Od specijalnog izvještača “Vijesti"
Koje je pravo lice crnogorskih vaterpolista u ovom momentu - izdanje u utakmicama protiv Grčke i Italije, koje su završene nesrećnim porazima na peterce, ili duel sa Sjedinjenim Američkim Državama kada je sve dobro jednostavno nestalo?
Prava istina je vjerovatno negdje u sredini, niko ne može da ospori “ajkulama” ni da imaju određeni kvalitet, ni ogromnu želju, ali realnost je svakako bolna - kako god se okrene, izostao je rezultat i to se dešava u kontinuitetu.
Već četiri i po godine Crna Gora nije vidjela polufinale, samo jednom je za to vrijeme bila blizu - prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Fukuoki kada je u uzbudljivom četvrtfinalnom duelu poražena od Grčke.
Sada je vrijeme da se ponovo otvore mnoga pitanja i jednostavno mora tako da bude (Vladimiru Gojkoviću ove godine ističe ugovor i pitanje je da li će ostati selektor), iako ispadanje u grupi na Olimpijskim igrama samo po sebi nije katastrofa ako se zna ko je na tabeli završio ispred naše reprezentacije. Opet treba reći - to je realnost.
Zato što je sve što se dogodilo već viđeno - nema napretka, niti može da se primijeti da je ova generacija talenat pretočila u kvalitet, niti stekla iskustvo u naučila kako da izađe iz problema kada već nije dovoljno jaka da ih izbjegne.
“Rupa” u igri je, istina, bilo u Parizu manje nego na nekim ranijim takmičenjima, a onda je uslijedila utakmica sa Amerikancima u kojoj nije bilo ničeg pozitivnog što bi moglo da ponudi optimizam za naredni period. Crna Gora prvi put neće igrati u nokaut fazi velikog takmičenja, a trend je takav da postoji realni strah da to može češće da joj se događa. To se dešava ekipama koje stagniraju dok druge rapidno rastu. U Parizu je, na primjer, veliki napredak pokazala Australija, sjutra može da se dogodi da se razigraju Japan, Rumunija ili neko treći...
Ponavljaju se i izdanja Crne Gore u duelima sa objektivno boljim ili ekipama sličnog kvaliteta. Upravo je takvog, približnog nivoa, selekcija Sjedinjenih Američkih Država koja je dominantno savladala Gojkovićev tim - kao što su to posljednjih godina radile uglavnom Španija, Italija, pa i Grčka...
Ova generacija crnogorskih vaterpolista jednostavno nije spremna na iskorak, zato je daleko od borbe za medalju i zato je od nje ovog puta udaljila ekipa od koje nema razloga da se boji - SAD, čiji selektor Dejan Udovičić je nakon trijumfa nad “ajkulama” bez pardona poručio da idu na medalju.
Nameće se zaključak i da su “jenkiji” u Parizu bolje tempirali formu od našeg nacionalnog tima, jer je mjesecima unazad bilo jasno da - ako ne bude velikih iznenađenja - meč Amerikanaca i Crnogoraca treba da bude ključan za plasman u četvrtfinale. I bio je, a Crna Gora za tu vrstu pritiska nije bila spremna, pogotovo poslije stresnih okršaja sa Grcima i Italijanima koji kao da su svima stvorili lažnu sliku.
Nisu “ajkule” prije dva dana bile spremne ni fizički ni mentalno, jer tim koji zna šta želi ne može i ne smije da izgleda onako u vodi u duelu koju mu je biti ili ne biti za plasman među osam najboljih na Olimpijskim igrama. Kako je do toga došlo protiv ekipe s kojom je crnogorska selekcija sparingovala u Los Anđelesu ovog ljeta, protiv koje je prije toga igrala na Svjetskom prvenstvu i koju savršeno poznaje - to je pitanje koje je vjerovatno u jednom momentu sam sebi postavio i selektor.
Crna Gora ima mladu reprezentaciju, i po stažu i po godinama, i prostora za napredak definitivno ima, ali vrijeme prolazi - a pomak se ne vidi. Malo ko više vjeruje i da je moguć, jer je jasno da ovaj tim (njih 13 sa još trojicom ili četvoricom momaka koji su kandidati za odlazak na velika takmičenja) ima limite koje zajedno sa legendarnim asom na klupi teško može da prevaziđe.
Rumunija za oproštaj, Vidović: Ovo je sport, nije kraj svijeta
Pred našim vaterpolista je još jedna utakmica na olimpijskom turniru - večeras od 21.40 igra sa Rumunijom i želi da dođe do pobjede pred povratak iz Pariza.
“Ajkule” su juče imale slobodan dan, što dovoljno pokazuje koliko im je stalo do duela sa Rumunima, ali kad već moraju da ga odigraju - očekuje se i da ga riješe u svoju korist.
- Prije meča sa Amerikancima smo imali tri veoma teške utakmice. Mislim da smo pokazali odlične igre, pravi pristup i da imamo kvalitet da igramo sa najboljim ekipama. Ostaje žal što iz tih mečeva nismo izašli barem sa jednom pobjedom. Vjerovatno su nas takav raspored i rezultati potrošili fizički i emotivno. Kad je najviše trebalo, mi nismo bili pravi - rekao je Stefan Vidović.
Razočaranje je evidentno.
- Posljednji meč smo odigrali ispod svojih mogućnosti. I ja sam prestrogo isključen... Sigurno da je i to uticalo na ekipu, smanjilo rotaciju i otežalo posao u pokušaju da se rezultatski vrati. Pred početak turnira sam osjećao da možemo da igramo sa svima, kako je turnir odmicao taj osjećaj bio je sve jači, ali nismo mogli do četvrtfinala - kazao je Vidović i zaključio:
- Ovog puta je tako ispalo - nije kraj svijeta, ipak je ovo sport, a najteže je nama jer samo mi znamo šta smo žrtvovali da bismo došli ovdje. Nadam se da ćemo biti pametni i izvući pouke iz svega i da ćemo na prvom narednom takmičenju biti bolji. Ponosan sam na ovaj tim i znam da prave stvari tek dolaze.
Bonus video:
