonomska još gora
Koliko mu godi život i rad u Kini svjedoči i jedan šaljiv status na Fejsbuku vezan za povratak u Crnu Goru, na osnovu kojeg se zaključuje da to (još uvijek) nije u planu.
“Život u Kini je u početku bio težak zbog nepoznavanja jezika, kulture i načina života. Ali poslije sedam godina jezik se usavrši, upoznate kulturu zemlje, upoznate ljude i vrata vam se sama otvaraju. Kina je zemlja u kojoj ako imate talenat i volju vrlo lako možete doći do rezultata. Naravno, u isto vrijeme, to je jedna od najmnogoljudnijih zemalja na svijetu, samim tim vlada i velika kompeticija, tako da ste još više motivisani da svakoga dana budete bolji u tome što radite i da nikada ne upadnete u zonu komfora - što je, po mom mišljenju, za mladu osobu idealno. Takođe, brzina života i način na koji se sve mijenja je fascinirajuće. Sve tehnološke inovacije se vrlo brzo usvajaju, plaćanje putem mobinog telefona je svakodnevica i skoro pa niko više ne nosi novčanik”, približava Popović čitaocima.
Uprkos tome što je prije sedam godina napustio domovinu dešavanja u njoj redovno prati i informiše se.
“Ispratio sam skoro sva važna dešavanja vezana za Crnu Goru. Ono šta primjećujem je da je socio-politička i zdravstvena situacija loša, a ekonomska još gora. Mnogo toga koči našu zemlju počevši od onog osnovnog - mentaliteta. Mi imamo taj problem da mislimo da ‘sve znamo’ i to će nas još dugo kočiti u nekom putu ka naprijed. Nije sramota neznanje ili čuti druga mišljenja. Takođe, ljudi se previše bave politikom, tuđim poslovima i nacionalnim pitanjima, a vrlo malo sobom i ličnim usavršavanjem”, smatra on, a kako je i sam otišao iz države, osvrnuo se i na tu problematiku.
“Fakat je da mnogo mladih ljudi napušta Crnu Goru i region. Razlog je jednostavan - trbuhom za kruhom. Finansijska situacija u našoj zemlji je užasna i s toga i ne čudi zašto se sve više mladih ljudi odlučuje da ide u inostranstvo. Problem nije samo u finansijama, već i u mogućnosti mladih da se usavršavaju. Potrebno bi bilo otvoriti radna mjesta i poboljšati ekonomiju kako bi se mladima stvorila prilika da mogu da rade i da se usavršavaju. Takođe, treba raditi i ulagati u kulturu i IT sektor. Ali, to su neka pitanja na koja ja, zbog prirode moje struke, ne bih mogao davati odgovor”, zaključuje Popović.
Prinuđeni na duboka promišljanja u 2020.
Otkako je otišao iz Crne Gore i kročio na kinesko tle, Popović je prvi put ove godine propustio ljeto da posjeti porodicu i prijatelje, i da mjesec ili dva provede u domovini, zbog pandemije virusa korona. Iako je virus krenuo iz Kine, još od juna tamo više niko ne govori o kovidu-19.
“Kada je krenula epidemija kineska vlada je sprovela niz veoma restriktivnih mjera koje su omogućile da se širenje zaustavi. Te mjere su bile na nivou cijele države i nije bilo povlašćenih. Možda su bile nepopularne, ali su definitivno dale rezultate, jer se sada život odvija normalno, ljudi idu na posao, škole rade, u bolnicama nema novih pacijenata, kafići i restorani rade normalno. Jedino što svi još uvijek nose maske na javnom prostoru poput metroa, željezničkih stanica i slično, a pretpostavljam da će pravilo sa maskama da se zadrži i nakon ove epidemije”, konstatuje Popović.
U nadi da će u godini u koju smo zagazili situacija dozvoliti da se raželi svojih bližnjih i svoga doma, kaže da smo u prethodnoj svi na kolektivnom nivou “mogli da osjetimo neki određeni strah i neizvjesnost”.
“Takođe, 2020. je godina u kojoj smo svi, prinuđeni okolnostima, počeli da malo dublje razmišljamo o tome šta je naša svrha, cilj i put. Kolektivna refleksija, da je tako nazovem. Za neke taj put je možda bio popločan neizvjesnošću i strahom za sjutra, dok je drugima pružio mogućnost u uvid o njihovim stvarnim ciljevima i kristalisao put kojim treba da se kreću dalje”, kaže Popović.
No, “bilo kako bilo godina za nama će ostati upamćena kao neka prekretnica”, a Popović bira da je posmatra kao zajedničku priliku za dublji uvid u suštinu ljudskog postojanja i čovjekovog životnog puta.
Lijepe želje za 2021.
Za kraj razgovora, Dušan Popović koji je u Kini proslavio novu 2021. godinu, a čeka i na proslavu njihove, čitaocima “Vijesti” upućuje niz lijepih želja:
- Od nekih želja, svima želim samo dobrog zdravlja, jer sve ostalo se može kupiti.
- Pratite srce i bavite se onim što volite, život je prekratak da biste ga posvetili nečemu gdje vaša duša ne pripada.
- Okružite se dobrim i pozitivnim ljudima koji podržavaju vaš put i napredak.
- Istupite iz zone komfora, jer samo se u vatri može naučiti.
- Ne plašite se grešaka, jer su one stepenice do uspjeha.
- Volite!:) <3 !
Bonus video:
