Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Tačno 100 godina je Pariz čekao da dobije organizaciju Olimpijskih igara. Iščekivanje je odavno završeno, godine priprema su prošle, a nakon ceremonije otvaranja (koja je za nekog bila spektakularna, a za nekog je prešla granice ukusa) kao da domaćin i dalje uči na sopstvenim greškama.
Pariz može bolje definitivno, bez obzira na to što je objavljeno da je do momenta početka Igara na organizaciju potrošio gotovo devet milijardi eura.
Organizacija je osnov i na mnogo manjim takmičenjima od OI, a u Gradu svjetlosti je makar na samom startu - zakazala.
Zato je jedan dio crnogorskih novinara zakasnio na meč naše bokserke Bojane Gojković u subotu, jer na glavnoj autobuskoj stanici koja se nalazi odmah pored pres centra nije bilo prevoza ka “Paris Nord areni” gdje se borila Budvanka.
Objašnjenje zašto je to tako je bilo pomalo i komično:
- Prevoza danas nema, možda će biti narednih dana ka toj lokaciji - bila je poruka ljubaznih, ne i naročito pripremljenih volontera.
I to je bilo to. Bojana je, nažalost, eliminisana u prvom kolu, pa odlazak u istu arenu više nije bio opcija, ali ostao je utisak - a on traje već pet dana - da je sve daleko od idealnog.
Ipak, na jednom mjestu je sve magično - to je Rolan Garos na kojem se igra teniski turnir na OI. Takav kompleks - s toliko terena i nevjerovatnim “Šatrijeom” koji skreće pažnju jednako kao Park prinčeva ili Sen Deni, treba da posjeti svako ko dođe u Pariz. Ni ne mora da bude zaljubljenik u tenis, ali jedno mora da zna - nakon što obiđe Rolan Garos drugačije će gledati na sve što ima veze s tenisom.
Jučerašnji dan u Bulonjskoj šumi, na čijim obroncima se nalazi kompleks, bio je toliko poseban da do kraja olimpijskog turnira teško može da se ponovi.
Jedan naspram drugog su bili Rafael Nadal i Novak Đoković, srpski teniser je glatko slavio (6:1, 6:4) za plasman u osminu finala, ali bio je to meč koji je predstavljao nešto više od igre jer su se Rafa i Novak sastali možda posljednji put, s obzirom na to da se bliži kraj karijere legendarnog Španca.
Nije Đokoviću nedostajala podrška na “Šatrijeu”, ali Nadal je bio i ostao ikona na tom stadionu - osvajao je Rolan Garos čak 14 puta, teško da u narednih 100 godina neko može da mu se približi, a publika u Parizu, uz nemali broj Španaca na tribinama, očigledno to zna da cijeni...
Možda je to bio posljednji ples, možda će ih biti još nekoliko, ali ako je kraj za Nadala - onda ga je makar imao na svom stadionu, pred svojom publikom, i protiv jednog od najvećih rivala kojeg je imao u karijeri.
Bonus video:
