Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Imala je karijera Novaka Đokovića i do sada smisao, svakako je bila legendarna i neponovljiva i ne bi se promijenilo ništa da je još jednom posrnuo u pohodu na olimpijsko zlato.
Ali, velikani nikada ne odustaju, osvajač 24 grend slem titule je postao olimpijski šampion u momentu kada je to bilo i manje realno nego u prethodnom periodu - sa 37 godina, kada je naspram sebe imao zahuktalu novu snagu svjetskog tenisa i kada je znao da je pred njim posljednja šansa.
Đoković je uspio, u nedjelju je na stadionu "Filip Šatrije" srušio Karlosa Alkarasa i poremetio mu planove u namjeri da kompletira het-trik - da u dva mjeseca veže naslove na Rolan Garosu, Vimbldonu i OI. Momku iz Mursije ostaje budućnost - ovo je Novakov trenutak, osjetilo se to i tokom finalnog dana na Rolan Garosu kada je na tribinama i oko stadiona želja za pobjedom Đokovića bila prisutna na svakom koraku.
- U šoku sam od emocija i svega. Rekao sam i poslije polufinala da sam osigurao medalju i samim tim ostvario cilj, ali sam želio da idem na zlato. Pomogao mi je u pripremi i duel sa Alkarasom na Vimbldonu i želio sam da idem na sve ili ništa - udarao sam forhende kao što Karlos to zna da radi - rekao je Đoković.
Finale je bilo borba do posljednjeg daha i riješeno je u dva taj-brejka - u njima je Đoković dozvolio Karlitosu ukupno pet poena (7:3, 7:2), pa i to dovoljno govori koliko je bio motivisan i mentalno spreman da ne propusti još jednu šansu koja mu se ukazala.
- Imam milijardu emocija i ponosan sam što sam Srbiji donio zlato. To mi je najveći sportski uspjeh u životu - dodao je Đoković.
Đoković je na Olimpijskim igrama debitovao 2008. godine kada je stigao do bronze - nekoliko mjeseci nakon prve grend slem titule (na Australijan openu) u Pekingu je stigao kao jedan od favorita, a onda ga je u polufinalu eliminisao Rafael Nadal. Potom je u meču za treće mjesto bio bolji od Amerikanca Džejmsa Blejka.
Četiri godine kasnije, poslije nove titule u Melburnu i finala Rolan Garosa, u Londonu je u polufinalu bio bolji Endi Marej, a onda je za bronzu izgubio od Huan Martina del Potra.
Argentinac ga je 2016. u Rio de Žaneiru šokantno savladao već na startu turnira, a posebno je za Novaka bio stresan Tokio prije tri godine. Opet je bio favorit za zlato, sve je išlo glatko do polufinala, a onda je bio koban Aleksandar Zverev, koji je kasnije stigao do titule.
Nije na kraju osvojio ni bronzu, već je morao da čestita šestom nosiocu Pablu Karenjo Busti, pa je od 2021. Đoković u podsvijesti imao Pariz kao posljednju šansu da uradi ono što nije uspio od 2008. I nagrada je stigla, i to na terenu na kojem je 3. juna u osmini finala Rolan Garosa obnovio povredu koljena zbog koje je morao da odustane od borbe za trofej koji je osvojio Alkaras.
Sada su na "Šatrijeu" uloge bile drugačije nego na Vimbldonu, ovog puta je Alkaras bio taj koji je morao da aplaudira Novaku...
Bonus video:
