Nepredvidivi 'neprijatelji' protiv kojih se teško boriti, među kojima su gubitak imovine, posla, bolesti... često izazivaju brojne tjelesne i psihološke smetnje.
U takvim stresnim situacijama mnogi odluče da olakšanje potraže u tabletama/ljekovima za smirenje. Međutim, kao i za sve drugo, i kod ovih lijekova važno je dobro se informisati.
Doktorica Đurđica Sivić, specijalista psihijatar, više od 20 godina radi u svojoj zagrebačkoj psihijatrijskoj ordinaciji. Kao jednu od najposebnijih godina, kako za nju, tako i za njene pacijente, u svojoj 37 godina dugoj psihijatrijskoj službi ističe 2020., kada su Hrvatsku pogodile korona i potresi.
Ti događaji izazvali su izuzetan stres, zato je dr Sivić za internet stranicu Zadovoljna.hr dala odgovore na nekoliko osnovnih pitanja.
Korišenje tableta za smirenje mora biti kontrolisano
U liječenju paničnih poremećaja, socijalnih anksioznih poremećaja i raznih fobija najčešće se, kako je kazala, koriste ljekovi anksiolitici (Normabel, Praxiten, Lexaurin, Helex, Xanax...) jer ublažavaju tjeskobu, uznemirenost, napetost i nesanicu. Često se koriste i kod niza somatskih odnosno tjelesnih tegoba, a kod stomatoloških zahvata djeluju miorelaksirajuće. To su najčešće, kaže dr Sivić, benzodiazepini (podgrupa ankisolitika).
Ono što ističe je da korištenje anksiolitika, odnosno ljekova za smirenje, mora biti kontrolisano jer oni brzo smiruju stresno stanje i uvode u san.
Nakon nekoliko sedmica primjene njihova djelotvornost slabi, pa je za isti učinak potrebna veća doza istog lijeka.
Ako nije došlo do poboljšanja kliničke slike nakon kraćeg vremena (četiri sedmice), ljekar treba da uputi svog pacijenta kod psihijatra na daljnji tretman, objasnila je.
Ipak, činjenica je da se mnogi olako odlučuju na konzumaciju ovakvih ljekova koji su dio mnogih "kućnih apoteka.".
Da su lijekovi za smirenje često dio "kućne apoteke" potvđuje i dr Sivić i dodaje da novi korisnici ovih ljekova informacije dobijaju od poznatih osoba u svom okruženju gdje se najčešće favoriziraju spomenuti brzi pomagači.
Međutim, svako prije konzumacije ovih lijekova mora biti upoznat i s potencijalnim smetnjama.
Najčešće smetnje korisnici ovih ljekova opisuju kao apstinencjalnu krizu, sindrom sustezanja zbog dugotrajne primjene anksiolitika, te naglog prekida primjene preparata, ali kod kratkotrajne primjene navode i mentalnu zbrkanost, teškoće s pamćenjem, glavobolje, želudačne smetnje i mišićnu slabost, kaže doktorica uz napomenu da osobe koje koriste anksiolitike ne bi trebale da upravljaju vozilima jer su često snene nakon primjene pa im je smanjena koncentracija i koordinacija pokreta.
Posebno se, kaže, ne preporučuje konzumacija alkohola i benzodiazepina.
Zašto se ne smijete "snalaziti"?
Iako je riječ o ljekovima koji se izdaju na recept, često se dogodi da se ljudi "snađu", dođu do ljekova i piju ih na svoju ruku. Ono što takve osobe moraju da znaju je da to može biti i te kako opasno.
Primjena benzodiazepina zbog želje za 'samoizlječenjem' i njihova primjena kod ljudi koji imaju depresivni poremećaj dovodi do pogoršanja kliničke slike, zbog predrasuda prema potrebi za psihijatrijskim liječenjem.
Stigma prema psihičkim bolesnicima je dio stava koji je teško opravdati, kaže doktorica Sivić.
Na kraju dodaje kako je dugoročno rješenje svakako konsultacija ljekara, psihijatra i stručnjaka koji se bave liječenjem smetnji raspoloženja, tjeskobe, anksioznosti koja onemogućava kvalitetno socijalno funkcionisanje.
To je možda i najvažniji savjet koji trebate imati na umu ako razmišljate o uzimanju ovih lijekova. Obratite se stručnjaku.
Bonus video:
