Igre u Rio de Žaneiru su bile ukupno treće u istoriji na kojima su pravo učešća imali crnogorski sportisti. U Brazilu ih je bilo ukupno 34 u sedam sportova - od toga dva kolektivna (rukometašice i vaterpolisti) i pet individualnih (jedrenje, atletika, tenis, džudo i plivanje).
“Lavice” su u Rio pošle kao aktuelne olimpijske vicešampionke, a našu zastavu na otvaranju je nosila legendarna rukometašica Bojana Popović, koja je na OI zaigrala nakon duže pauze.
- Srce mi kuca kao u Londonu prije finala, što znači da sam uzbuđena. Velika mi je čast i zadovoljstvo, hvala svima koji su mi ukazali povjerenje da ja budem ta koja će nositi zastavu u Riju ispred svih ovih divnih sportista. Probaćemo da damo sve od sebe da predstavimo malu zemlju, da ne dozvolimo nikome da, ako je veći, bude karakterno, motivaciono, emotivno i bilo kako drugačije jači od nas - rekla je Bojana Popović.
NE PROPUSTITE
Na terenu, ipak, naše dame nisu bile na visini zadatka - Igre u Riju su završile kao 11, nakon što su u grupi doživjele svih pet poraza (od Španije, Angole, Rumunije, Norveške i Brazila). Godinu kasnije je legendarni selektor Dragan Adžić napustio klupu...
A vaterpolisti su ostvarili identičan rezultat kao i u Pekingu 2008. i Londonu 2012. Ponovo su ostali na korak od medalje, ovog puta je u duelu za bronzu bolja bila Italija 12:10.
“Ajkule” su u grupi bile četvrtoplasirane, ostvarile su pobjede nad Francuskom i Sjedinjenim Američkim Državama, gubile od Hrvatske i Italije i odigrale neriješeno sa Španijom.
Veliki trijumf je tim Vladimira Gojkovića ostvario u četvrtfinalu kada je na peterce bio bolji od Mađarske (ukupno 13:11), a u polufinalu nije mogao da parira Hrvatima koji su pobijedili 12:8 prije nego ih je u finalu savladala Srbija - 11:7.
Vjerovala je naša selekcija u bronzu, ali je po drugi put na turniru morala da se pomiri s porazom od “setebela”.
Bio je to vjerovatno i posljednji trzaj jednog dijela velike generacije “ajkula”, a kapicu Crne Gore su u Riju nosili Zdravko Radić, Miloš Šćepanović, Draško i Darko Brguljan, Vjekoslav Pasković, Antonio Petrović, Aleksandar Radović, Mlađan Janović, Uroš Čučković, Aleksandar Ivović, Saša Mišić, Filip Klikovac i Predrag Jokić.
Pored vaterpolista i rukometašica su učestvovali i jedriličar Milivoj Dukić, atletičari Slađana Perunović (maraton) i Danijel Furtula (disk), teniserka Danka Kovinić, te džudista Srđan Mrvaljević i plivači Maksim Inić i Jovana Terzić.
I ove Igre su pokazale moć plivača Majkla Felpsa i najvećeg sprintera ikada Juseina Bolta. Amerikanac je proširio olimpijske rekorde (28), kao i zlatne medalje (23). Bolt je, s druge strane, slavio u trkama na 100 i 200 metara i to je uradio treći put u nizu, što nije uradio niko.
A Felps nije bio jedini američki plivač koji je dominirao u Riju. Keti Ledecki je ugrabila četiri zlatne medalje (200, 400 i 800 metara slobodno i štafeta 4x200 metara) i jednu srebrnu (štafeta 4x100 metara slobodno). Nastup Ledecki u finalu na 800 metara bio je jedan od najimpresivnijih u istoriji olimpijskog plivanja. Postavila je svjetski rekord i popravila ga za skoro dvije sekunde, a imala je 11 sekundi brže vrijeme od najbliže rivalke.
Igre su, inače, imale problem u najavi, jer je manje od 50 dana prije početka država Rio de Žaneiro proglasila “stanje javne nesreće”, koje je vlastima dalo mogućnost da usklade osnovne javne usluge i učinilo državu prihvatljivom za savezne fondove za vanredne situacije...
Uprkos problemima Igre su počele na vrijeme, a pamtiće se da se takmičilo preko 11 hiljada sportista u 42 sporta. Značajni novi sportovi koji su dodati za Igre u Riju bili su golf i ragbi.
Bonus video:
