Korišćenje digitalnih tehnologija je svakodnevica, a najvažniji zadatak roditelja je da svojim primjerom usmjeravaju djecu i pronađu pravu ravnotežu kako bi djeca otkrivala mogućnosti koje tehnologija pruža, ali istovremeno bila zaštićena od potencijalnih prijetnji koje donosi.
To su poručili učesnici konferencije „Klik sa djecom: Kako im sačuvati razvojni potencijal u digitalnom svijetu“, koju su organizovali Crnogorski Telekom, Udruženje Roditelji i Kreativa LAB.
Prva dama Crne Gore, Milena Milatović, ocijenila je da savremeno doba, uz sve prednosti koje pruža, sa sobom nosi značajne izazove, a kao majka troje djece dobro poznaje radost, ali i brigu koju roditeljstvo nosi.
„Djeca su danas više nego ikada okružena ekranima, aplikacijama, platformama, digitalnim sadržajima, koje mnogi roditelji, kao pripadnici druge generacije, ne poznaju u potpunosti. Naša djeca nerijetko digitalne platforme koriste kao glavni izvor učenja i zabave i po nekoliko sati dnevno provode u digitalnom svijetu. To je činjenica koja nas kao roditelje tjera na razmišljanje i to zbog značajnog uticaja na razvoj djece, njihovo obrazovanje i socijalne vještine“, istakla je Milatović.
Direktorica Sektora finansija u Crnogorskm Telekomu, Gordana Blagojević, kazala je da je cilj te kompanije da obezbijedi sigurnu digitalnu zonu za sve korisnike, naročito za najmlađe kako bi se osjećali sigurno u digitalnom svijetu.
„Stoga, nastupamo iz pozicije digitalne etike i odgovornosti, promovišići sigurno korišćenje tehnologije. Ovom konferencijom želimo doprinositi edukaciji, ne samo o alatima koje pružamo, poput Magenta Doma, našeg jedinstvenog rješenja na crnogorskom tržištu koje omogućava sigurnost i roditeljsku kontrolu na kućnom internetu, već i o važnosti zdrave, konstruktivne upotrebe tehnologije u osjetljivim razvojnim periodima djece“, rekla je Blagojević.
Vaspitač Valdorfske pedagogije iz Hrvatske, Duško Ilijević Striček, smatra da se djeci mogu postaviti granice sigurno, samosvjesno iz smirene pozicije odrasle osobe, koja brine o budućnosti i razvoju djeteta.
„Mi polazimo od sebe sa našim stavom i ulogom koja mora biti vrijedna oponašanja i kad postavim sebi granicu onda znam postaviti i djetetu granicu. Smijemo biti nervozni, tužni, srećni, umorni, iscrpljeni, ali treba da znamo da reagujemo u tim situacijama. Moramo u odnosu sa djetetom uvijek razmišljati o tome da smo mi odrasli, a dijete je dijete“, rekao je Ilijević Striček.
Granica se postavlja iz ljubavi, kazna dolazi iz nemoći.
„Kaznama nećemo uspostaviti granicu, ali sa brigom, dosljednim ponašanjem najbolje ćemo postaviti zdravu granicu, koja će i u budućnosti djetetu biti važna. Živimo u užurbanom svijetu i navikli smo da ćemo iz džepa izvaditi telefon i naći odgovor na svako pitanja u sekundi, ali odgoj ne ide tako. Za odgoj treba vrijeme, smirenost, strpljenje i dosljednost. Za razvijanje navika treba nekad duže, nekad kraće i ne možemo očekivati da će dijete napraviti pomak samo zato što smo nešto jednom rekli, ili napravili. Ne možemo očekivati da dijete bude super model čovječanstva ako je roditelj uznemiren i ne zna doći do toga da djetetu bude super model čovječanstva“, jasan je Ilijević Striček.
Telefon nije sredstvo odgoja i dati ekran djetetu je, kako je naglasio, prilično neodgovorno.
„Veliki broj ljudi mi se javlja da me pita kako da odvoje djecu od ekrana. Tada je već kasno razmišljati o tome. Kako ste djetetu dali ekran? Roditelj mora biti dosljedan model, da nema sve vrijeme telefon u ruci, jer ako roditelj nije takav pred djetetom ni dijete neće imati potrebu za telefonom. Probajte umjesto telefona imati stalno interekciju sa kamenom, dijete će htjeti kamen, jer vidi vas da to radite“, siguran je Ilijević Striček.
Dječji psihijatar u Institutu za mentalno zdravlje Palmotićeva u Srbiji dr Nenad Rudić, smatra da nove tehnologije donose mnogo izazova i da je razvoj djeteta pod njihovim uticajem.
„Štetni efekti su tu, u smislu povećanih rizika da dijete ne dobija ono što je prirodno očekivano. Digitalnu eru sigurno nije očekivao, bar mi tako mislimo. Veliko je pitanje i za roditelje kako oni koriste digitalne tehnologije. Mnogo roditelja provodi puno vremena sa telefonom, na društvenim mrežama, igraju igrice. Ako nismo spremni da stanemo na crtu izazovima, da štitimo i čuvamo dijete, da budemo uz njega, vodimo računa šta se dešava, onda jednu funkciju ne radimo kako treba“, rekao je Rudić.
Važno je, kako smatra, da roditelji ne budu naivini sa digitalnim tehnologijama. Jasan je da sve dobre stvari imaju sjenku i da je važno da budemo toga svjesni.
„Mi još uvijek ne znamo sve izazove, zato je važno da ne budemo naivni. Uloga roditelja je da štiti dijete. Ono ne treba da bude svemu izloženo. Život ima svoje stepenike i ne treba dijete na prvom stepeniku da zna šta je na posljednjem. Ako se ne bavimo djetetom, biće nam jako teško kada to budemo morali da uradimo. Neće htjeti da posluša. Telefon koji je često u ruci postaje dio tjelesne šeme i to može biti ozbiljan izazov. Naš razvojni cilj je imati blizak i jak odnos sa djetetom, a to ne možemo imati ako nismo prisutni, ako ga ne usmjeravamo, ako ga ne učimo kroz model“, jasan je Rudić.
Autor i predavač NTC Sistem-a učenja iz Srbije, dr Vuk Rajović, vjeruje da učenje treba da liči na igru, ali metode učenja ne mogu da podrže način rada mozga djeteta i sve je veći problem sa nedostatkom pažnje i koncentracije.
„Ono što treba da mijenjamo su načini i metode učenja. Svjedoci smo najčešće tradicionalnog pistupa u učenju gdje se iščitava mnogo puta lekcija, ali mozak više tako ne funkcioniše i mnogo je teže djeci danas da uče napamet nego što je to bilo nama“, kazao je Rajović.
Smatra da je najvažnija uloga roditelja da djeci kreira stimulišuće okruženje, uz što manje ekrana, što više prirode, komunikacije, razvoja emocija, kako bi bili spremi za kognitivo učenje i socijalizaciju.
„Imali smo lekciju o razlomcima. Djeci smo predstavili koncept razlomaka tako što podijelimo djecu po timovima i npr. nas je sedmoro u ekpi i ja kao učitelj kažem tri sedmine treba da čučnu, jedna sedmina da stoji, pet sedmina da skoči. Ostatak odjeljenja treba da kaže koliko je zadataka bilo tačno. Na taj način je cijelo odjeljenje uključeno u proces učenja“, rekao je Rajović.
Podaci ne samo kod nas, već širom svijeta, kako je naveo, pokazuju da danas u školskom sistemu deset odsto od časa učenici imaju na raspolaganju za razgovor, razmjenu ideja, a 90 odsto vremena je prepušteno nastavniku.
„Djeca treba da imaju vrijeme za ktitičko mišljenje, povezivanje i želimo da podstaknemo timski rad, empatiju i misaone procese pomoću kojih će djeca i gradivo savadati. A da bismo primijenili nove modele potrebna je obuka i edukacija“, kazao je Rajović.
