Poslije 108 godina, Olimpijske igre su se vratile u svoju prapostojbinu - Atinu. Glavni grad Grčke, koji je ostao bez domaćinstva na stogodišnjicu modernih OI 1996. godine (pobijedila Atlanta), na sjednici MOK-a je tek u petoj rundi nadmašio konkurenciju i dobio pravo da organizuje najveću svjetsku smotru.
Glavni argument organizacionog komiteta, na čijem je čelu bila političarka Jana Angelopulos-Daskalaki (na Forbsovoj listi tada proglašena za jednu od 50 najmoćnijih žena svijeta), bila je upravo istorija - Heleni su isticali da je Grčka odigrala najvažniju ulogu u formiranju olimpijskog pokreta i da Igre njima znače više od ičega. Nakon takve žalopojke, kandidature Rima, Kejptauna, Stokholma i Buenos Ajresa nijesu imale šansi...
I umjesto da dokažu MOK-u koliko je pogriješio što je na 100. godišnjicu Igara izabrao Atlantu (zvanično objašnjenje bilo da insfrastruktura Atine ne može na vrijeme da bude spremna), Grci su dokazali da su pravi Balkanci - nakon mnogobrojnih odlaganja, pojedini objekti su završeni pred samo otvaranje OI, a na nekim se čak odustalo od građenja krova. Srećom, nije bilo kiše...
Atinu su Igre, ne računajući renoviranje grada, koštale nevjerovatnih 8,95 milijardi eura. Olakšavajuća okolnost, ako se to tako može nazvati, bili su troškovi sigurnosti, koji su nakon napada na Njujork i Vašington 11. septembra 2001. godine, narasli na čak 1,08 milijardi eura.
Od tih troškova se Grčka nikada nije oporavila. Igre su bile katalizator sveukupne ekonomske krize, koja potresa cijelu zemlju. Dužan kao Grčka, krilatica koja je postala poznata nakon II Svjetskog rata zbog velikog siromaštva, sada je ponovo aktuelna...
Čovjek oko koga se sve vrtjelo u Atini bio je Majkl Felps. Tada 19-godišnji američki plivač došao je u Atinu sa željom da dostigne i po mogućnosti prestigne zemljaka Marka Špica, koji je u Minhenu 1972. osvojio sedam zlatnih medalja.
To mu, kao ni Matu Bjondiju 1988. u Seulu, nije pošlo za rukom, iako je bio samo na korak od ulaska u istoriju - šest puta se peo na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja i dodao dvije bronze.
Uspio je četiri godine kasnije, kada je u Pekingu prigrabio osam najsjajnijih odličja, ali uz veliku mrlju, jer je dokazano da je Milorad Čavić prvi dodirnuo taster na cilju u finalu trke na 200 metara leptir stilom.
Amerikanka Natali Kaflin je osvojila dva zlata, dva srebra i bronzu, a briljirao je još jedan njen i Felpsov zemljak - Aron Pirsol je trijumfovao u obje trke leđnim stilom (na 100 i 200 metara) i bio član štafete koja je na 4X100 mješovitim stilom stigla do zlata u vremenu novog svjetskog rekorda.
Najzanimljivija atletska disciplina je, po običaju, bila muška trka na 100 metara. Intoniranje američke himne zaslužio je Džastin Getlin, koji je izjednačio tadašnji svjetski rekord Liroja Barela (9,85). U najboljoj trci svih vremena, po stotinka je dijelila osvajače srebra i bronze - Portugalac Frensis Obikvelu je najkraću dionicu prešao za 9,86, a Getlinov sunarodnik Moris Grin za 9,87 sekundi!
Ameri su potvrdili superiornost u sprintu, jer su osvojili svih šest medalja na 200 i 400 metara, kao i zlato u štafeti 4X400. Dominaciju im je samo pokvarila Velika Britanija, koja je u finalu 4X100 trijumfovala u vremenu 38,07, samo stotinku ispred SAD.
Deset kilometara prije kraja maratonske trke, Brazilac Vanderlej Lima je imao veliku prednost u odnosu na rivale. Lagano je jezdio ka najvećem uspjehu u karijeri, ali je tada na scenu stupio Irac Kornelijus Horan, koji ga je gurnuo u publiku!
Lima je izgubio prednost, pa je zlato pripalo Italijanu Stefanu Baldiniju, a srebro naturalizovanom Amerikancu Mebratomu Keflezigiju. Brazilac je morao da se zadovolji bronzom i specijalnom medaljom “Pjer de Kuberten”, koju mu je dodijelio MOK.
“Ludi irski sveštenik” je godinu ranije napravio sličan incident, kada je usred trke Formule 1, na stazi Silverston, u kiltu izašao na stazu noseći transparent na kome je pisalo: “Čitajte Bibliju. Biblija je uvijek u pravu”.
Ne računajući Igre u Moskvi na kojima nijesu ni učestvovali, kao i Minhen 1972. godine, gdje su u finalu brutalno pokradeni, američki košarkaši samo u Seulu 1988. nijesu osvojili zlato na OI.
Neuspjeh u Južnoj Koreji natjerao je Amere da 1992. u Barselonu pošalju drim-tim. Tamo su se prošetali do zlata, kao i četiri godine kasnije u svojoj Atlanti. U Sidneju 2000. godine su, međutim, pokazali da više nijesu nedodirljivi.
Prvo su ih načeli Argentinci na Svjetskom prvenstvu u Indijanapolisu 2002, a dokrajčila ih je Jugoslavija pobjedom u četvrtfinalu (81:78). Tim Dankan, Lebron Džejms, Alen Ajverson, Dvejn Vejd, Karmelo Entoni... i drugovi su pred polazak u Atinu bili puni priče da će se osvetiti i dokazati da su najbolji.
Bilo je, ipak, vidljivo da nešto ne štima - u grupi su ih nadvisili Portoriko i Litvanija, a konačni udarac zadala im je ponovo Argentina, ovog puta u polufinalu (89:81). Manu Đinobili, Luis Skola i društvo u finalu su nadvisili i Italiju (84:69), a drim-tim se tješio bronzom.
Na košarkaškom turniru je definitvno došao kraj velikoj generaciji jugoslovenske košarke, koja je tada nastupala pod imenom Srbija i Crna Gora - puleni Željka Obradovića bili su tek na 11. poziciji, a iza njih je bila samo Angola!
Sem košarkaša, u Atini su se obrukali i fudbaleri Srbije i Crne Gore. Selekcija koja je tada bila aktuelni vicešampion Evrope, završila je turnir sa tri poraza i gol-razlikom 3:14!
“Plave” je prvo pregazila Argentina (6:0), potom i Australija (5:1), a katastrofalan nastup zaokružen je porazom od Tunisa (3:2). U toj selekciji bili su nekadašnji reprezentativci Crne Gore Marko Baša, Simon Vukčević i Andrija Delibašić, te Nikola Nikezić i Srđan Radonjić. U timu su bili i Miloš Krasić, Milan Biševac, nekadašnji igrač Grblja i Mogrena Igor Matić...
Jasna Šekarić je i na svojim četvrtim Igrama (preskočila Atlantu 1996) stigla do medalje, ovog puta srebra u najdražoj disciplini - pucanju vazdušnim pištoljem sa 10 metara. Isti uspjeh ostvarili su i vaterpolisti, koji su u finalu maltene poklonili zlato Mađarima (vodili 3:0 i 7:5, a izgubili 8:7).
U toj ekipi pomoćnik je bio Petar Porobić, a igrali su Novljani Predrag Jokić i Vladimir Gojković, dok se Boris Zloković povrijedio neposredno prije odlaska u Atinu.
Nisu se Grci obrukali samo na organizacionom, nego i na sportskom polju. Sprinteri Ekaterini Tanu i Konstantinos Kenteris nisu se pojavili na doping testu, a samo nekoliko sati kasnije završili su u bolnici, jer su prijavili da su imali nesreću sa motorom.
Skandal je “pukao”, Tanu i Kenteris su na kraju odustali od učešća na OI, a kasnije su nekoliko puta kažnjavani i oslobađani odgovornosti. Čitav proces završen je tek 9. maja prošle godine, kada je grčki tandem kažnjen 31-mjesečnom uslovnom kaznom, a sudija je u obrazloženju napisao da se nesreća nikada nije dogodila. Tanu je na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. osvojila srebro.
Nakon što je otkriveno da je Merion Džons bila dopingovana, Međunarodni olimpijski komitet je odlučio da njeno zlato ostane nedodijeljeno, a da Tanu bude srebrna. U ostalim disciplinama nije bilo tako, olimpijska šampionka na 200 metara naknadno je postala Polin Dejvis-Tompson sa Bahama, a bronza u skoku udalj pripala je Ruskinji Tatjani Kotovoj.
Bonus video:
