Crnogorska dizajnerka Marina Banović Džuver već više od decenije radi kostime za naše olimpijce, a na predstojećim igrama u Tokiju naši reprezentativci opet će nositi njene kreacije.
I ovoga puta, Marina se potrudila da modeli koje je osmislila budu udobni sportistima, ali i da na samom otvaranju privuku pažnju, kao što je to bio slučaj prije pet godina u Riju, kada su proglašeni za najstilizovanije na ceremoniji.
“Bez obzira što su meni ovo četvrte Olimpijske igre i stilizacija naše reprezentacije, svaki put iznova čovjek ima sve veću i veću odgovornost, a ovom trenutku posebno iz razloga što su u Riju bili proglašeni za najstilizovanije. Od mene se očekuje da i ovoga puta bude na najvišem mogućem nivou kad je estetika u pitanju. Naglasiću da, kad se rade uniforme, to je uvijek najkompleksiniji posao u modnom dizajnu jer ljudi različitih senzibiliteta će ih nositi. U ovom slučaju se radi o sportistima i naravno da se moraju poštovati njihovi zahtjevi i njihova volja, želje i pakovati se to na najbolji mogući način”, kaže u razgovoru za “Vijesti” Marina Banović Džuver.
Na prošlim Olimpijskim igrama, naši sportisti na otvaranju u kostimima nebo plave boje očarali sve one koji su pratili isto, dok se Marina potrudila da kroz svoje kreacije uklopi i karakteristike naše zemlje, ali i zemlje domaćina. Ovoga puta inspiracija su zastave, kako Crne Gore, a tako i zemlje domaćina.
“Prošli put su naši sportisti bili u nebo plavoj, inspiracija su bili nebo i more, ovoga puta sportisti će biti u crvenom i logično je da je tema boja naše zastave i boja kruga na japanskoj zastavi, zemlji domaćina. Crvena boja šalje jasnu poruku, poruku energije, borbenosti. Japan je inače zemlja sa jakom tradicijom u estetici odijevanja i uopšte estetici i ornamentici, a i kad su boje u pitanju. Smatram da smo odabirom boje za naše kostime poslali jasnu i direktnu poruku”, sigurna je ona.
“Kad je forma u pitanju, inspiracija je bio džamadan - komad iz muške nošnje- nacionalnog kostima Crne Gore, kao i japanski kimono. Negdje sam našla tu zajedničku nit kad je estetika forme u pitanju, zato odjevni komadi u ženskoj uniformi imaju taj princip zakopčavanja bluze tipa kimona”, pojašnjava sagovornica “Vijesti”.
Prošlih puta kostimi su bili izrađeni od prirodnih materijala, a o tome je dzajnerka vodila računa i ovoga puta svjesna činjenice da će u njima oni koji ih nose provesti mnogo sati.
“Sem boje, forme estetike, dekoracije gdje imamo taj prepoznatljiv motiv sa našeg prepoznatljivog kostima, ono čime sam se još rukovodila je da budu modeli udobni, odnosno da budu od ugodnih, prirodnih materijala, što je inače karakteristično za moj rad. Kompletna priča, sve je pakovano uz dobar i kvalitetan razgovor i sugestije samih sportista, kako bi se oni u tome osjećali udobno”, napominje Banović Džuver koja već godinama radi sa našim reprezentativcima za ovakve manifestacije, a o tome koliko su zahtjevni, a koliko je ona u mogućnosti da izađe u susret njihovim željama, kaže:
“Kad su sportisti u pitanju, ono što je najznačajnije navesti jeste da oni insistiraju na udobnosti, da materijali budu prirodni i da se osjećaju ugodno u onome što će da nose. Njima je najbitnije da ne razmišljaju o modelu koji nose već o samom činu i događaju, a da odjeća bude propratni dio koji će samo upotpuniti svu tu priču”.
Ranijih godina za naše olimpijce nije radila samo kostime za otvaranje, već još neke odjevne komade koje su nosili takom takmičenja.
“Do sad sam imala iskustvo u dizajniranju još nekih odjevnih komada za sportiste tipa majica, trenerke... Ovoga puta potpisujem samo uniforme koje će se nositi na svečanom ostvaranju. To je ovaj crveni blok”, otkriva ona.
S obzirom na to da se sve više obraća pažnja na modu i kad su ovakvi događaji u pitanju, na pitanje da li se dešavalo da joj nakon Olimpijade u atelje dolaze sa željom da imaju slične kreacije, odgovara:
“Ti zahtjevni nisu toliko vezani za isti kostim kakav su nosili olimpijci. Možda i zato što su često i sami znali da poruče više komada, pa kasnije poklanjaju drugima. Ono što su najčešći zahtjevi su djelovi sportske opreme, odnosno majice. Znam ljude koji godinama nose majice sa Olimpijskih igara u Londonu, majice iz Rija i nekad mi je drago kad prođem i sretnem nekog sasvim slučajno i vidim da je na njemu majica sa nekih od Olimpisjkih igara”, ponosno ističe Marina koja iako u ovom periodu godine obično ima najviše posla, jer pored priprema za Olimpijce kreira za razne modne manifetsacije, ali i mature, polumature i svadbe, ipak sve rokove i zahtjeve uspijeva da ispoštuje.
“S obzirom na tim sa kojim sarađujem, nemam problem sa rokovima. Posljednje dvije sezone nijesmo imali polumature, mature i vjenčanja, pa je i to olakšavajuća okolnost, ali i dok je toga bilo uvijek su svi rokovi bili ispoštovani”, zaključuje ona.
Uniforma je izazov za dizajnera
Kako je posao dizajnera kreativan, Marina otkriva koliko može, radeći za ovakve događaje, tu svoju kreativnost da pokaže:
“Sposobnost dizajnera - čovjeka koji istražuje i koji je kreativan i bavi se modnim dizajnom jeste da ponekad odgovara na određene zadatke. Modni dizajn nije samo napraviti kolekciju po svojim nacrtima, a još manje baviti se nekim vidom modnog dizajna koji negdje godi samo vama i priča neke priče koje maštate, a koje i ne moraju da dopru do nečijeg srca ili prosto da budu odabir nečiji. Vrlo često, tačnije najbitnije je da dizajn na kraju bude upotreban. Uniforma kao najzahtjevniji segment u modnom dizajnu je izazov za dizajnera. Po mom mišljenju, kad se obavi zadatak tako da ljudi budu zadovoljni i da ono što ste dizajnirali dobije upotrebnu vrijednost, koja sem estetike na prvom mjestu ima i ergonomičnost, onda ste obavili zadatak na pravi način”, samtra ona.
“Svi ti izazovi u okviru moje profesije meni su pokretač za dalje, za neke nove projekte, za nove zahtjeve i zadatke i to se i pokazalo samim tim što su mi ovo četvrte Olimpijske igre, a u nekom nekom međuprostoru od jednog do drugog događaja imam i druge klijente, saradnike, institucije sa kojima sarađujem i radim uniforme. Tako da kad se čovjek osvrne i pogleda iza sebe, to je jedan aktivan period, rad i srce mi bude puno kad se osvrnem na sve te ispunjene zadatke i zadovoljne klijente i ljude koji su sarađivali sa mnom”, dodaje Banović Džuver.
Kad je forma u pitanju, inspiracija je bio džamadan - komad iz muške nošnje - nacionalnog kostima Crne Gore, kao i japanski kimono. Negdje sam našla tu zajedničku nit kad je estetika forme u pitanju, zato odjevni komadi u ženskoj uniformi imaju taj princip zakopčavanja bluze tipa kimona
Bonus video:
