Koliko puta vam se dogodilo da ste u mislima iznova i iznova prolazili sve moguće potencijalno loše opcije koje bi u nekoj situaciji mogle da vam se dogode?
Koliko puta ste vraćali sliku neprijatne situacije s posla i krivili sebe što niste drugačije reagovali? Koliko puta ste danima razmišljali šta su značile nečije riječi/pokreti i slično? Ako su vam se ove situacije događale, postoji vjerovatnoća da patite od 'overthinkinga' ili u prevodu - pretjeranog razmišljanja.
Gdje nastaje problem?
Iako nema ništa loše u razmišljanju, analiziranju, tumačenju, jer je sve to u nekim poslovima i u životu neophodno, u momentu kada ono počne da znatno utiče na naše psihičko stanje tada je evidentno da nešto treba promijeniti. Činjenica je da kada se nađemo pred nekim ozbiljnim problemom moramo pažljivo da razmotrimo i promislimo o svim mogućim posljedicama koje mogu proizaći iz naše odluke, ali poenta je da ne ostaje sve samo na razmišljanju već i da djelujemo (ili ne djelujemo) u skladu s odlukom. Preuzimamo odgovornost za svoju odluku (o kojoj smo promislili), prihvatamo situaciju i idemo dalje.
Ali, kod pretjeranog razmišljanja svega toga nema – sve staje samo na razmišljanju, a svako djelovanje djeluje zastrašujuće.
Kada previše razmišljamo i analiziramo određene situacije, probleme, događaje bilo iz naše prošlosti ili budućnosti najčešće se javlja prevelika zabrinutost, anksioznost, nemir, strah. Sve te emocije nas mogu sabotirati u rješavanju problema i prouzrokovati da se osjećamo toliko anksiozno da ne možemo da se opustimo čak ni u situacijama koje su nas ranije opuštale. Upravo iz tog razloga pretjerano razmišljanje nije pozitivno: dok kod kritičkog razmišljanja kada predviđamo potencijalne probleme njima pokušavamo da doskočimo, kod pretjeranog razmišljanja samo ostajemo u začaranom krugu problema gdje rješenja nema. Nema ga zato jer neprijatne emocije mogu biti toliko preplavljujuće da osoba nije u stanju da se usmjeri na moguća rješenja.
Budući da pretjerano razmišljanje često proizlazi iz upoređivanja s drugima i fokusiranja na negativne aspekte određene situacije, nije neobično da ljudi koji su mu skloni imaju niže samopouzdanje. Ako je neko, na primjer, stalno fokusiran na svoje greške iz prošlosti i razmišlja kako neko drugi posao odrađuje puno bolje od njega, onda ta osoba uopšte ne živi u sadašnjosti i ne uči iz sopstvenog iskustva. U isto vrijeme nije u stanju ni da primjeti šta može sa preuzme od nekoga za koga smatra da stvari odrađuje bolje od nje jer ne vjeruje u sebe, a jedina misao joj je da je taj neko bolji.
Jeste li osoba koja pretjerano misli?
Ovo su samo neke naznake koje vam mogu pomoći da prepoznate jeste li skloni pretjeranom razmišljanju, ali većina ljudi koji pate od pretjeranog razmišljanja vjerovatno i sama zna da im je sklona pa i sami znaju da kažu da bi im dobro došlo da se odmore od samih sebe i svojih misli.
- Proživljavate neprijatne trenutke u glavi: niste spremni da brzo prestanete da to radite (na primjer: na razgovoru za posao ste pogrešno na engleskom izgovorili jednu banalnu riječ i stalno vam se vraća taj trenutak)
- Često imate poteškoća sa spavanjem jer ne možete da utišate misli
- Stalno razmišljate u terminima „Šta ako…“ a odgovori nisu pretjerano optimistični (na primjer: šta ako vas budu zvali iz vrtića da dođete po dijete baš kada budete na terenu izvan grada – a baš taj dan nema ko da preuzme dijete?)
- Često razmišljate o skrivenim značenjima nečijih riječi ili postupaka (Šta mu je ono značilo, zašto je spomenuo recesiju? Zašto se namrštila kada me vidjela?)
- Nakon konflikta s drugima u glavi više puta prolazite kroz tu situaciju i ljutite se na sebe što nešto niste rekli (a sada znate da ste trebali)
- Zamišljate šta bi mogli reći u situaciji za koju mislite da bi se mogla dogoditi (kako bi idući put bili „spremni“) iako se takve situacije uglavnom ne dogode, a ako se i dogode obično se ne odvijaju po vašem scenariju
- Često se prisjećate svojih grešaka (ono sramoćenje na razgovoru za posao ni danas niste zaboravili iako je bilo prije nekoliko godina)
- Brinite se oko stvari na koje nemate utjecaja i koje ne možete da kontrolišete (na primjer brinete o nevremenu koje bi moglo biti tokom vašeg boravka u kampu)
Kako izaći iz začaranog kruga?
Iako nije moguće pobjeći od samoga sebe, ipak je moguće na neki način ublažiti svoju sklonost ka pretjeranom razmišljanju. Kako vas pretjerano razmišljanje ne bi odvelo u ozbiljnije probleme kao što su depresija i anksiozni poremećaji, Kristina Bačkonja, dipl. psiholog na stranici Ordinacija.hr savjetuje sljedeće:
- Prvi korak je da osvijestite kada pretjerano razmišljate i u kakvo vas stanje to dovodi.
- Kada naučite da prepoznate šta radite, to je dobar trenutak da napravite određene intervencije u svom razmišljanju: umjesto da ste stalno fokusirani na ono što može da krene pogrešno, razmislite i šta pozitivno može da se dogodi.
- Ako ste već smislili 101 varijantu problema, onda se usmjerite na rješavanje tih problema (na primjer, ako ste zamislili da će vam usred predavanja otkazati tehnika, sada je vrijeme da smislite šta ćete kada otkaže tehnika).
- Greške koje vas opterećuju sagledajte iz drugačije perspektive – ako vas zbog pogrešno izgovorene riječi na engleskom firma nije zaposlila, onda je i bolje da ne radite u firmi gdje ne možete biti čovjek i gdje banalne greške nisu dopustive.
- Dozvolite sebi da budete čovjek od krvi i mesa. Čovjek od krvi i mesa nije savršen i nepogrešiv. Čak ni mašine nisu nepogrešive.
- Prihvatite da ne možete sve da predvidite i da je nekada ok biti i reagovati u sadašnjosti – snaći ćete se. Ili ćete pitati za savjet/pomoć. Ljudi vole autentičnost.
Svako osvješćivanje i želja da ono što smo osvijestili promijenimo je već pola posla. Nekada možemo sami, a nekada je potrebna pomoć stručnjaka. Obje varijante su dobre ako dođete do cilja: a to je da prihvatite sebe kao nekoga ko je sklon pretjeranom razmišljanju ali se u isto vrijeme može maknuti iz začaranog kruga opterećujućih misli koje ne vode u rješenje niti u prijatno stanje.
Bonus video:
