Advokat Veselin Kaluđerović kao punomoćnik gospodina Žan Luk Dumortijea, počasnog konzula Belgije u Crnoj Gori, podnio je žalbu 16. marta 2016. na tekst „Ako laže Viši sud onda lažem i ja“, autora Vuka Lajovića, objavljenog u „Vijestima“ 07. marta 2016. godine. Advokat Kaluđerović smatra da je došlo do kršenja načela 11, 32 i 43 Kodeksa novinara Crne Gore (KNCG).
On tvrdi da je došlo do kršenja smjernica 1.2(a) i 1.2(b)4 na način što je novinar propustio da objavi cjelovitu informaciju i time što je jednostrano i senzacionalistički izvještavao. Iako je advokat, pozivajući se na rješenje Višeg suda u Podgorici br. 179/15 u demantiju objavljenom u „Vijestima“ 06. marta 2016. istakao da je njegov vlastodavac osumnjičen isključivo za krivično djelo lošeg upravljanja, novinar Lajović u svom odgovoru ponavlja da se protiv Žerija Lipsika, Žan Luk Dumortijea i Roberta Hirša „vodi krivični postupak zbog krivičnih djela - zloupotreba povjerenja iz člana 138 Krivičnog zakonika Švajcarske (KZŠ), prevare iz člana146 KZŠ, pranja novca iz člana 305 KZŠ, korist učinjena određenim povjeriocima iz člana 167 KZŠ, pronevjere imovinske vrijednosti stavljene pod nadležnost pravosudnih organa iz člana 169 KZŠ, krađe iz člana 139 KZŠ, protivpravno prisvajanje iz člana 137 KZŠ i nepošteno upravljanje novčanim sredstvima iz člana 158 KZŠ“, citirajući isto rješenje Višeg suda na osnovu kojeg je prvobitni tekst o zamrzavanju imovine počasnog konzula (28. februara 2016) bio napisan.
Podnosilac žalbe smatra da je do kršenja načela 3 KNCG došlo tako što je novinar prećutao dio rješenja Višeg suda u kom je konkretno navedeno koje se krivično djelo stavlja na teret gospodinu Dumortijeu, a citirao je samo onaj dio rješenja u kom se navodi da su tri osobe okrivljene za više krivičnih djela čime je formiran nepravilan kontekst za razumijevanje predmetne situacije.
Konačno, novinaru se pripisuje i kršenje načela 4 KNCG time što ponavlja nepotpunu i nepreciznu informaciju čime obmanjuje javnost o temi o kojoj izvještava.
Odlučila sam da usvojim žalbu advokata Kaluđerovića u pogledu kršenja smjernice 1.2(a), načela 3 i 4 KNCG, dok sam mišljenja da izvještavanje u ovom slučaju, iako manjkavo, nije bilo i senzacionalističko, drugim riječima da smjernica 1.2(b) nije prekršena.
Obrazloženje
Žalba je bila formalno uredna i dostavljena je uredništvu na izjašnjenje sa svim dodacima koje je podnosilac žalbe priložio, uključujući kopiju integralnog teksta rješenja Višeg suda u Podgorici br. 179/15. Uredništvo je u roku odgovorilo smatrajući da KNCG nije prekršen. Ovakav stav potkrijepili su dostavljanjem na uvid 2, 3. i 4. strane rješenja Višeg suda na osnovu kojih je napisan i prvi tekst novinara i njegov odgovor na demanti. Novinar, kako ističu, nije imao uvid u prvu stranu rješenja, odnosno u njegov uvodni dio u kom se navodi konkretno krivično djelo koje se gospodinu Dumortijeu stavlja na teret. Uredništvo je to objasnilo izbjegavanjem izvora koji je dostavio kopije 2, 3. i 4. strane rješenja da dostavi i stranu na kojoj je stajala oznaka „Povjerljivo“. U izjašnjenju naglašavaju sledeće: „Iz obrazloženja presude se ne vidi ko je za koje djelo između počasnog konzula i ko-optuženih optužen, već se samo navode njihova imena i djela - iz toga se može zaključiti i da su svi optuženi za sva djela.
Na prvoj strani presude sudija zaista pominje samo jedno djelo (za koje konstatuje da postoji u KZ CG, suprotno tvrdnjama advokata u reagovanju), ali, kao što je bio lijen da raščlani u obrazloženju ko je šta počinio, da li je moguće da je sudija bio lijen i u izreci, tako da to ostaje sporno.
Ipak, to može biti jedina greška u tekstu. Pri tome, ni kancelarija konzula nije odgovorila na sva pitanja Lajovića prije pisanja prvog teksta. A on je uradio sve što je bilo u njegovoj moći da utvrdi istinitost svih činjenica iz prvog članka i da ih predstavi u skladu sa kodeksom.“
Budući da nije u mojoj ingerenciji da procjenjujem da li je ili ne sudija bio lijen u izreci i/ili obrazloženju rješenja, ono što konkretno piše u rješenju Višeg suda na osnovu kojeg je pisan i tekst i demanti i odgovor, za mene predstavlja neprikosnovenu činjenicu, tim prije što nijedna strana nije prezentovala dodatna dokumenta ili argumente. Dok, kada je u pitanju prvi tekst koji se bavi naznačenom tematikom, mogu da prihvatim argumentaciju uredništva – da je novinar učinio sve što je bilo u njegovoj moći da utvrdi istinitost činjenica i predstavi ih u skladu sa kodeksom , dotle kada je u pitanju odgovor novinara koji je predmet ove žalbe istu ne mogu da prihvatim, zato što je na osnovu demantija advokata Kaluđerovića koji je dan prije toga bio objavljen u „Vijestima“ novinar mogao da uvidi da ne raspolaže dovoljnim brojem informacija koje bi mu osigurale cjelovito izvještavanje. U najmanju ruku mogao je da istakne ili učini očitim ograničenost materijala kojeg je dobio od izvora i na osnovu koga je pisao tekst, jer je jasno da je nedostatak te prve strane uzrok necjelovitog izvještavanja, čime je prekršena smjernica 1.2 (a).
Međutim, budući da smatram da je za senzacionalističko izvještavanje koje zabranjuje smjernica 1.2(b) neophodna namjera da se određene činjenice potisnu, a druge smišljeno naglase čime bi se ciljano isprovocirala određena reakcija javnosti, smatram da, iako manjkavo i necjelovito, izvještavanje u spornom tekstu nije i senzacionalističko jer uzrok propusta nije namjera nego neznanje, odnosno izostanak uvida u integralni tekst rješenja.
Usko povezana sa necjelovitim izvještavanjem je i povreda načela 3 KNCG koje nalaže obavezu stavljanja činjenica u pravilan kontekst. U ovom je slučaju jasno da pravilan kontekst nije bilo moguće formirati na osnovu nepreciznih i nepotpunih informacija, čime je načelo 3 KNCG prekršeno.
Kada je u pitanju načelo 4 KNCG, na osnovu integralnog teksta rješenja Višeg suda u Podgorici očito je da je krivično djelo koje se gospodinu Dumortijeu stavlja na teret loše upravljanje, a ne neko/neka od ostalih krivičnih djela koja se kumulativno pripisuju tročlanoj grupi. Budući da novinar u svom odgovoru nije dopunio nepotpunu informaciju, on je time prekršio načelo 4 KNCG. U skladu sa smjernicom 4.1(b)5, pozivam novinara da uputi izvinjenje gospodinu Žan Luk Dumortijeu.
Paula Petričević
Ombudsmanka dnevnog lista „Vijesti“
Izvinjenje novinara
"Izvinjavam se gospodinu Žan Luk Dumortijeu na propustu prilikom objavljivanja teksta o optužbama Javnog tužilaštva Kantona Ženeva protiv njega. Vjerujem da ga ovaj propust, koji nije bio namjeran, niti imao zle namjere, nije na bilo koji način diskreditovao. Svi koji radimo, griješimo. Vjerujem da će gospodin Dumortije uvažiti izvinjenje i ubuduće nastaviti saradnju. "
Vuk Lajović
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1 Načelo 1. KNCG: „Dužnost je novinara da poštuje istinu i istrajno traga za njom, imajući uvijek u vidu pravo javnosti da zna i ljudsku potrebu za pravičnošću i humanošću.“
2 Načelo 3. KNCG: “Za novinara su činjenice neprikosnovene, a njegova obaveza je da ih stavlja u pravilan kontekst i onemogući njihovu zloupotrebu, bilo da se radi o tekstu, slici ili tonu. Glasine i pretpostavke moraju se nedvosmisleno naznačiti kao takve. Obaveza je da vijest i komentar budu jasno razdvojeni.”
3 Načelo 4. KNCG: “Obaveza novinara je da dopuni nepotpunu i ispravi netačnu informaciju, pogotovo onu koja može naškoditi, pridržavajući se, pri tom, pravila da ispravka mora biti istaknuta na odgovarajući način.”
4 Smjernica 1.2: “Tačnost
(a) Prije objavljivanja izvještaja, novinar treba da bude siguran da su preduzete sve odgovarajuće mjere kako bi se provjerila njegova tačnost. Novinari moraju težiti da obezbijede cjelovite izvještaje o dogadjajima i ne smiju prećutkivati ili potiskivati suštinske informacije.
(b) Pravo javnosti da zna ne može biti opravdanje za senzacionalističko izvještavanje. Stoga, novinari ne smiju iskrivljivati informacije pretjerivanjem, neadekvatnim naglašavanjem jednog aspekta priče ili jednostranim izvještavanjem. Novinari moraju izbjegavati naslove ili reklamne slogane koji bi mogli navesti na pogrešan zaključak o suštini dogadjaja ili pojave. Činjenice ne smiju biti iskrivljivane tako što će biti stavljene van konteksta u kome su se desile.”
5 Smjernica 4.1(b): „Ako medij utvrdi da je objavio pogrešan izvještaj i time ugrozio reputaciju neke osobe ili institucije, mora, u najkraćem roku, objaviti izvinjenje. Izvinjenje mora biti plasirano tako da odgovara plasmanu izvještaja na koji se odnosi.“
Bonus video:
