San je jedna od najvažnijih stvari koje su potrebne čovjeku, ali milioni nas to ne čine dovoljno.
Neke smetnje koje nas sprečavaju da spavamo dovoljno su očigledne; dok su neke druge manje uočljive. U ovom slučaju govorimo o Mjesecu i njegovim ciklusima, koji su dugo proučavani kako bi se ispitao njihov potencijalni uticaj na ljudski san.
Do sada su rezultati takvih analiza bili donekle nedosljedni, zbog toga je tim stručnjaka iz Švedske riješio da se detaljnije posveti jednom takvom istraživanju.
U novoj studiji - za koju istraživači tvrde da je među najvećima te vrste - tim naučnika pratio je san preko 850 ljudi u Upsali, u Švedskoj, koristeći polisomnografska mjerenja kako bi utvrdio trajanje i kvalitet sna tokom jedne noći.
Ova mjerenja vršena su tokom nekoliko godina, a u studiji su učestvovali i muškarci i žene. Učesnici studije su snimani u različitim fazama Mjesečevog ciklusa: od “rađanja” mladog Mjeseca do punog Mjeseca (sa vidljivim, osvijetljenim područjem koje se povećava), a onda opet kada je Mjesec u opadanju, kada se osvjetljenje smanjuje.
Smatra se da bi povećavanje sjaja rastućeg Mjeseca - dostizanje optičkog krešenda u noći punog Mjeseca - trebalo da ima štetan uticaj na ljudski san, s obzirom da ljudi uglavnom bolje spavaju sa više mraka.
Neke studije su zaista potvrdile tu teoriju, međutim, bilo je i onih koje nisu.
U novom istraživanju, čini se da rezultati potvrđuju da lunarni ciklusi imaju značajan i uočljiv uticaj na ljudski san - ali zanimljivo je da nisu svi pogođeni na isti način.
”Utvrdili smo da su muškarci čiji je san bilježen tokom noći u periodu rasta Mjeseca pokazivali manju efikasnost sna i povećavali vrijeme budnosti u poređenju sa muškarcima čiji je san mjeren tokom noći u opadajućem periodu”, kaže neuronaučnik i prvi autor studije, Kristiajn Benedikt sa Univerziteta u Upsali.
”Nasuprot tome, Mjesečev ciklus nije uticao na san žena.”
Iako su rezultati kod žena generalno bili manje sugestivni kada je riječ o uticaju Mjeseca na njihove obrasce spavanja, ovaj fenomen svakako nije nevidljiv.
Rad tima pokazuje da su žene u studiji u prosjeku spavale skoro 12 minuta manje tokom perioda kada je Mjesecu porastu, u poređenju sa noćima kada on opada.
Međutim, muškarci su tokom noći rastućeg Mjeseca spavali više od 20 minuta manje. I drugi pokazatelji Mjesečevih efekata takođe su bili mnogo izraženiji kod muškaraca: uključujući 3,4 odsto manju efikasnost sna, veću budnost i veće poremećaje u dužinama faza sna tokom noći.
S obzirom da je ovo opservacijsko istraživanje, tim ne tvrdi da je ovdje na djelu uzročni efekat.
”Naša studija, naravno, ne može razjasniti da li je povezanost sna sa lunarnim ciklusom uzročna ili samo korelativna”, kaže Benedikt.
Drugim riječima, ovdje se definitivno dešava nešto što čini da ljudi drugačije spavaju, u skladu sa svjetlošću i punim Mjesecom u datoj noći. Samo je teško autoritativno odrediti obim ovog efekta.
Bez obzira na to, istraživači će rado rizikovati sa nekoliko nagađanja, u pravcima koji su očigledni.
”Sa svakim dodatnim danom tokom faze rastućeg rasta, Mjesec reflektuje više sunčeve svjetlosti na Zemlju, dostižući maksimalnu osvjetljenost na dan punog Mjeseca”, piše tim u studiji.
”Osim svjetlosti, na cirkadijalne ritmove koji kontrolišu vrijeme i kvalitet sna utiču i nefotički znakovi, uključujući gravitaciju ... Razlike u gravitacionom povlačenju Mjeseca pred spavanje između faza rastuće i opadajuće faze mogu, stoga, objasniti neke od uočenih razlika u snu.”
Mogući su i potencijalni geomagnetni efekti koji opravdavaju dalje istraživanje.
No, barem za sada, Mjesec koji djeluje kao ogromno ogledalo koje reflektuje svjetlost Sunca ostaje naizgled najrazumnije objašnjenje za ciklično neprospavane noći.
Bonus video:
