Diplomirana grafička dizajnerka Sunčica Obradović, pored fotografije kojom se bavi niz godina, pokrenula je sopstveni biznis koji nije bio uobičajen na našim prostorima.
Riječ je o ručnom oslikavanju garderobe i obuće, sa unikatnim motivima.
”Za sad me možete naći na Instagramu pod nazivom ‘Galerija sunce’. Kada je u pitanju oslikavanje odjeće tu možete vidjeti sve što sam do sada radila. Kada je u pitanju fotografija većinu projekata koje sam radila u posljednjih devet godina možete naći na profilu ‘Suncicaphotography’.
Slikanjem se bavim još od djetinjstva. Uvijek sam voljela da crtam i slikam, jednostavno to me ispunjava i čini srećnom od kad znam za sebe. Kao i svaki umjetnik, tu sam pronalazila svoj mir, i kako volim da kažem to je bio moj bijeg od stvarnosti. Uvijek sam imala ideje da od ni od čega stvorim nešto zanimljivo i kreativno.
Malo kasnije, kupila sam svoj prvi profesionalni fotoaparat i shvatila da se pronalazim i u toj grani umjetnosti. Vremenom sam, sama,malo po malo, obnavljala i ulagala u svoju opremu. Fotografija je zapravo hvatanje trenutka, čin kojim ovjekovječimo momenat. Lično, jako cijenim svoje uspomene jer su, u mom slučaju, podsjetnik da ne stanem kad dođu tamni dani, pa sam samim tim veoma počastvovana kad mi klijenti i klijentkinje ukažu povjerenje i angažuju me da budem osoba čije oko i aparat će zabilježiti njihove osmijehe, suze, sudbonosno da, krštenja i proslavljanja. Zato me raduje da sam kao jako mlada pronašla umjetnost kao svoj jezik izražavanja ali i od koje mogu da budem mali dio velikih priča mojih klijenata i klijentkinja.
Umjetnost kao duhovna djelatnost čovjeka, ima za cilj da probudi neku emociju ili čulo. Ona i služi tome da isprovocira i izazove publiku na neku reakciju. Nebitno da li je u pitanju pozitivna ili negativna. Vodim se time da ako nisam izazvala aspolutno nikakvu reakciju publike, negdje griješim i znak mi je da još više radim i ulažem u svoja iskustva, znanja i opremu kako bih istražila granice sopstvene mašte.
Gdje pronalaziš inspiraciju?
Inspiraciju pronalazim u svom okruženju i svom svakodnevnom životu. U nečem što snažno dotakne moje oko, za šta smatram da bi moglo da se sprovede u realnost. Ideje dolaze, volim da kažem, sudbonosno- spontano, jer ne pravim planove za svoje radove. Nekad se desi da odustanem, ali kroz par dana proradi mašta ili inat pa započeto i završim ili iznenadim sebe nečim potpino novim.
Ko ti je ciljna grupa? Koga najviše interesuju tvoji proizvodi/ko su ti najčešći klijenti?
Kada je riječ o oslikavanju odjevnih komada mada i u fotografiji, ne ograničavam se nekom specifičnom ciljnom grupom. Za sad najviše angažmana dobijala sam od mladih, kao i roditelja male djece. Neki od dosadašnjih motiva kada je u pitanju oslikavanje odjeće bili su poznati super junaci crtanih filmova, likovi iz knjiga, ili pak popularni muzičari-muzičke grupe. Kad je fotografija u pitanju takodje nemam specifičnu ciljnu grupu, radila sam različite projekte od malih kao što je fotografisanje portreta za ličnu i profesionalnu upotrebu do velikih događaja kao što su svadbe i rodjendani. Moje stvaralaštvo svakako nije uslovljeno samo željama i potrebama ljudi koji me angažuju već se trudim da i odgovorim svojim umjetničim porivima pa nerijetko imam projekte slobodnih tema koje dijelim na svom Instagramu pa moja publika ima mogućonst da vidi i osjeti šta sve mogu, nezavisno od onoga za šta sam najčešće angažovana.
Koji su ti omiljeni motivi, čemu se najvise obraduješ?
Uživam u svom poslu, pa se i radujem što ću nekoga učiniti srećnim i zadovoljnim. Trudim se da klijentovu zamisao stvorim u što bolju realizaciju. Teži motivi za mene pretstavljaju izazov i samu vježbu pa se više radujem tome, ali me svakako svaki motiv koji sam do sad radila činio zadovoljnom jer znam da neko jedva čeka da bude gotovo.
Tople ili hladne boje, šta radije biraš?
U fotografiji moj izbor oovog puta ustupam toplim tonovima, dok se u slikarstvu teško odluciti. Različiti motivi zahtijevaju i razlicite tonove i boje pa u zavisnosti od onoga što će najbolje dočarati zamisao klijenta.
Slikarsko platno ili tekstilno platno?
Volim da radim i na jednom i na drugom, ali je trenutno moj fokus tekstil. Ideja da umjetnost ne ostaje zarobljena u okviru okačenom na zidu mi je jako zanimljiva, a i našim sugrađanima i sugrađankama, a i ideja da kad nam se oslikana odjeća pocijepa ili pohaba uvijek onaj oslikani dio možemo izrezati i prišiti negjde drugo ili ga ostaviti na zidu tako da je više mogućnosti sa tekstilom.
Da li je potrebno mnogo strpljenja kada su detalji u pitanju?
Za svaki rad koji radimo strpljenje je ključno, kakav god da je motiv ili detalj strpljenje i vjera u sebe na kraju dovedu do perfekcije kojoj težim.
Koji je bio prvi motiv koji si naslikala na garderobi?
Počela sam tako što sam redizajnirala staru teksas jaknu, prije nekih godinu dana. Zamislila sam je kao nešto unikatno trendi i u mom stilu. U pitanju je bio pejzaž planinskog predjela sa zvjezdanim nebom. Drago mi je što sad postoje društvene mreže na kojima kačim svoje radove, te se tako, sa vremena na vrijeme vratim na svoje početke koji me inspirišu da nastavim da radim i usavršavam se. Anegdota vezana za taj prvi rad je što se sad nalazi ispod drugog, jer sam nakon određenog vremena preko toga odradila drugi motiv. Mada opet kažem, drago mi je što postoji Instagram i što i dalje taj prvi rad živi tu.
Koliko je vremena potrebno da se završi crtež?
U zavisnosti od toga šta je motiv koji radim, toliko će mi i vremena biti potrebno. Lakše motive obično završim za nekoliko sati, a za teže mi treba nekoliko dana. Kao i kod većine umjetnika ne prisiljavam sebe da odmah i sad radim i završim.
Da li materijal upija boje, kako rješavaš taj problem?
Teksas je materijal koji upija boju, pa nemam radove koje sam završila samo jednim slojem. Svakako sve pređem više od dva puta, s’ tim što neke nježnije nijanse moram nanijeti u više slojeva kako bi intenzitet bio dobar ili da bih istakla ili naglasila odredjeni dio, tako da svakako i da ne upija kao i kod slikanja na platnu nanošenjem više slojeva postiže se puniji i bogatiji efekat.
Bonus video:
