Mnogi ljudi, možemo reći većina, ima iskustvo da s slične loše situacje i problemi ponavljaju.. Ponekad se radi o bezazlenim i prolaznim trivijalnostima, a ponekad o životno važnim i teškim stvarima, okolnostima u kojima okrivljujemo pomalo sebe, a pomalo okolinu zbog situacije u kojoj smo se našli ili u kojoj se stalno vrtimo u krug. Žene koje stalno biraju iste, nezadovoljavajuće partnere, ljudi koji izgaraju na poslu i ne vide način kako da izbalansiraju svoj privatni i poslovni život, majke koje su previše popustljive prema djeci i duboko su svjesne toga ali ne mogu pomoći… samo su neki primjeri kako se možemo vrtjeti u krug, uvijek istog ponašanja koje nije u interesu ni nama ni osobama u našoj okolini.
Životne šeme
U transakcionoj analizi postoji koncept koji detaljno objašnjava zašto živimo tako kako živimo, a zove se životni scenario. To je pecifičan, nesvjestan životni plan jedne osobe. “Pisanje” skripte započinje po rođenju bebe. Do sedme godine djetetovog života, napisani su glavni djelovi priče. Kao i svaka druga priča, i scenario ima svoj početak, sredinu i kraj.
Životni scenario je priča koja određuje kako i na koji način će dijete živjeti, za koji tip osobe će se udati ili oženiti, kakav tip posla će obavljati, kako će razvijati odnose u svojoj okolini; hoće li pasivno čekati da se stvari odvijaju mimo njega, hoće li se truditi oko ljudi i sve doživljavati kao neuspjeh itd.
Na osnovu ranog iskustva dijete donosi određene odluke i zaključke koji se u tom trenutku čine najboljom strategijom za preživljavanje. Uz to, na djetetove skriptne odluke utiču njegovi, najčešće, vrlo intenzivni osjećaji. Roditelji i druge važne figure u djetetovom životu ne mogu odrediti djetetove skriptne odluke, ali imaju veliki uticaj na njih putem verbalnih i neverbalnih poruka. Roditeljske poruke najčešće sadrže informacije o tome kako se dijete treba osjećati, što treba činiti i kakvo je dijete kao osoba. Te poruke čine osnovu djetetovih zaključaka o sebi, drugima i životu.
Potvrđivanje porodičnih poruka
Da pokušamo dati jednostavan (i pojednostavljen) primjer: Ako su malom Marku roditelji cijelo djetinjstvo govorili da je lijen, on polako sebe počinje da doživljavi kao lijenu osobu i počinje zaista tako da se ponaša. Dakle, on razvija ograničavajuće uvjerenje na nivou identiteta i samom sebi, uočavanjem primjera u kojima je „lijen“, potvrđuje roditeljske poruke. Kasnije u životu će se teško pokrenuti, jer je njegovo duboko uvjerenje da je lijen - pa kakvog smisla onda ima bilo kakav pokušaj? Nasuprot tome, malom su Ivanu roditelji s odobravanjem govorili da je uporan. On počinje vjerovati u to i to formatira njegovo ponašanje - i kada mu nešto ne ide, zbog vlastitog uvjerenja i slike o samom sebi, potegnuće više od drugih i često uspjeti tamo gdje drugi ne uspijevaju, što će dodatno učvrstiti njegovo uvjerenje da je posebno uporan. Zahvaljujući tom uvjerenju izrašće u osobu koja ostvaruje zadane ciljeve zahvaljujući svojoj upornosti
IlustracijaI ponašanje roditelja, koje nije usmjereno direktno na djecu, uveliko utiče na razvoj djetetovog scenarija. Na primjer, ako majka ostaje u odnosu s ocem koji je agresivan i psihološki je (ako ne i fizički) zlostavlja, time poručuje svom djetetu na nesvjesnom nivou i neverbalno da je u redu biti žrtva i ostati u nezadovoljavajućoj situaciji.
Odluke koje donesemo u djetinjstvu često vrlo snažno utiču na razvoj događaja u našim životima. Budući da je riječ o nesvjesnim obrascima, duboko smo uvjereni da je to tako jednostavno moralo biti, da je to jače od nas ne prepoznajući uzroke ovakvih događaja.
Kada scenario treba mijenjati
Ono što je bitno razumijeti je to, da nas je scenario u cijeloj fazi odrastanja i izrastanja čuvao i pružao nam sigurnost, ali često zna da se dogodi da nam u zrelim godinama počne da predstavlja smetnju, jer su se okolnosti promijenile, naši roditelji i druge osobe koje su u djetinjstvu bile važan dio našeg života padaju polako u drugi plan, a u prvi dolaze neke druge osobe i ciljevi s kojima bismo trebalo da uskladimo svoje ponašanje… ali smo u svom ponašanju nesvjesno ograničeni onime što smo „odlučili“ u djetinjstvu. Dobar primjer za takvu promjenu okolnosti je rođenje djeteta. Prije rođenja buduća majka i otac možda su funkcionisali savršeno, usklađeni u svojim scenarijima „napisanim“ još u djetinjstvu (zbog te usklađenosti su se međusobno i odabrali). Oboje su se osjećali dobro i sigurno.
Rođenjem djeteta okolnosti su se promijenile i novi dijelovi, do tada neiskazani, počeli su se izvršavati. Možda majka ima u svom scenariju „odluku“ da ni po koju cijenu ne ispušta vaspitanje djeteta iz svojih ruku, a možda istu „odluku“ ima i otac, ali su im, takođe „zapisane“ potpuno različite metode vaspitanja - on smatra da dijete treba voditi čvrstom rukom, a ona da je najvažnije obasipati ga nježnošću i ljubavlju. Eto razloga za narušavanje harmonije i mira u kući, a kojeg nije svjesno ni jedno od dvoje ljudi koji su do juče živjeli u sreći i ljubavi.
Kako se mijenja?
Na konkretnom primjeru, osoba koja je željela da stvari budu savršeno odrađene i dalje će imati te iste vrijednosti, no neće ih primjenjivati uvijek u svakom trenutku i u svakoj situaciji. Ako dođe umorna s posla dozvoliće sebi da se odmori bez griže savjesti što u sudoperu stoji gomila neopranog suđa.
Promjena je uvijek moguća i to je ono odakle treba da krenete ako je zaista želite.
Bonus video:
