Iako uzrok pojave tortikolisa ne može da se utvrdi sa potpunom sigurnošću, smatra se da na to utiče položaj koji beba zauzima u maminom stomaku u posljednjim mjesecima trudnoće, kao i prisustvo posturalnih deformiteta (stopala, kukovi). Rijetko se dešava da su uzrok tortikolisa nepravilnosti u razvoju koštanih struktura vrata, ali se u tom slučaju najčešće radi o skraćenju mišića (sternokleidomastoideus). O ovom problemu, koji je dosta česta pojava kod beba i zahtijeva neodložno liječenje, priča fizioterapeut Mladen Pelević.
Šta je tortikolis?
“Tortikolis (torticolis) ili krivi vrat je treći po učestalosti deformiteta kod novorođenih beba. Prepoznaje se po karakterističnom položaju koji beba zauzima u prvim nedjeljama života: glava i vrat su nagnuti na jednu stranu, dok je lice okrenuto na suprotnu. Nagnutost je na strani skraćenog mišića. Jako rijetko se dešava da su zahvaćeni mišići obje strane vrata, kada glava stoji pravo uz ograničenu pokretljivost. Kako mišić bočne strane vrata (sternokleidomastoideus) ima dvije funkcije - naginjanja i okretanja glave, lice je kod prisustva tortikolisa okrenuto ka zdravoj strani”, objašnjava fizioterapeut.
Kada je tortikolis urođen, a kada stečen?
“Da beba ima urođeni tortikolis, očigledno je odmah po rođenju. Nakon trećeg mjeseca, uočljiva je i asimetrija lica, a nekada i tijela, i to zbog hipotrofije (slabijeg razvoja) na zahvaćenoj strani. Kasnije se vidi i asimetrija zadnjeg dijela glave (plagiocefalija), jer beba uglavnom zauzima isti položaj zbog deformiteta.
Drugi oblik je traumatski ili stečeni tortikolis, do koga dolazi tokom samog porođaja, skoro uvijek kada se beba rađa karlično, odnosno kada prvo idu noge. Pri izvlačenju glave može da dođe do pucanja mišićnih vlakana na jednoj strani vrata, što ne može odmah da se uoči. Trauma se manifestuje jajolikom oteklinom na vratu u drugoj ili trećoj nedjelji života, na sredini ili donjoj trećini mišića. To je hematom, koji se povlači do navršenog šestog mjeseca”, objašnjava naš sagovornik.
Kako se ovaj problem liječi?
“Liječenje mišićnog tortikolisa, bilo da je urođen ili stečen je konzervativno, vježbama, pozicioniranjem glave u prvim mjesecima - presavijenom pelenom, koja se bebi stavlja ispod glave kada spava, na strani koja je zahvaćena, i ispod karlice - kada spava na suprotnoj strani. Dok leži na leđima kada je budna ili boravi u kolicima, postavlja se presavijena pelena na stranu skraćenog mišića, ili simetrično na obje strane - kako bi držala glavu pravo. Važno je da se sa lečenjem započne odmah, 24 časa nakon ustanovljene dijagnoze, jer ne može da se predvidi tok oporavka. Kod urođenog tortikolisa se očekuje izliječenje za jedan do tri mjeseca, ali nekada potraje i duže. Rezultati su najbrži kod takozvanog tortikoličnog držanja - gdje se, u stvari, i ne radi o deformitetu, već o nepravilnom držanju glave.
Nekada roditelji nesvjesno dovedu do te pojave: stalnim postavljanjem bebe u položaj u kojem draži - prije svega zvučne i svjetlosne, dolaze samo sa jedne, iste strane. Tada beba, okretanjem na jednu stranu u dužem vremenskom periodu, usvaja nepravilan položaj glave. Cilj terapije u ovom slučaju je sprečavanje razvoja kontraktura (skraćenja) mišića”, kaže Pelević.
Ko sprovodi terapiju i šta se postiže vježbama?
“Vježbe pasivnog istezanja skraćenog i napetog mišića izvodi fizioterapeut ili dobro obučen roditelj. One imaju za cilj postizanje punog obima pokreta vrata i glave. Kako je druga strana vrata oslabljena, neophodno je jačanje tih mišića, koji treba da stabilizuju glavu - to beba izvodi aktivno, kao odgovor na našu stimulaciju. Istovremeno, dok radimo pasivno istezanje i aktivno jačanje mišića, nastojimo da beba što češće drži glavu u središnjoj liniji, a ruke i noge sa strane - simetrično u odnosu na trup, kako bi formirala što pravilnije šeme položaja i pokreta.
Zato je veoma važno kako bebu uzimamo, držimo, nosimo, dajemo joj igračke, jer je kroz te aktivnosti istovremeno stimulišemo. To radimo ciljano, jer zbog manje aktivnosti ruke, a nekad i noge - na strani tortikolisa, postoji mogućnost razvoja asimetrije. Da bi se to spriječilo, nekada se u tretman uključuje i ortoza, nošenje Tomasove kragne (mekanog okovratnika koji se izrađuje individualno za svaku bebu), čime se sprečava bočno naginjanje glave.
Kod traumatskog tortikolisa, prije vježbi se primjenjuje elektroforeza kalijum jodida (unošenje lijeka putem struje, za razbijanje hematoma). Pored ubrzavanja resorpcije hematoma, vježbama i pozicioniranjem glave se sprečava razvoj kontrakture sternokleidomastoideusa (skraćenje vratnog mišića). Kada je skraćenje mišića veliko, glava ne ide preko središnje linije na drugu stranu. Prije vježbi istezanja kao uvodnu proceduru koristimo zagrijani parafin ili neki drugi oblik tople obloge. Istezanje može da se radi i kada beba spava, jer je tada opuštena i ne opire se dok izvodimo vježbe”, objašnjava naš sagovornik.
Može li tortikolis da ostavi neke posljedice?
“Ukoliko se tortikolis koriguje do trećeg mjeseca, kao posljedica može da ostane samo asimetrija lica. Ako nije liječen, ili nije izliječen u potpunosti, posljedice će, pored estetskih, da budu u razvoju vida - vjerovatno će dijete morati neko vrijeme da radi vježbe za vid. Asimetrija vrata će se razviti u vratnu ili grudnu skoliozu (iskrivljenje kičmenog stuba na stranu).Odraziće se i na asimetričan razvoj vilice, pa će dijete morati da nosi korektivnu protezu kada izrastu stalni zubi. Zato moramo biti sigurni da je tortikolis korigovan u potpunosti. Iz tog razloga se beba i prati sve dok ne prohoda, odnosno do 18 mjeseci.
Ukoliko su postignuti puni obimi pokreta u vratu, glava stoji pravo u produžetku kičmenog stuba, a dijete hoda već nekoliko mjeseci - posljedica tortikolisa neće biti.
Neliječen tortikolis u prvoj godini, kao i teški oblici deformiteta, nekada moraju da se operišu. Hirurškim postupkom se opušta skraćeni mišić (tenotomija), a najbolji rezultati se postižu između prve i četvrte godine života”, kaže fizioterapeut.
Posmatrajte svoju bebu
“Kada fizioterapeut počinje rad sa bebom, a u pitanju je tortikolis, posebno mora obratiti pažnju na sledeće stvari: spontani položaj glave u odnosu na kičmeni stub, ramena i ruke, spontanu pokretljivost glave u svim pravcima, kontrolu glave u svim položajima zavisno od motorne zrelosti i izdržljivost - gdje se upoređuje lijeva i desna strana. Ukoliko se tortikolis ne primjeti u porodilištu, sve ovo može da ‘otkrije’ i roditelj, i to stalnim posmatranjem svoje bebe. Tako će beba na vrijeme započeti liječenje, a posljedice tortikolisa će biti minimalne”, savjetuje fizioterapeut Mladen Pelević.
Bonus video:
