Infekcije urinarnog sistema su najčešće bakterijske infekcije kod ljudi i jedan od najčešćih razloga posjeta izabranom ljekaru. Javljaju se mnogo češće kod žena nego kod muškaraca. Iako velika većina njih predstavlja bezazlene infekcije, one mogu govoriti i u prilog težih bolesti, pa i dovesti do različitih komplikacija.
Uzročnici infekcija urinarnog sistema su bakterije koje čine fiziološku floru crijeva. Najčešći uzročnik je bakterija Escherichia coli, a rjeđe se javljaju bakterija roda Proteus, Klebsiella, Enterobacter, Pseudomonas i druge. Bakterije preko mokraćne cijevi ulaze u mokraćnu bešiku, nakon čega mogu dalje napredovati prema bubrezima.
Infekcije urinarnog sistema možemo podijeliti na akutnu upalu mokraćne bešike (cistitis), akutnu upalu bubrega (pijelonefritis), infekcije bez smetnji (asimptomatska bakteriurija), ponavljajuće infekcije i komplikovane infekcije.
Akutna upala urinarnog sistema
Akutna upala urinarnog sistema je izrazito česta bolest koja se najčešće javlja kod žena. Žene pogađa iz anatomskih razloga (kratka i široka mokraćna cijev), dok je kod muškaraca cistitis rijetka pojava i u pravilu zahtijeva dodatnu urološku obradu. Smetnje koje se javljaju su bolno mokrenje, pečenje prilikom mokrenja, učestalo mokrenje malih količina mokraće, kao i jaki nagon na mokrenje. Ponekad se može javiti i krv u mokraći. Mokraća je često tamna, gusta, neugodnog mirisa, a do povišene tjelesne temperature često i ne dolazi.
Dijagnoza cistitisa se potvrđuje analizom urina. Urin se analizira pomoću test-trake, gleda se sediment i radi mikrobiološka obrada pod nazivom urinokultura. Uzorak urina za takvu analizu uzima se od prvog jutarnjeg urina ili nakon što bolesnik barem tri sata nije mokrio, najčešće metodom srednjeg mlaza. Srednji mlaz mokraće se uzima nakon uobičajene toalete. Prvim mlazom mokraće se “ispere” mokraćna cijev, nakon čega slijedi srednji mlaz mokraće koji predstavlja reprezentativni urin iz mokraćne bešike. Urin se u što kraćem roku treba postaviti na podloge u laboratoriju, a ako to nije moguće, tada je uzorak moguće čuvati na plus četiri stepena do 24 sata.
Na urinarnu infekciju upućuje nalaz bakterija u urinu (tzv. bakteriurija) i leukocita u urinu (tzv. leukociturija). Urin je normalno sterilan (dakle bez bakterija) osim u završnom dijelu mokraćne cijevi. S obzirom da se tokom mokrenja urinom može izbaciti i dio tih bakterija, smatra se da tek nalaz bakterija veći od 100000 po 1 mililitru srednjeg mlaza izmokrenog urina govori u prilog infekcije, dok manji broj bakterija najčešće predstavlja kontaminaciju.
Liječenje se sprovodi antibioticima kroz 3-7 dana, zavisno od uzročnika i njegovoj osjetljivosti na antibiotike. Iako se smetnje mogu jako smanjiti (pa i nestati) za dan ili dva od započinjanja terapije, bakterije mogu biti prisutne i dalje, pa će se ponovno razmnožavati. Upravo je to razlog zbog čega antibiotsku terapiju treba sprovesti do kraja, a uz uzimanje ljekova bitno je piti dosta tečnosti i izbjegavati hladnoću.
Akutna upala bubrega
Akutna upala bubrega – pijelonefritis, najčešće započinje kao upala mokraćne bešike, koja se proširi prema bubrezima. Osim smetnji karakterističnih za cistitis javlja se i bol u leđima, lumbalno, kao i povišena tjelesna temperatura.
Zbog toga svakako treba napraviti analizu urina, ali i krvi kako bi se procijenila bubrežna funkcija (urea, kreatinin) i kako bi se vidjeli parametri upale (leukociti, CRP, sedimentacija eritrocita).
Liječenje upale bubrega
Liječenje se sastoji od mirovanja, dobre hidracije, snižavanja tjelesne temperature i antibiotske terapije. Bolesnici s blažom kliničkom slikom se mogu liječiti kod kuće dok se ostali liječe u bolnici. Antibiotsko liječenje traje od deset do 14 dana, a kontrolnu urinokulturu treba napraviti 14 dana po završetku terapije.
O asimptomatskoj bakteriuriji govorimo kada se u urinu nalaze bakterije, ali osoba nema nikakve smetnje, niti klinički izražene tegobe. Takvo stanje nije potrebno liječiti izuzev u posebnim slučajevima, ona se liječi samo kod trudnica i bolesnika koji moraju na neku od uroloških operacija.
Druge osobe s asimtpomatskom bakterijom nije potrebno liječiti, kao što su osobe s urinarnim kateterom koji se redovno mijenja svake tri nedelje. Naime, kod tih pacijenata kateter predstavlja strano tijelo koje je sredstvo trajnog prienosa bakterija, pa nije potrebno uvijek uvoditi antibiotsku terapiju, osim u slučaju teže kliničke slike i izraženih smetnji.
Infekcije koje se javljaju uzastopno (dva ili više puta u šest mjeseci, odnosno tri ili više puta u godinu dana) nazivamo ponavljajućim infekcijama urinarnog sistema. One se u pravilu javljaju kod žena i to najčešće u vidu cistitisa. S obzirom da se radi o rekurentnim infekcija, nužno je isključiti neke druge bolesti ili anomalije koje mogu biti pravi uzrok pojave urinarnih infekcija; dakle potrebna je urološka i nefrološka obrada.
Liječenje se sastoji od medikamentoznog dijela i primjene pravila zdravog načina života (higijenske mjere). Medikamentozno liječenje sprovodi se u dogovoru s ljekarom i sastoji se u uzimanju antibiotika. Kod rekurentnih infekcija liječenje se sprovodi I uzimajnjem jedne tablete antibiotika ili uroantiseptika uveče kroz duži vremenski period (od šest do 12 mjeseci), takozvanom uroprofilaksom. Adekvatnom dijagnostičkom obradom treba otkloniti postojanje patološkog stanja (urolitijaza, tumor, suženje mokraćne cijevi). Bitno je naglasiti da se radi o infekcijama koje se mogu ponavljati i do kraja života. One mogu djelimično ili značajno smanjiti kvalitet života.
Mokraćne infekcije se javljaju kod oko 10 odsto trudnica
Mokraćne infekcije se javljaju u otprilike 10 odsto trudnica. Ako se ne liječe mogu dovesti do razvoja upale bubrega, što za posljedicu ima povećani rizik od prijevremenog porođaja, veću perinatalnu smrtnost, a povećava se i rizik od zastoja u rastu fetusa. Upravo zbog toga se u trudnica liječi i asimptomatska bakteriurija, s naglaskom da se u trudnoći trebaju uzimati antibiotici koji ne djeluju štetno na plod.
Kako bi se spriječila pojava infekcija mokraćnog sistema, preporučuje se što više tečnosti, često mokriti i ne zadržavati mokraću. Nadalje, nužno je pravilno održavati higijenu genitourinarnog trakta. Dnevni unos tečnosti bi trebao biti takav da dnevno bude izlučeno preko dva litra urina. Ako se uprkos svim navedenim mjerama infekcije urinarnog sistema učestalo ponavljaju, tada je najbolje potražiti savjet specijaliste. Liječenje urinarnih infekcija I stavljanje pod kontrolu je ulog za budućnost, jer njihovo neadekvatno tretiranje I rekurentost mogu za posljedicu imati trajno oštećenje funckije bubrega i drugih djelova urinarnog trakta, što za sobom povalči ogroman broj komplikacija.
Komplikovane infekcije urinarnog sistema
Komplikovane infekcije urinarnog sistema su infekcije kod osoba koje u podlozi imaju bolest ili stanje koje olakšavaju razvoj infekta, a istovremeno otežavaju njegovo izlječenje.
Faktori koji komplikuju uroinfekcije su trudnoća, uroinfekcije stečene u bolnici, prisutnost urinarnog katetera, prisutnost uroloških abnormalnosti, prisutnost kamenaca ili tumora urinarnog trakta, transplantacija solidnih oragana, oslabljeni rad bubrega, kao i šećerna bolest.
U ovih pacijenata liječenje se sprovodi antibioticima uz kontrolu faktora koji komplikuju uroinfekt. Takvi bolesnici osim pregleda izabranog doktora, zahtijevaju i pregled specijalista nefrologa i urologa, i vrlo se često liječe u bolnici.
Autorka je internista nefrologije u Kliničkom centru Crne Gore.
Bonus video:
