Po epidemiološkim podacima zapadnih zemalja, 50 do 80 odsto stanovništva ima ili je imalo, najmanje jednom u životu, bol u krstima, odnosno lumbalni sindrom. Premda se javlja uglavnom u srednjem i starijem dobu, sve češći je kod mlađih ljudi.
Otprilike pet odsto muškaraca i 2,5 odsto žena ima išijalgiju. Pretežno sjedeći način života, manjak fizičke aktivnosti i sve veća gojaznost doprinose razvoju lumbalnog sindroma i drugih bolesti vezanih za lokomotorni sistem. Uzroci su brojni, ali najčešće su to degenerativne promjene kičme, traumatski izazvane promjene, upalne promjene, tumori, urođene i razvojne anomalije.
Ponekad, pak, uzrok bolova nije u samoj kičmi, nego se naziva “preneseni bol”. Naime, neki proces u unutrašnjim, abdominalnim organima, može se reflektovati kao bol u području kičme.
Kliničku sliku akutnog lumbalnog ili lumbosakralnog sindroma karakteriše uglavnom nagli početak - pacijent često opisuje nagli pokret ili opterećenje kičme - nakon čega osjeti bol u donjem dijelu leđa.
Liječenje
Ako je anamneza tipična, a klinički pregled ne pokazuje neurološke ispade, preporučuje se uzimanje antireumatika i fizikalna terapija. Veliku ulogu svakako imaju i medicinske vježbe, ali i mirovanje. Za bol se uglavnom propisuju antireumatici i analgetici.
Od fizikalne terapije koriste se hidroterapija (bazen), krioterapija (liječenje ledom) i elektroterapija (liječenje strujom). Često se primjenjuje i masaža jer poboljšava metabolizam i djeluje protiv bola i grča mišića. A najveće poboljšanje dobija se primjenom akupresure sa svim fizikalnim procedurama. Medicinske vježbe se prilagođavaju svakom bolesniku posebno i dovode do poboljšanja funkcije i pokretljivosti zahvaćenog dijela kičme.
Ležanjem se smanjuje opterećenje u zahvaćenom segmentu kičme pa bol popušta. U većini slučajeva dolazi do poboljšanja i pacijent može nastaviti dotadašnje aktivnosti. Zavisno od preporuke fizijatra, može se primjenjivati topla terapija (termoterapija), odnosno hladnoća (krioterapija), dok elektroterapija označava primjenu različitih struja.
Trebalo bi da pacijenti nauče kakve vježbe da izvode kod kuće svakodnevno, kako pravilno da dižu teške terete da ne opterete kičmu i koje pokrete da izbjegavaju.
Ako pacijent i dalje ima bolove, potrebni su dodatni pregledi da bi se vidjelo da li je potrebna operacija.
Otprilike 80 odsto bolova se smiruje u roku od dva mjeseca pa se u početnom stadijumu uvijek primjenjuje konzervativni pristup.
Kineziterapijske procedure lumbalnog bola
Sa kineziterapijom (medicinskim vježbanjem) se započinje kada se potpuno otkloni bol. Sistemsko rješavanje lumbalnog bola, kao i prevencija njegovog nastanka, obuhvata kineziterapijske procedure koje su akcentirane na stvaranje mišićne mase i snage pelvitrohanterične muskulature.
Cilj nam je da jaka muskulatura preuzme dio tereta lumbalne kičme. Bitno je napomenuti da ne postoji aktivnost svakodnevnog života koja jača lumbo-sakralne ekstenzore kičme. Isto tako, ne postoji ni sportska aktivnost koja jača mišiće ove regije. To je i najčešći razlog ovih tegoba.
Kako spriječiti bol u kičmi?
- pravilno držanje tijela - umjerena redovna fizička aktivnost - jačanje mišića koji drže kičmeni stub (jačanje cjelokupnog trbušnog midera) - izbjegavanje dugotrajnog sjedenja i teškog fizičkog rada
Bonus video:
