Od specijalnog izvještača „Vijesti”
Crnogorski olimpijski san u Parizu je završen u ponedjeljak posljednjim nastupom vaterpolista, dok jedriličar Milivoj Dukić nije ni dobio šansu da u 9. i 10 regati pokuša da se domogne finala, pa je morao da se zadovolji 14. mjestom.
Može, dakle, da se podvuče crta, Crna Gora i poslije Pariza - petih Igara na kojima je učestvovala - ima jednu medalju, i to onu koju su 2012. iz Londona donijele rukometašice. Vaterpolisti su tri puta bili četvrtoplasirani.
„Definitivno ovo nije najbolji nastup crnogorskog olimpijskog tima, ali smo mogli da vidimo dobre stvari u kompletnoj priči. Nastup Milivoja Dukića je, na primjer, bio fantastičan. Ušao je u elitu, što nije bilo lako u tako zahtjevnom i skupom sportu koji iziskuje posvećenost, snagu i umijeće, sate i sate treninga. I to je nešto što ohrabruje”, rekao je Dušan Simonović, predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta, u razgovoru sa našim medijima u Parizu.
Dukić je svijetla tačka, ali Crna Gora u jedriličarstvu nema samo njega.
„Tu su mlade snage koje dolaze, poput Markovića i Golubovića. Očigledno se dobro radi u tom Savezu i vjerujem da ćemo za dugi niz godina računati na sjajne predstavnike. Kontinuitet i tradicija su bitni i to treba da se sačuva i da se posveti pažnja”, kazao je prvi čovjek COK-a.
Vaterpolo reprezentacija je “otvorena rana”, od nje se uvijek očekuje najviše, pa je samim tim i razočaranje veliko. Tako je slučaj i sada kada su „ajkule” eliminisane u grupi.
„Vaterpolisti su imali dvije sjajne partije u grupi koje su se, nažalost, završile penal ruletima i porazima. Mada su pokazali da postoji klasa i kvalitet koji mogu da se nadograde i u budućnosti ponude bolji rezultat. Realno gledajući, jesmo bili u krugu pet-šest ekipa i na Igrama. Ovo je mlada ekipa i siguran sam, uz nekoliko mlađih igrača koji imaju vremena da stasaju za sljedeći olimpijski ciklus, možemo da imamo opet tim koji će se boriti za medalju. Treba strpljenja, da se sjedne i hladne glave napravi analiza. Naravno, da to urade oni koji treba da urade, ja se ne usuđujem da o tim stvarima detaljnije govorim. Jednostavno, mislim da nam ne treba puno da budemo ono što smo nekad bili”, poručio je Simonović.
Osvrnuo se i na učinak plivačice Jovane Kuljače i plivača Miloša Milenkovića, koji su u Parizu debitovali na Olimpijskim igrama.
„Milenkovića je poremetila trema. To nije čudno jer je mlad, ali i pespektivan. Mogao je do boljeg vremena, značilo bi mu puno, ali mislim da na njega i Jovanu, koja je bila blizu svog najboljeg rezultata, treba da se obrati posebna pažnja. Vjerujem da oni mogu do olimpijske norme na sljedećim Igrama”, jasan je Simonović.
„NEKE TO NERVIRA, ALI MORA DA SE POTENCIRA DA JE BAZA MALA”
Crna Gora ima malu bazu u svim sportovima - nije to alibi, već činjenica.
„Borili smo se da imamo što više sportista u olimpijskom timu i svi koji su došli na OI su heroji. Oni koji osvoje medalju - super heroji. Vidim da to neke nervira, ali moramo da potenciramo našu malu bazu. Tako je na utakmici sa Sjedinjenim Američkim Državama pored mene bio dugogodišnji direktor Olimpijske solidarnosti, nekadašnji vaterpolista Per Miro koji se pitao kako je moguće da Crna Gora igra protiv selekcije iz države sa 300-400 miliona stanovnika u odnosu na naših nekoliko stotina hiljada. To jeste velika vrijednost olimpizma i sporta i uvijek želimo da predstavimo Crnu Goru”.
Bokserka Bojana Gojković, teniserka Danka Kovinić i Darko Pešić se nisu dugo zadržali na Igrama.
„Danka je dugo bila povrijeđena, došla je u Pariz i ispoštovala sve što treba. I Pešić je bio povrijeđen, a opet se nije takmičio u svojoj disciplini... Treba posebno obratiti pažnju na Bojanu. Imala je hrabar nastup protiv višestruke svjetske šampionke s kojom se borila i kvalifikacijama kada se digla velika bura u Indoneziji. Nakon toga smo molili Međunarodni olimpijski komitet, iz kojeg nam je rečeno da Bojana nije bila bolje od bokserke iz Tajpeja, ali da će dobiti šansu da nastupi na OI. Sve ovo je za nju bilo veliko iskustvo. Vjerujem da će, ako ovako nastavi, imati šta da kaže i da će na narednim Igrama biti jedan od naših aduta sa osvojenom normom i boljim nastupom”.
A šta može da se očekuje za Olimpijske igre 2028...
„Računam da će naš olimpijski tim za Los Anđeles biti mnogo brojniji. Uz rukometašice koje su do posljednjeg trena bile u igri za odlazak u Pariz, imali smo i košarkaše. Da je bilo malo sportske sreće moglo je da se desi da njih gledamo u Parizu... Uz mlađu generaciju koja je imala dobre rezultate na međunarodnoj sceni, uz pažljiv i dobar rad, uz neke stvari koje vidim da se dešavaju na klupskoj sceni i na nivou Saveza, mislim da možemo da imamo dobar tim u borbi za plasman na OI”.
DRŽAVA NUDI RJEŠENJA, SAMO DA IH JOŠ ISPOŠTUJE
Očekuje se i da država stane iza sportista u pravom smislu te riječi.
„Čuli smo zaista puno stvari od predstavnika vlasti i Vlade, premijera i ministara za sport i finansije. Sve to što je planirano bi trebalo da donese mnogo benefita kroz izmijenjena određena zakonska rješenja. Neka su već urađena, neka su jako blizu, a to bi sportu puno pomoglo”, rekao je Simonović i zaključio:
„Treba da se prepozna koji su to sportovi koji mogu da daju predstavnike - da se na to skoncentrišemo i da nemamo široku lepezu. Naravno, svako želi da ode na Olimpijske igre, ima i pravo da želi, ali oni koji to mogu - treba da uložimo sredstva, znanje i da pomognemo mladim ljudima da ostvare snove”.
Bonus video:
