Trenutno je u Crnoj Gori dobrovoljno davalaštvo i bavljenje filantropijom jedako ekstremnim sportovima. Razlog tome jesu ekstremne pravne prepreke i stroga birokratska pravila.
U vječitoj pripremi za najgore scenarije, zakoni Crne Gore ograničavaju i sprečavaju pojedince koji u sebi zaista nose altruistički duh i filantropsku težnju, računajući da svi ljudi djeluju po principu ličnog interesa, što na sreću, nije uvijek tako.
Jedan od primjera u kojima zakon filantropiju pretvara u ekstremni sport jeste primjer naše organizacije ''Aktivne Zona'' sa Cetinja, kada smo prije godinu dana odlučili da riješimo jedan od ozbiljnijih gradskih problema. U nedostatku inicijative lokalne uprave da riješi pitanje prilagođavanja zgrade Prijestonice osobama sa invaliditetom, građani i privrednici Cetinja, na inicijativu Aktivne Zone, odlučili su se da zakonsku obavezu Prijestonice preuzmu na sebe, dajući ovim činom primjer za one dužne da ove probleme riješe. Ova inicijativa kao cilj odredila je nabavku i instalaciju pokretne elektro-motorne rampe za osobe sa invaliditetom, kako bi im se nakon 76 godina postojanja zgrade Prijestonice omogućio pristup istoj. Kako se radi o proizvodu koji nije proizveden u našoj državi, procedura dopremanja je podrazumijevala uvoz tog proizvoda. Budući da se radi o donaciji i društveno-korisnom proizvodu, računali smo na jednostavnost procedure prilikom oslobađanja od plaćanja poreskih i carinskih taksi, međutim, naišli smo na nerazumijevanje i nepoznavanje pomenute procedure od strane službenika u Upravi Carina, ali i drugih ustanova kojima smo se obratili.
Postoji nekoliko zakona, uredbi i pravilnika koji se bave ovom problematikom, a u nastavku će biti predstavljeni djelove istih koji se odnose na proizvode i usluge namijenjene osobama sa invaliditetom:
Zakon o porezu na dodatu vrijednost prepoznaje oslobađanja od plaćanja PDV-a prilikom uvoza proizvoda i usluga, a u slučajevima kada se radi o javnom interesu. Član 28 pomenutog Zakona prepoznaje više od 20 proizvoda i usluga koje je moguće osloboditi plaćanja PDV-a. Između ostalog, istim članom (alineja 10) je predviđeno oslobađanje od plaćanja PDV-a za ,,proizvode koji su posebno izrađeni za obrazovanje, osposobljavanje ili zapošljavanje slijepih i gluvih, odnosno drugih fizički ili duševno hendikepiranih lica, ako su stečeni besplatno i uvezeni od strane ustanova, odnosno organizacija čija djelatnost je obrazovanje, odnosno nuđenje pomoći tim licima i ako od strane donatora nije izražena komercijalna namjena, na osnovu mišljenja ministarstva nadležnog za poslove socijalnog staranja''.
Način na koji se institucije, preduzeća, organizacije i drugi akteri mogu osloboditi plaćanja PDV-a prilikom uvoza proizvoda ili usluge jeste opisan u posebnom ,,Pravilniku o postupku poslobađanja od plaćanja PDV-a investitora i isporuku određenih proizvoda i usluga''. Međutim, ovaj Pravilnik prepoznaje oslobađanje od plaćanja PDV-a samo u slučaju isporuke proizvoda i usluga u skladu sa međunarodnim ugovorom. Dakle, ne propoznaje se mogućnost oslobađanja od plaćanja PDV-a prilikom uvoza proizvoda i usluga u slučaju da pojedinac - građanin/ka Crne Gore, ili organizacija odluči da to uradi sopstvenim novcem ili novcem prikupljenim prilikom organizovanja donatorskih akcija.
Carinski Zakon takođe prepoznaje mogućnost oslobađanja od plaćanja carine za određene proizvode i usluge, a u okviru člana 184 (alineja 6), u kom je predviđeno da ,,humanitarne organizacije, udruženja slijepih i gluvih, odnosno nagluvih osoba, lica oboljela od mišićnih i neuromišićnih oboljenja i njihovi članovi koji uvoze specifičnu opremu, urđeđaje, instrumente, rezervne djelove i potrošni materijal za potrebe tih lica'' budu oslobođena od plaćanja carinskih taksi.
Dalje, članom 57 Uredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobađenje od plaćanja carine, detaljno se opisuju proizvodi i usluge namijenjene osobama sa invaliditetom, a koje mogu biti oslobođene plaćanja carine. Naime, u tom dijelu Uredbe se navodi da ,,predmeti posebno izrađeni za obrazovanje, zapošljavanje ili društveni napredak lica sa invaliditetom'' mogu biti oslobođeni plaćanja carine, a u slučaju ,,da ih uvoze ustanove ili organizacije koje se bave obrazovanjem ili pružanjem pomoći licima sa invaliditetom, koje imaju odobrenje nadležnih organa za uvoz te robe bez plaćanja carine.'' Međutim, nigdje u Zakonu, ali ni u pomenutoj Uredbi nije preciziran način dobijanja odobrenja, ali ni naziv nadležnih organa, što predstavlja problem za određene državne organe koji nijesu upoznati sa ovim pravnim okvirom, te ne prepoznaju svoju odgovornost. Članom 61 pomenute Uredbe je precizirana procedura za oslobađanje od plaćanja carine, koja podrazumijeva upućivanje zahtjeva, uz koji se podnose: dokaz o registraciji organizacije; te izjava da je uvezena roba namijenjena za pružanje pomoći i rehabilitaciji lica sa invaliditetom.
Na kraju, zaključujemo da je sve proizvode i usluge namijenjene obrazovanju, podršci i pomoći osobama sa invaliditetom moguće osloboditi plaćanja carinskih taksi, dok je proizvod ili uslugu moguće osloboditi plaćanja poreza samo u slučaju da iste donira neka međunarodna organizacija. Iz komunikacije sa službenicima Uprave carina i Carinarnice Podgorice se međutim pokazalo da je oslobađanje od plaćanja carine predviđeno isključivo na osnovu međunarodnog ugovora, čime se negiraju gore navedeni član 57 Uredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobađenje od plaćanja carine kao i Carinski Zakon, član 184 (alineja 6).
Ovo znači da vi, kao građani/ke Crne Gore, ili bilo koja organizacija/preduzeće, nijeste u mogućnosti donirati bilo koji predmet ili uslugu u slučaju da to želite uraditi svojim novcem, jer pravni okvir ne prepoznaje humanitarni rad na adekvatan način, te će vam se naplatiti PDV i carina i tako ,,nagraditi'' vaša solidarnost i humanitarni rad.
Kao podsticaj radu humanitarnih organizacija i samog humantiranog rada građana treba da dođe do izmjena i dopuna pomenutih zakona, uredbi i pravilnika, koji će objediniti i pojednostaviti proceduru oslobađanja od plaćanja poreza i carine. Dodatno, po uzoru na države regiona, Crna Gora bi trebalo da usvoji Zakon o donacijama i humanitarnoj pomoći, koji bi afirmisao solidarnost i filantropsko djelovanje građana i privrednika.
Podaci Catalyst Balkans-a govore o filantropskom duhu u Crnoj Gori koji je na zavidnom nivou u odnosnu na zemlje regiona. Podsticanje ovakvih djelovanja, kako kod nas, tako i u regionu, dovodi do rađanja nove vrste građanske odgovornosti i rušenja zablude da živimo sami. Ovakav aktivizam podstiče se i debirokratizacijom procesa i pojednostavljivanjem zakonskih normi, u čemu najznačajniju ulogu ima javna uprava. Njena transformacija treba da donese bolje usluge i da ohrabri građane da budu aktivni, a ne da ih obeshrabri i prije nego što proces započnu. Dobročinioci Balkana treba da budu podržani u punom značenju te riječi.
Miloš Marković
Građanski aktivista
NVO Aktivna zona
Ovaj blog nastao je u okviru projekta „Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!“, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a finansiraju Evropska unija u okviru Programa podrške razvoju lokalnih organizacija civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF). Sadržaj bloga predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.
Bonus video:
