Kako su smrtonosne bakterije postale sve otpornije na savremene antibiotike, neki istraživači su se u potrazi za rješenjem okrenuli drevnim medicinskim rukopisima.
Ispostavilo se da bi neki srednjovjekovni melemi stari preko 1000 godina uspjeli da riješe problem u situacijama kada mnogi savremeni antibiotici ne uspijevaju da se izbore sa opasnim sojevima bakterija.
„Drevni antibiotik“, kako su ga nazvali istraživači, pronađen je u jednom od najranijih poznatih medicinskih udžbenika srednjovjekovne Engleske, poznatom Baldovom ljekarskom priručniku.
Iako mnogi ljekovi koji se mogu naći u ovom priručniku nisu uspjeli da održe korak s vremenom, poput melema koji sprečava gobline da vas noću posjećuju, drugi pak, kao što je Baldov melem za oči, bolje su se pokozali iz današnje perspektive.
Oslanjajući se na prethodna istraživanja, naučnici su dokazali da jedna mješavina prirodnih sastojaka - bijelog i crnog luka ili praziluka, kravlje žuči i vina - ima moćna antiseptička svojstva. U stvari, izgleda da djeluje protiv soja veoma opasnih bakterija koje su postale otporne na mnoge savremene ljekove.
Pošto su proizveli 75 smješa Baldovih očnih kapi, od čega 15 od luka i 15 od praziluka, samo da bi bili sigurni da li su dobro preveli sa staroengleskog, istaživači su testirali drevni recept.
Već ranije je utvrđeno da je ovaj melem uspijevao da uništi Stafilokoku aureus, veoma opasnu bakteriju, a nova studija koju je predvodila Džesika Furner-Pardo sa Univerziteta u Vorviku, je potvrdila te rezultate. Čak i u sučajevima kada su bakterije formirale posebno čvrste strukture, poznate kao biofilm, melem je bio efikasan.
Stafilokokus aureus ili zlatni stafilokok ime je dobio po žuto-zelenoj boji njegovih kolonija. Patogen je i izaziva mnošto različitih infekcija i intoksikacija počev od manjih infekcija kože do teških bolesti. Stafilokokus aureus je kao i sve stafilokoke, gram pozitivna bakterija loptastog oblika i gradi jata ili grozdove što ih čini tako opasnim. Jednom kada se ovi grozdovi uspostave, nevjerovatno je teško primijeniti bilo kakvo antimikrobno sredstvo. Da bi se razbio ovaj biofilm potrebne su koncentracije antibiotika sto do hiljadu puta veće nego kada su stafilokoke slobodne. U ekstremnim slučajevima je čak potrebna i amputacija kako i se izbjeglo trovanje krvi, odnosno sepsa. Međutim, kako pokazuju nova istraživanja, izgleda da u Baldovom melemu za oči ima nešto što ovi stafilokokni biofilmovi ne mogu da podnesu. Što je još značajnije, izgleda da melem djeluje i na druge slične rezistentne bakterije. „Mislimo da će melem biti naročito efikasan u liječenju gangrene kod dijabetičara“, navela je mikrobiolog Freja Harison sa Univerziteta u Vorviku u izjavi za CNN.
Međutim, postoji jedna začkoljica - melem djeluje samo kao mešavina svih potrebnih sastojaka. Kada su istraživači odvojili sve sastojke ili pročistili svaki sastojak pojedinačno, oni nisu bili ni približno efikasni u uništavanju sojeva bakterija. Autori smatraju da je to jedan od razloga zašto biljni lijekovi do sada nisu bili ispitivani. U razvoju i istraživanju lijekova danas je uobičajeno da se izoluju pojedinačna jedinjenja, a istorijski gledano, medicina se nekada više bavila kombinovanjem prirodnih sastojaka, tako podupirući uzajamna ljekovita svojstva.
Na primjer, u ovoj novoj studiji vino se pokazalo kao veoma slabo antimikrobno sredstvo, ali to ne znači da je bilo u potpunosti beskorisno, jer kada su istraživači uklonili vino iz recepta melema, došlo je do dramatičnog pada efikasnosti lijeka, što ukazuje da vino ipak ima neka važna antimikrobna svojstva. Isto se potvrdilo i kada su iz mješavine izuzeti luk ili goveđa žuč. Što je još važnije smjesa melema nije oštetila zdrave ćelije.
„Većina antibiotika koje danas koristimo potiče od prirodnih jedinjenja, ali naš rad ukazuje na potrebu da se istražuju ne samo pojedinačna jedinjenja već i smješe prirodnih proizvoda za liječenje infekcija“, naglašava Freja Harison.
Bonus video:
