Zašto i mnogi nepušači dobiju kancer pluća?

Rak pluća obično nema znakova ili simptoma u ranim fazama. Pušenje nije jedini uzrok ove bolesti. Oko 270 hiljada slučajeva raka pluća godišnje u svijetu nije povezano s pušenjem

7590 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Rak pluća je jedna od najčešćih i najtežih vrsta kancera. Prema podacima Američkog društva za rak, procjenjuje se da će u ovoj godini biti 235.760 novih slučajeva raka pluća.

“Rano otkrivanje bolesti jedini je način da se rak pluća liječi. Svi terapijski postupci po pravilu mogu produžiti život za koju godinu, a nove ciljane terapije 4 do 5 godina. Ali, ne nude izlječenje. Izlječenje od karcinoma pluća moguće je isključivo ranom dijagnostikom i ranim operativnim zahvatom”, rekao je ranije medijima hrvatski akademik Miroslav Samaržija.

Pogađa i 10 do 20 posto nepušača

Podaci Centra za kontrolu i prevenciju bolesti pokazuju da se u SAD-u oko 10 do 20 posto karcinoma pluća (20.000 do 40.000 karcinoma pluća svake godine) događa kod ljudi koji nikada nijesu pušili ili su pušili manje od 100 cigareta tokom svog života.

Ljekari upozoravaju da raku pluća doprinose i pasivni dim kao i izloženost radonu, radioaktivnom gasu koji nema ukusa ili mirisa, ili, na primjer, azbestu, piše zivim.gloria.hr .

Radon se emituje iz zemlje (prirodno je prisutan u stijenama i tlu), brzo se razrjeđuje u atmosferi u relativno bezopasne koncentracije. Ali u zatvorenim i neprovjetrenim prostorima u zgradama, podrumima i podzemnim rudnicima nivo koncentracije može postati opasno visok. Epidemiološke studije o zdravlju rudara povezale su više koncentracije radona i incidencije raka pluća. Glavna opasnost ne dolazi od samog radona, jer je on hemijski neutralan i ne otapa se u tkivu, već od materija koje nastaju njegovim raspadanjem, koje su radioaktivne. Izotop radijuma 222 nalazi se na popisu materija Svjetske zdravstvene organizacije koje definitivno izazivaju rak.

Azbest se nalazi u prirodi i u proizvodima koje stvara čovjek. U prirodi azbest je mineral koji je dio stijena i tla, a ako dospije u vazduh (na primjer vremenskim prilikama ili kod gradnje) može postati prijetnja zdravlju. Azbestna vlakna mogu se udahnuti i ući u pluća i pri dugotrajnom izlaganju izazvati rak pluća i druge plućne bolesti. Kad udahnemo azbestna vlakna, većinu ćemo izbaciti iz organizma, ali neka ipak zaostanu u plućima, nakupljaju se i izazivaju sitne ožiljke i upale, što može dovesti do bolesti, pored ostalih, i do raka pluća.

Bilo koja zgrada sagrađena prije 2000. godine (kuće, škole, fabrike, bolnice itd.) mogu imati u sebi azbest. S obzirom na to da je azbest dobar izolator, primjenu nalazi u oko 3.000 proizvoda (npr. malter s azbestom, izolacija cijevi, azbestne pločice, azbestno-cementne vodovodne cijevi, protivpožarna vrata...)

Simptomi raka pluća

Rak pluća obično nema znakova ili simptoma u ranim fazama, ali znakovi koji bi mogli ukazati na rak pluća uključuju:

  • uporni kašalj,
  • iskašljavanje krvi,
  • uporni nedostatak daha,
  • neobjašnjiv umor i gubitak težine,
  • bol ili bol pri disanju ili kašljanju.

Dodatni simptomi koji se mogu povezati s ovom bolešću:

  • slabost,
  • teškoće pri gutanju,
  • teškoće pri govoru,
  • abnormalno tamna ili svijetla koža,
  • dekoloracija kože - plavkasta ili blijeda,
  • abnormalni nokti,
  • mišićne kontrakcije ili mišićna atrofija,
  • oticanje i bol u zglobovima,
  • promuklost ili promjene glasa,
  • temperatura,
  • oticanje i paraliza lica,
  • spuštanje kapka,
  • drhtavica,
  • razvoj dojki kod muškaraca,
  • osjetljivost ili bol u kostima.

Treba da odete kod ljekara ako imate ove simptome.

Vrste raka pluća

Postoje dva glavna oblika primarnog raka pluća. Oni su klasifikovani prema vrsti ćelija u kojima rak počinje da raste.

• Rak pluća nemalih ćelija: najčešći oblik, koji čini više od 87 posto slučajeva. On može biti karcinom pločastih ćelija, adenokarcinom ili karcinom velikih ćelija.

• Rak pluća malih ćelija - rjeđi oblik koji se obično širi brže od raka pluća bez malih ćelija.

Ko je u rizičnoj grupi

Pušači - između 80 i 90 odsto svih slučajeva raka odnosi se na pušače, zato što pušenje uključuje redovno udisanje niza različitih toksičnih materija.

Ali, pušenje nije jedini uzrok raka. Oko 270 hiljada slučajeva raka pluća godišnje u svijetu nije povezano s pušenjem.

Pasivno pušenje - osobe koje su u dječjoj dobi često bile izložene duvanskom dimu, na primjer ako su im roditelji pušili, imaju veći rizik, baš kao i oni koji u porodici imaju nekog oboljelog od raka pluća.

Rizici iz okoline - rizik za rak pluća povećava se u gradovima, zbog nečistog vazduha i izloženosti azbestu i česticama koje nastaju sagorijevanjem.

Zračenje - ljudi liječeni radioterapijom su u umjereno povećanom riziku za razvoj raka pluća.

Hemikalije - mnoge žene oboljele od nepušačkog raka pluća vjeruju kako bi uzrok mogle biti i hemikalije koje poiču iz parfema i drugih kozmetičkih proizvoda, kao i pare iz različitih hemijskih sredstava za čišćenje, ali za to nema čvrstih dokaza.

Postojeće bolesti pluća - osobe s plućnom tuberkulozom ili hroničnom opstruktivnom plućnom bolesti takođe imaju veći rizik za rak pluća.

Liječenje raka pluća

Vrsta raka pluća određuje koji će se tretmani liječenja sprovesti. Liječenje, naime, zavisi od vrste mutacije koju rak ima, koliko se širi i koliko je dobro opšte zdravlje oboljele osobe. Ako se stanje dijagnostikuej rano i kancerogene ćelije su ograničene na malo područje, može se preporučiti operacija uklanjanja zahvaćenog područja pluća.

Ako je operacija neprikladna, obično se primjenjuje radioterapija za uništavanje kancerogenih ćelija. Ako se rak previše proširio da bi operacija ili radioterapija bile djelotvorne, koristi se hemoterapija.

Postoje i brojni lijekovi poznati kao ciljane terapije (monoklonska protivtijela, mali molekuli, genske terapije). Oni ciljaju određenu promjenu ućelijama raka ili oko njih koja im pomaže da rastu. Ciljane terapije često ne mogu da izliječe rak pluća, ali mogu da uspore njegovo širenje.

Kako se može smanjiti smrtnost od raka pluća

Oni koji su u rizičnoj grupi treba da se češće kontrolišu, a onima koji puše savjetuje se da prestanu. Rizik obolijevanja od raka pluća nakon 15 godina od prestanka pušenja izjednačen je s nepušačkom populacijom.

Bonus video: