Zlato u Tokiju na lijep način označilo je kraj velike generacije Srbije koja je skoro deceniju dominirala svjetskim vaterpolom. Nakon toga "delfini" su potonuli, medalje više nisu stizale, a morali su i da igraju kvalifikacije protiv selekcija kakve su Velika Britanija, Turska i Slovačka...
Ista ta selekcija, dosta podmlađena i otpisana od svih nakon prve faze Olimpijskih igara ponovo je zagrizla zlato, treće sa Igara zaredom - nešto što je do sada uspjela samo Mađarska od 2000. do 2008.
Ekipa Uroša Stevanovića držala je čas vaterpola Hrvatskoj i potpuno zasluženo se još jednom popela na Olimp - 13:11. Srbija je tako nastavila nestvaran niz u finalima velikihi takmičenja od 2012 - odigrala ih je 17 i svako je dobila.
S druge strane, Hrvatskoj se ponovio Rio kada je u finalu poražena od istog i velikog rivala.
Od starta je bilo jasno u kom pravcu ide finale - Miloš Ćuk i Nikola Jakšić odveli su "delfine" na 5:2, a kada bi "barakude" i zaprijetile preko Luke Lončara, stigao bi novi odgovor centra Primorca Nemanje Vica i Strahinje Rašovića za 7:3.
Promijenio je tada golmane Ivica Tucak, a Loren Fatović i Jerko Marinić-Kragić probudili novu nadu Hrvatsku (7:5).
Srbija je "plesala" pred golom Marka Bijača i Tonija Popadića, pa je u trenutku kada je Nikola Dedović pogodio za 8:5 igra u napadu sa igračem više ove selekcije bila sedam od sedam.
Bio je to rezultat prvog poluvremena, a Srbija je u nastavku imala i 10:6, da bi početkom posljednje četvrtine Josip Vrlić smanjio na 11:9 i činilo se najavio dramu...
Ipak, od nje nije bilo ništa, Tucakovi momci su mnogo griješili, nisu imali ni hrabrosti, a onda je Dedović majstorski provukao loptu za 12:9 i na tri minuta do kraja riješio finale.
Rio de Žaneiro, Tokio i Pariz ostaju za pamćenje, dok Hrvatskoj ostaje utjeha da je imala sjajnu godinu u kojoj je igrala tri finala i stigla do svjetske krune.
Bonus video:
