Od specijalnog izvještača „Vijesti”
Prve tri utakmice na Olimpijskim igrama su dale nadu, pokazale da crnogorski vaterpolisti nisu toliko daleko od najboljih svjetskih ekipa, ali poslije svih teških poraza posljednjih godina više nema dileme kakvi su dometi ovog tima.
„Ajkule” nemaju kvalitet za borbu za medalju, to su valjda shvatili svi, pa je došlo do toga da prvi put u istoriji Crna Gora na velikom takmičenju ne igra nokaut fazu. Još grublje zvuči - da bude eliminisana u grupi.
Kobna je za izabranike Vladimira Gojkovića bila utakmica protiv Sjedinjenih Američkih Država - način na koji su je odigrali i izgubili je sam po sebi potvrda teze da je odličje misaona imenica. Kako sada daleko izgleda Budimpešta iz januara 2020. kada je osvojena posljednja medalja (bronzana na EP).
Crna Gora je znala da je meč sa „jenkijima” ključan u borbi za četvrtfinale. „Potrošila” gaje kao da je u pitanju utakmica za razigravanje - bez energije i agresivnosti, ikakvog smisla u napadu, i sa toliko grešaka na oba kraja bazena da je Amerikancima ostalo samo da uzmu ono što im se nudi.
Crnogorska ekipa je u prva tri meča na OI (sa Hrvatskom, Grčkom i Italijom) odigrala veoma dobro, pogotovo je to bio slučaj protiv Helena i „setebela”.
Nije pobijedila tako velike rivale, iako su joj se nudili - poražena je na peterce koji jesu neka vrsta lutrije, ali nije slučajno ni to što Crna Gora nije zadala konačan udarac u regularnom dijelu. Jednostavno je - nije umjela da prelomi utakmicu koju je imala u svojim rukama.
Nakon takva dva izdanja su mnogi očekivali da sve bude kako treba protiv SAD, da se ispuni cilj zvani četvrtfinale, ali nemoć koju je pokazao Gojkovićev tim je slika ekipe koja nije dovoljno dobra da na najvećem turniru podiže formu kako on odmiče.
I primjetno je da je poslije tri neuspjeha u kojima je dala sve i ostala gotovo bez ičega - sa dva boda od mogućih devet - udarila u zid.
„Onaj poraz od Grčke nije ostavio trag, ali smo pali nakon Italije. Do sada smo izgledali stvarno dobro, motivisano, igrači su imali zajedništvo. I ti porazi su uticali, ali ne bih rekao da smo poklekli pod pritiskom, jer je ova ekipa na Evropskom, onda i Svjetskom prvenstvu imala mečeve bez prava na grešku. Pa ih je pobjeđivala”, rekao je Gojković.
Nije neophodno posebno opisivati utakmicu u „Akvatik centru”.
Crna Gora je samo jednom izjednačila (na 1:1 kada je pogodio Miroslav Perković), a nakon dvije četvrtine je bilo 7:2. Marko Mršić je u 3. periodu kompletirao seriju 3:0 i smanjio na 7:5 i to je bila jedina prava, timska, reakcija Crne Gore.
Kratko je trajala, nije ni moglo da bude drugačije bez golova u napadu s igračem više - nije iskorišten nijedan od 10 pokušaja.
„Bilo je umora, ali je možda više uticalo isključenje Stefana Vidovića u finišu prve četvrtine. Ništa se nije poklopilo, ali svakako smatram da smo mogli bolje da odradimo stvari u odbrani. Moglo je da bude 4:1, a ne 7:2...”, kazao je Gojković.
Ovo je surova realnost - Crna Gora nije među osam najboljih timova na najvećem takmičenju.
„Mi smo u Zagrebu iza sebe ostavili Srbiju, a u Dohi bili ispred SAD. Sada je ovdje Australija iznenadila Mađarsku. Mislim da možemo, prije svega, da igramo sa Amerikancima, Australijom i Srbijom, a da trenutno odskaču Mađarska, Španija, Hrvatska, Italija i Grčka. To je drugi nivo”, jasan je Gojković.
U ponedjeljak je za Crnu Goru posljednji meč na turniru - protiv Rumunije, koja je ubjedljivo poražena u sve četiri utakmice do sada.
CRNA GORA - SAD 7:12 (1:4, 1:3, 4:3, 1:2)
Pariz - „Akvatik centar”. Gledalaca: 4.800. Sudije: Ome (Njemačka), Žang (Kina). Igrač više: Crna Gora 10 (-), SAD 10 (4). Peterci: SAD 3 (3).
Crna Gora: Lazović (šest odbrana), Mršić 2, Perković 1, Vujović, Mačić, Popadić, Vidović, Đurđić 3, Đ. Radović, Spaić, Matković, V. Radović 1, Tešanović (dvije odbrane).
SAD: Vajnberg (13 odbrana), Huper, Vavić, Obert 1, Daube 5, Kupido, Halok 2, Vudhed, Bouven, Č. Dod, R. Dod 2, Irving 2, Holand.
Bonus video:
