U maju je Ombudsmanki upućeno sedam žalbi (od kojih su u ovom izvještaju tri predstavljene kao jedinstven slučaj, iako je odlučivano po pojedinačnoj žalbi). Samoinicijativno je tražila izjašnjenje u tri slučaja i, po pozivu ili samoinicijativno, bavila se komentarima na Portalu u četiri slučaja. Tehnički problemi vezani za elektronsku poštu su u nekoliko navrata usporili komunikaciju, ali povodom toga nije bilo pritužbi.
Žalbe su bile blagovremene, četiri su sadržale sve elemente predviđene Poslovnikom, jedna je imala formu reagovanja, a dvije su zahtijevale preispitivanje kršenja Kodeksa u načelnom smislu, odnosno bile doprinos njegovanju profesionalnih standarda, rodne politike i etike medija. Ombudsmanka je povodom svake od njih tražila i dobila izjašnjenje uredništva. Odluka o kršenju načela 1 i 3 Kodeksa po jednoj žalbi je objavljena u štampanom izdanju od 27. maja i na Portalu „Vijesti“. Tri povezane žalbe su se ticale djelimičnog kršenja načela 4 Kodeksa, zbog kojeg je upućena opomena mediju, bez obaveze objavljivanja osim u ovom izvještaju. Jedno reagovanje je bilo u vezi sa načelima 3 i 4 Kodeksa, ali to u procesu medijacije nije dokazano. Prva od naredne dvije žalbe od iste podnositeljke, ticala su se načela 1 i 3 Kodeksa, što je potvrđeno i načela 8, što Ombudsmanka nije ustanovila. Posljednja se ticala etike medija u širem smislu, a konkretno u vezi sa članom 22. Zakona o medijima, vezanom za integritet maloljetnih osoba.
Tri samoinicijativna reagovanja su imala proaktivni karakter u smislu posjedovanja informacija o eventualnim spornim situacijama, a u vezi sa a) načelom 4 Kodeksa; b) pitanjem legalnog preuzimanja intelektualne svojine (u tom kontekstu je bilo riječi i o presumpciji nevinosti, odnosno načelu 10 Kodeksa); c) prava na odgovor i objavljivanje reagovanja kada je određena osoba direktno ili indirektno pomenuta.
Reakcije vezane za Portal iznova su stavile na dnevni red govor mržnje (posredno u vezi sa načelom 5 Kodeksa) i uvredljivi govor (u vezi sa načelom 8 i 9 Kodeksa).
Iako nezavisna evaluacija od strane HRA pokazuje da se u crnogorskim medijima upadljivo najviše krši načelo 10 Kodeksa, Ombudsmanki nisu pristizale žalbe kojima se traži da se ovakvo kršenje ustanovi, izuzev što se sam list u jednom slučaju pozvao na ovo načelo.
ŽALBE
1. Ombudsmanki se 30. aprila iznova žalio advokat Branko Čolović, povodom članka objavljenog na strani 13. dnevnog lista „Vijesti“ od 28.04.2014. godine, pod naslovom: „Peskov i Golikov bez radnih dozvola“ koji, prema njegovim riječima, sadrži dvije netačne informacije, i to: a) da je „jedan od vlasnika kompanije koja gazduje budvanskom „Avalom“ i kolašinskom „Bjankom“, Igor Lazurenko, pred sudom u Londonu pokrenuo spor za raskid partnerstva sa biznismenom Zoranom – Ćoćom Bećirovićem“, i b) da je „Bećiroviću ulazak u „Avalu“ i „Bjanku“ „bukvalno zabranjen već pune dvije godine“. Kao dokaz, advokat Čolović je dostavio kopiju pisma koje je uputio 24.10.2012. godine novinaru Vuku Lajoviću, u kojem ga je obavijestio da je gospodin Bećirović pokrenuo spor u Londonu. Naveo je i da su „Vijesti“ od 19.09.2013. godine objavile članak na 5. strani, u kome, između ostalog, piše i sljedeće: „Bećirović je londonskom sudu, kako je ranije potvrdio njegov advokat, podnio tužbu radi zaštite svojih prava u kompaniji ’Beppler & Jacobson’ Ltd iz Londona i kompaniji ’Beppler & Jacobson Montenegro’ iz Budve“. Što se tiče zabrane ulaska, dokaz je činjenica da je gospodin Bećirović i dalje izvrni direktor kompanije. Stoga su, po njegovom mišljenju, „Vijesti“ prekršile načelo poštovanja istine i istrajnog traganja za istinom iz tačke 1 Kodeksa novinara Crne Gore, kao i načelo neprikosnovenosti činjenica iz tačke 3 Kodeksa.
Ombudsmanka je nakon urgencije dobila izjašnjenje novinara Vuka Lajovića, koji se poziva na činjenicu da objavljeni sadržaj zapravo govori o problemima na relaciji Peskov/Golikov i državni organi. Pominjanje gospodina Bećirovića potiče isključivo od strane njih dvojice kao menadžera, koji stoje i iza tvrdnje da je gospodinu Bećiroviću zabranjen ulazak u hotel. Što se tiče sudskog spora, naveo je i da je „Lazurenko podnio tužbu sudu u Londonu, o kojoj će se 15. juna izjasniti". Prema njegovom mišljenju, dvije navodno sporne rečenice ne smiju da minimiziraju sam predmet sadržaja, a to je ćutanje državne administracije u ovom radnom sporu.
Advokat Čolović je odbacio izjašnjenje vezano za zabranu, jer ne postoji pisani trag o njoj, a lično je posvjedočio da je sa svojim klijentom imao sastanke u hotelu nakon pokretanja spora u Londonu. Optužio je menadžere da lažu i zamjerio što su samo oni kontaktirani po ovom pitanju, tim prije što su „oni povodom boravka g. Bećirovića u hotelu ’Avala’ za vrijeme trajanja spora u Londonu pokrenuli parnicu u Osnovnom sudu u Kolašinu, u kojoj pokušavaju da od g. Bećirovića naplate boravak u hotelu“. Što se tiče tužbe, naveo je da je gospodin Lazurenko „izgubio spor sa g. Bećirovićem, pa je izjavio žalbu protiv presude sudije Dejvida Ričardsa, a da o toj žalbi treba da raspravlja Apelacioni sud 15. juna“.
Pošto se advokat Čolović pozvao na svoje pismo Lajoviću iz 2012, na osnovu kojega je mogao znati ko je pokrenuo spor, novinar Lajović je pomenuo i prijeteće poruke prema kojima on „crta metu Zoranu Bećiroviću“. Ovaj navod je u procesu medijacije Ombudsmanki otkrio spor koji s odvijao 2012, na relaciji advokat Čolović, kao zastupnik Zorana Bećirovića, sa jedne strane i „Vijesti“, sa druge. Advokat Čolović je priložio korespondenciju sa gospodinom Lajovićem od 26. i 29. oktobra 2012. godine, gdje novinar Lajović u svom pismu navodi: "Vijesti su raspoložene da napišu priču o sudskom procesu u Londonu, kako je do njega došlo, zbog čega je gospodin Bećirović podnio tužbu, sa kim se tuži, da se demistifikuje trenutno stanje u kompaniji Beppler & Jacobson". Advokat Čolović je u ime svog klijenta to odbio, osim u slučaju da Vijesti prethodno „u deset dnevnih izdanja zaredom“ objave sve “medijske spekulacije” koje su u poslednjih deset godina kreirale o njegovom klijentu. Dodao je da njegov klijent “smatra da su ’Vijesti medijski pripremile ubistvo Dragana Bećirovića, te da su na taj način pokazale da su, osim sto su tabloid, i jedan od najopasnijih krakova hobotnice organizovanog kriminala koja guši naše društvo i mladu crnogorsku državu”.
Ombudsmanka se u ovom slučaju suočila sa dugotrajnim i izrazito tvrdokornim sukobom na relaciji „Vijesti“ i gospodin Zoran Bećirović. Tragična smrt njegovog brata Dragana svakako daje osnovu za pojačanu senzibilnost i posvećenost demantovanju svih sadržaja koje „Vijesti“ objave, a tiču se posredno ili neposredno njega i njegovog posla. Međutim, to ne smije dovesti u pitanje načelo 2 Kodeksa, po kojem novinar treba da istražuje i izvještava o onima koji su moćni u društvu. Sa druge strane, odgovornost za nerazriješeno ubistvo Dragana Bećirovića u prvom redu snose organi zaduženi za otkrivanje i gonjenje počinilaca krivičnih djela, a ne određeni medij. Ombudsmanka stoga sugeriše „Vijestima“ da, uprkos eventualnom odbijanju, kontaktiraju gospodina Čolovića, kao zastupnika Zorana Bećirovića, te da izvijeste ukoliko im nisu date tražene informacije.
U vezi sa spornim sadržajem, Ombudsmanka ističe da nadnaslov ovog teksta ipak glasi: RUSI I MI: DIREKTORI AVALE TUŽILI MINISTARSTVO RADA. U nadnaslovu na naslovnici je to još više istaknuto: RUSKIM MENAŽERIMA DRŽAVA JOŠ NE DA RADNE DOZVOLE. Prema tome, Ombudsmanka prihvata izjašnjenje novinara da je sadržaj posvećen problemima koji postoje na relaciji državnih organa i direktori „Avale“, odnosno da pominjanje Zorana Bećirovića ovdje postoji zbog činjenice da ga direktori opružuju zbog ćutanja administracije. To, međutim, nije ni preneseno kao novinarski stav, već kao njihova izjava.
Što se tiče navoda o “bukvalnoj zabrani ulaska“, novinar se nije pozvao na dokumenta, već na izjave Peskova i Golikova. Međutim, stoji i činjenica, uočena iz kasnije prepiske advokata Čolovića i novinara Lajovića, da je on imao razloga da opravdano sumnja da će dobiti informaciju, jer mu je već prethodno rečeno da neće.
Činjenica je, takođe, da advokat Čolović nije negirao dijelove sadržaja koji govore o tome da su Golikov i Peskov još uvijek na svojim radnim mjestima u „Avali“, kao ni to da su obojica ovlašćena lica, iako državna administracija ćuti, što je slučaj bez presedana s obzirom na proklamovani cilj olakšavanja biznisi barijera u Crnoj Gori. Ne osporava se ni činjenica da su pred državnim organima pokrenuti postupci od strane „Privrednog društva Beppler & Jacobson Montenegro”. Ima osnova za sumnju da postoje i drugi procesi o kojima se ne mogu dobiti informacije od nadležnih lica, što ostavlja prostor za sumnje i za nagađanja zainteresovane javnosti.
U slučaju da ne postoje još neke činjenice, koje Ombudsmanka ne može znati, njen stav je da je došlo do djelimičnog ogrešenja o načela 1 i 3 Kodeksa, zato što novinar nije tražio informaciju od advokata Čolovića i, ukoliko je nije dobio, to i napisao u objavljenom sadržaju. Takođe, trebalo je da pravi razliku između pokretanja tužbe i izjašnjavanja, nakon presude kod Apelacionog suda. Međutim, pošto je u pitanju složen pravni proces i veći broj sporova kod raznih udova, razlog je dijelom i u prethodnom odbijanju da se daju informacije.
Ono što Ombudsmanka ne može da riješi je dugotrajni i tvrdokorni sukob na relaciji žalbenih strana u ovom sporu, zbog kojeg će, kako izgleda, u svakom objavljenom sadržaju postojati makar mali sporni navod. Rješenje, koje se na neki način nudi od strane žalioca, bilo bi potpuni izostanak izvještavanja „Vijesti“ o njegovom klijentu. To, međutim, nije ni moguće, niti je opravdano, jer je kompanija kojom gospodin Bećirović upravlja dio crnogorskog društvenog i ekonomskog ambijenta. O njoj se naprosto mora izvještavati i ne može samo jedna strana do kraja istrajavati na svojim opredjeljenjima. Zbog toga Ombudsmanka zaključuje da djelimično jeste došlo do kršenja načela 1 i 3 Kodeksa, ali ne jedino i isključivo krivicom novinara, već dugotrajnim odnosima nepovjerenja i prethodnim odbijanjem da se daju informacije dok „Vijesti“ ne objave listu demantija za koje klijent advokata Čolovića smatra da su osnovani. Ombudsmanka stoga, na osnovu člana 3. Poslovnika, donosi odluku da se objavi ispravka spornog sadržaja.
Ispravka
Povodom žalbe advokata Branka Čolovića, koji zastupa gospodina Zorana Bećirovića, Ombudsmanka je odlučivala o žalbi vezanoj za članak objavljen na strani 13. dnevnog lista „Vijesti“ od 28.04.2014. godine, pod naslovom: „Peskov i Golikov bez radnih dozvola“. Nakon izjašnjenja novinara Vuka Lajovića, te svestranog sagledavanja slučaja, Ombudsmanka je odlučila da je došlo do djelimičnog kršenja načela 1 i 3 Kodeksa, zbog dugotrajnih odnosa nepovjerenja i odbijanja davanja informacija ovom mediju. Prema njenoj odluci, „Vijesti“ su dužne da objave ispravku spornih detalja:
1. Gospodin Bećirović je pokrenuo spor u Londonu protiv gospodina Lazurenka i dobio ga. Nakon toga je gospodin Lazurenko podnio žalbu Apelacionom sudu protiv presude sudije Dejvida Ričardsa, o čemu će taj sud odlučivati 15. juna 2014.
2. Iako Peskov i Golikov tvrde da je gospodinu Bećiroviću zabranjen ulazak u hotel „Avala“, „Vijesti“ nisu ostvarile uvid ni u kakva pisana dokumenta koja bi to potvrdila.
Odluka je objavljena u izdanju „Vijesti“ od 27. 05. 2014, na strani 13, kao i sadržaj na koji je upućena žalba.
Advokat Čolović je potom izjavio nezadovoljstvo zbog odluke o djelimičnom kršenju Kodeksa, a posebno zbog naslova koji je pratio objavu oduke i predložio da ona zatražiti od „Vijesti“ da ponovo objave odluku, ali pod korektnim naslovom, koji neće odudarati od sadržine odluke. Ombudsmanka je odgovorila da su „Vijesti“ doslovno prenijele njenu odluku, a u drugoj stavci jasno stoji da nije ostvaren uvid ni u kakva pisana dokumenta, što korespondira sa naslovom. Pošto advokat Čolović upozorava na to da su Peskov i Golikov dali novinaru izjavu o zabrani ulaska, što ima obilježja krivičnog djela prinude, onda je na drugim organima da ih procesuiraju.
2. Ombudsmanki su 9. maja 2014. prispjele tri formalno uredne i blagovremene žalbe na tekst sa nadnaslovom „Gdje idu pare: Združena akcija Mugoše i Ivanovića” i naslovom “Pomažu osobu sa Vladine crne liste”, objavljen u Vijestima 08. maja 2014. godine, na 9. strani, u rubrici Društvo . Žalili su se: PR Služba Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, gospodin Pjetar Koljčević i Biro za odnose sa javnošću Glavnog grada Podgorice. Razlog je bila činjenica da Vijesti nisu u cjelini i uz isti plasman prenijele reagovanje žalilaca na sporni sadržaj, već je on 9. maja novinarski obrađen i objavljen na 10. strani, a bez najave na naslovnici. Time je, prema njihovom mišljenju, prekršeno načelo 4. 1. Kodeksa, odnosno član 28. Zakona o medijima, koji predviđa da se ispravka ili odgovor moraju objaviti bez izmjena i dopuna, na istoj strani štampe, u prvom a najkasnije drugom broju, i da ne smiju biti nesrazmjerno duži od objavljenog sadržaja. Ombudsmanka je zatražila izjašnjenje uredništva i novinara Vladimira Otaševića, premda je u tekstu od 9. maja objavljeno da se u narednom broju očekuje odgovor novinara. Taj sadržaj se u ovom slučaju smatra njegovim izjašnjenjem, a na činjenice koje je iznio nije bilo reagovanja žalilaca u smislu odgovora ili ispravke .
Razmatrajući žalbe, Ombudsmanka je utvrdila da Kodeks i Zakon nigdje ne pominju objavljivanje više demantija različitih subjekata povodom istog sadržaja, što bi, ukoliko bi bilo praksa, obesmislilo samu svrhu i suštinu medija. Takođe, broj karaktera tri podnesena reagovanja nesrazmjerno je duži od objavljenog sadržaja (oko 2.500 - 4.200). Kada je u pitanju plasman, novinarski uređen tekst, koji je kompilirao ključne stavove iz reagovanja Ministarstva poljoprivrede i gospodina Pjetra Koljčevića, objavljen je takođe u rubrici Društvo. Što se tiče pomjeranja stranice sa 8. na 9, Ombudsmanka ne smatra da je time bitno prekršeno načelo 4 Kodeksa, jer je Rubrika ista, a tekst opremljen fotografijom kao i prethodni. Dnevna zbivanja svakako utiču na uređivanje rubrike Društvo, zbog čega može biti opravdano djelimično odstupanje u smislu plasmana.
Ipak, pošto je u pitanju lijeva, a ne desna strana novine (koja ima nešto veću semantičku “težinu”), a pošto uz to nije bilo najave na naslovnici lista, Ombudsmanka ipak smatra da ima osnova da se govori o nepotpunom pridržavanju načela 4 Kodeksa od strane „Vijesti“. Razlog svakako jeste rijedak slučaj da se isti sadržaj demantuje sa tri različite adrese, što je nametnulo značajna ograničenja i rezultiralo djelimičnim kršenjem načela 4.
Ovo mišljenje Ombudsmanke će biti objavljeno na sajtu Ombudsman u Izvještaju za maj, i može se smatrati opomenom mediju da prilikom plasmana odgovora/ispravke što dosljednije poštuje pravilo o jednakom plasmanu reagovanja u odnosu na sporni sadržaj.
Nakon proslijeđene odluke žaliocima, Ombudsmanka nije dobila nikakvu povratnu informaciju.
3. U maju mjesecu je Ombudsmanki prispjelo reagovanje predsjednika Savjeta roditelja škole "Dragiša Ivanović", gospodina Žarka Božovića, ne neprofesionalno izvještavanje u sadržaju objavljenom 16. maja 2014, sa nadnaslovom „Škola na Zlatici: Roditelji tvrde da su uslovljeni“ i naslovom: „Svjedočanstvo ne daju bez dva eura“ . Gospodin Božović je smatrao da nisu uravnoteženo iznijeti stavovi obije strane, kao i da nije bilo uslovljavanja, već je u pitanju akcija dobrovoljnog prikupljanja novca za sitnije opravke u školi. Izrazio je sumnje u motive gospođe Ljiljane Mujović i grupe roditelja koji su iznijeli ove tvrdnje, uz nadu da nemaju nacionalno-političku pozadinu.
Ombudsmanka je zatražila i dobila izjašnjenje novinarke Tine Popović, koja je navela da je u toku provjere navoda roditelja (čija su imena i kontakti poznati redakciji) dobila izjavu od direktora Nika Raičevića, koji ju je uputio na predsjednika Savjeta roditelja, gospodin Božovića, čija je izjava takođe navedena u sadržaju. Zbog ograničenog prostora, tekst Inicijative Savjeta roditelja nije mogao biti prenesen u cijelosti. Napomenula je da nigdje nije navodila sopstvene stavove, već isključivo stavove pojedinih članova/članica Savjeta roditelja, nezadovoljnih Inicijativom.
Ombudsmanka je izjašnjenje novinarke proslijedila gospodinu Božoviću, uz napomenu da se neće baviti onim što se odnosi na gospođu Mujović, jer njeno ime nije ni pomenuto u spornom sadržaju. Iako nije formalno ispunila sve uslove žalbe, Ombudsmanka je ovu žalbu tretirala kao potpunu, tim prije što je pristigla istog dana kada je objavljen sporni sadržaj, a ticala se načela 1, 3 i 4 Kodeksa. Pošto na osnovu izjašnjenja novinarke i uvidom u sporni sadržaj nije našla da je prekršen Kodeks, zatražila je od gospodina Božovića da naznači koje članove Kodekska on smatra prekršenim i šta bi smatrao primjerenom reakcijom Ombudsmanke u odnosu na „Vijesti“. Takođe ga je obavijestila da će o ovom slučaju postojati trag u okviru redovnog izvještaja na sajtu Ombudsmana. Pošto gospodin Božović nije uputio nikakv odgovor, ovim je proces medijacije okončan.
4. Ombudsmanki se 26. maja predstavkom obratila gospođa Ljupka Kovaćević, a na sadržaj objavljen 20. maja 2014, pod nazivom „Anima ide na mjesta zločina“ potpisan od strane novinara/ke M.R. Prema njenom mišljenju, „tekstom nisu ispoštovana prava čitatelja/ki da znaju istinu o akciji o kojoj se obavještava“, jer je napisan na osnovu Animinog saopštenja koje je poslato „Vijestima“, u kojemu je navedeno da Anima organizuje obilazak mjesta zločina i da će to uraditi sa njima još nekoliko predstavnika /ca NVO (navedene su NVO u prvom saopštenju a narednog dana je poslata ispravka sa dopunom spiska organizacija). U navedenom tekstu ova činjenica je izostavljena, što značajno mijenja percepciju onih koji čitaju tekst, računajući da je to akcija jedne NVO. Dodatno, pravi se nesporazum unutar organizacija koje su učestvovale u ovoj akciji jer se stiče utisak da je Anima njihov doprinos isključila. Još snažniji utisak isključivanja ostavlja i fotografija Ljupke Kovačević, koja u saopštenju nije ni pomenuta i koja ne rukovodi Animom, već koordinira ženski i mirovni program u okviru Anime. Gospođa Kovačević je zamjerila zbog zloupotrebe njen fotografije, tim prije što ona nije dala nikakvu izjavu. Umjesto nje, trebalo je da bude barem neka fotografija sa mjesta na kojima devedesetih godina događali zločini. Gospođa Kovačević je precizirala da od Ombudsmanke očekuje da preduzme mjere „da se ovakav vid neadekvatnog informisanja javnosti ne ponavlja“.
Izjašnjenje je poslao urednik Neđeljko Rudović, koji je pustio navedeni sadržaj. On je naveo da je objavljena fotografija gospođe Kovačević zbog toga što je saopštenje prispjelo od Anime, a ne od grupe NVO. Raspoloživi prostor je uslovio činjenicu da nisu navedene sve NVO iz saopštenja. Kao urednik je smatrao da je važnije da u „Vijestima“ budu nabrojana sva mjesta zločina koja će se obići, držeći da u ovom slučaju nikome nije bilo stalo do smopromocije. Pošto je gospođa Kovačević nejprepoznatljivija predstavnica Anime, tekst je opremljen njenom fotografijom. Urednik se izvinio, ukoliko gospođa Kovačević smatra da je njeno lice na ovaj način zloupotrijebljeno, i istakao je da žali što „Vijesti“ nisu imale resursa da pošalju izvještače na sva mjesta zločina. Iz svog ugla, one ne vidi koji je član Kodeksa prekršen, osim što saopštenje nije objavljeno integralno, što i nije bila obaveza „Vijesti“.
U procesu medijacije, gospođa Kovačević je istakla da Anima ne sumnja u dobre namjere uredništva „Vijesti“, što dokazuje njihova dugogodišnja saradnja, uglavnom uspješna. Njihovo reagovanje je načelno i tiče se prava javnosti da „dobije tačne informacije sa što manje interpretacija“. Precizirala je da u Animi smatraju da je u ovom slučaju prekršeno osnovno načelo 1. 3 Kodeksa,u kojem stoji da „Saopštenja za medije data od predstavnika vlasti, političkih partija, javnih službi, udruženja, klubova i ostalih interesnih grupa moraju biti jasno označena kao takva.“ Takođe, načelo 1 Kodeksa podrazumijeva da medij mora biti siguran da objavljuje isključivo tačne informacije. Takođe su zlopotrijebljeni njeni lični podaci (netačna informacija o funkciji i korišćenje fotografije pri reprezentaciji), što smatra da je u vezi sa načelom 8 Kodeksa, koji se bavi pravom na privatnost.
Na osnovu svega što je izneseno, kao i na odredbe Kodeksa, Ombudsmanka smatra da je došlo do kršenja osnovnog načela 1 Kodeksa. U spornom sadržaju je jasno naznačeno da se radi o najavi događaja, ali je ipak izvršena selekcija podataka. Uvjerenje urednika da niko ne želi samopromociju, već da je bitan događaj, svakako jeste znak dobre namjere, ali se time previđa da takva selekcija može poremetiti odnose među NVO, zbog identifikacije jedne NVO, odnosno gospođe Kovačević sa cijelom akcijom. Tome doprinosi i naslov priloga „Anima ide na mjesta zločina“. Uostalom, pitanje je ima li veću težinu nabrajanje mjesta zločina ili nabrajanje NVO koje su svjesne značaja obilježavanja tih mjesta, kako se zločini ne bi ponavljali. Takođe, u skladu sa načelom 1 Kodeksa, moralo se provjeriti koju funkciju obnaša gospođa Kovačević. Što se tiče objavljivanja njene fotografije, Ombudsmanka smatra da nije došlo do kršenja načela 8. Gospođa Kovačević je javna ličnost, a sporna fotografija je već objavljivana (u „Vijestima“ je jasno naznačen i autor L. Zeković). Međutim, Ombudsmanka je saglasna sa stavom Anime da ta fotografija nije valjana ilustracija događaja o kojem tekst govori.
Sa druge strane, to što u načelu 1 Kodeksa, u tački 3. stoji da„saopštenja za medije data od predstavnika vlasti, političkih partija, javnih službi, udruženja, klubova i ostalih interesnih grupa moraju biti jasno označena kao takva“m ne znači automatski da se moraju integralno objaviti, jer je teorijski moguće da budu dužinom neprimjerene mediju. Zato Ombudsmanka smatra da bi saopštenja koja se šalju medijima obavezno trebalo da slijede poznatu formu obrnute piramide, kako urednik prilikom kraćenja i upodobljavanja teksta sa raspoloživim prostorom ne bi isključio najvažnije informacije. Pošto na uvid nije dobila originalno saopštenje, ne može procijeniti da li je u njemu raspored činjenica odgovarao takvoj strukturi.
U prilog otvorenosti ovog medija za teme koje pokreću članice Anime i sličnih NVO, svjedoči i kolumna Ervine Dabižinović, koja upotpunjava nepotpuno objavljenu najavu.
5. Druga primjedba, prispjela takođe od gospođe Ljupke Kovačević, je tokom procesa medijacije, postala mnogo važnija od prethodne, iako Ombudsmanka nema formalnog razloga da se bavi ovom primjedbom, budući da se prema odredbama Poslovnika nisu stekli uslovi da se razmatra kao žalba. Međutim, primjedba pokreće niz pitanja koja se tiču etike medija, pa time i Kodeksa.
Stav Gospođe Kovačević je bio da se prikazivanjem fotografija sa polumaturskih zabava zloupotrebljavaju prava maloljetnika/ca na privatnost. Izrazila je sumnju u to da se za svaku objavljenu fotografiju tražila dozvola roditelja, koji mahom nemaju jasnu predstavu o mogućim zloupotrebama, pa zbog toga i postoji Kodeks. Pitanje je i koji je interes da se objavljuju fotografije sa polumaturskih, a i maturskih zabava, odnosno koje se informacije šalju i koja saznanja razvijaju? Ombudsmanka se načelno saglasila, tim prije što način odijevanja maloljetnika može biti gotovo otvoren poziv osobama sa pedofilnim sklonostima.
U svom izjašnjenju, urednik Neđeljko Rudović se nije saglasio sa stavom da se krši pravo na privatnost i načelo 8 Kodeksa, jer nije riječ o maloljetnicima koji su žrtve nasilja, već je riječ o sadržajima kojima se nastoje zabilježiti važni trenuci u životu mladih sugrađana/ki. Ukazao je i na potrebu da mediji imaju sadržaje koji „relaksiraju čitaoce“ kroz prezentovanje lijepih događaja, a što se pedofila tiče, njima pored svih drugih prilika za bolesne ciljeve, „novine uopšte nisu potrebne“. Ukoliko bi postojala striktna ograda objavljivanja fotografija maloljetnika, onda „Vijesti“ nisu smjele ni da objave „fotografiju 14-ogodišnje Ene iz Bijelog Polja, koja je pobijedila na Olimpijadi znanja u Novom Sadu“.
U procesu medijacije, Anima i gospođa Kovačević su znatno proširile svoje primjedbe, počev od suštinskog nastojanja da se promijeni pristup rodnim politikama i ženama kao subjektima. Mišljenja su da je pristup u „Vijestima“ ipak „limitiran formalnim pristupom ženskom pitanju, što svjedoči o preovlađujućoj patrijarhalnoj i autoritarnoj svijesti“, na što one ukazuju kroz mjeseče analize.1 Pored toga što je usvojen rodno korektan jezik, važno je da se usvoji i senzitivnost za diskriminaciju i različitost.
Posebno ističu problem fotografija sa polumaturskih zabava, jer drže da je obaveza medija da promoviše društvene vrijednosti. U tom smislu su ukazale na član 22. Zakona o medijima, prema kojem „Mediji moraju štititi integritet maloljetne osobe. Programski sadržaj medija koji može ugroziti zdravstveni, moralni, intelektualni, emotivni i socijalni razvoj djeteta mora biti unaprijed jasno i vidno označen…“
Ključni stav je sljedeći: „Ne prihvatamo da primarne vrijednosti crnogorskog društva trebaju biti – relaksacija i zabava. Tu je osnovni ideološki nesporazum koji je povezan sa pravima žena jer ako su osnovne društvene vrijednosti ono što „Vijesti“ navode, a što reprezentuju slikama sa pomodnih zabava maloljetnika/ca (ovdje bi se u naprednijim novinama očekivao kritički odnos prema obrazovnim institucijama koje doprinose ovoj pojavi) onda je osnovni razvojni projekat Crne Gore – prostitucija i trgovina ljudskim mesom. A to se ne razlikuje od rečenog na promocije DPS-a u Podgorici, kroz usta Laneta Gutovića“.
Ombudsmanka dijeli stav da su naše maturske večeri često prava promocija primitivizma i sumnjivih standarda, koje vrlo jasno otkrivaju obnažene djevojčice i tip zabave u čijem su podtekstu folk-parada i pijanstvo. Fotografije polumaturantica prerušenih u folk dive i dječaka koji oponašaju „žestoke momke“ se suštinski razlikuju od fotografije sa Olimpijade znanja i stavljaju posebno djevojčice u problematičan kontekst. Međutim, ipak ne smatra da je došlo do kršenja odredbi člana 22. Zakona o medijima, koji načelno ograničava distribuciju pornografskih i nasilnih sadržaja, kao i pitanja objavljivanja identiteta maloljetnih osoba umiješanih u krivična djela. takođe, bitno drugačije su konotacije „relaksacija i zabava“ u izjašnjenju urednika i u načinu na koje ih razumiju iz Anime.
Činjenica je da su fotografije sa maturskih svečanosti objavljivali gotovo svi mediji, a „Vijesti“ ih nisu objavljivale na portalu (što je onemogućilo njihovu dalju distribuciju i moguću zloupotrebu). U ovom slučaju je očigledna komercijalna politika listova, koji su nastojali da svoja štampana izdanja prodaju što većem broju čitalaca. Ono što su pokazale objavljene fotografije samo je djelić ozbiljnih problema vezanih za nedostatak vaspitne uloge škole pa i društva u cjelini. Sa druge strane, „Vijesti“ tim problemima ukazuju dosta pažnje kroz novinarske tekstove i autorske kolumne.
Zanimljivo je da naši mladi ne poštuju socijalne kodove pri izboru garderobe za formalne prilike. Ovakve parade su gotovo nezamislive kada se drugdje proslavljaju matura ili diplomiranje, kada studenti imaju jasna obilježja škole i kada se istinski nastoji slaviti obrazovanje. Kod nas su uobičajene maturske parade kroz grad, kada se način odijevanja u večernjim satima pokazuje u potpuno neprimjerenim okolnostima.
Teško je očekivati da u poplavi društvenog šunda samo jedan medij bude korifej dobrog ukusa i formiranja drugačijeg sistema vrijednosti. Pravi put djelovanja bi trebalo da ide iz redova prosvjetne struke i to prema nadležnim institucijama. U tom su smislu fotografijama ugroženi i djevojčice i dječaci. Zato je potrebna javna debata o putevima i stranputicama sadašnjeg sistema vrijednosti, koje škole, sudeći po fotografijama, za sada uspijevaju da (ne) odnjeguju kod mladih. Prilog toj javnoj debati je i primjedba Anime, izjašnjenje urednika Rudovića i stav Ombudsmanke.
Inicijative Ombudsmana
1. U Izvještaju za april, Ombudsmanka je najavila objašnjenje sadržaja objavljenog 23. aprila, kao Demanti menadžmenta HTP Trend Korali, na čijem je čelu gospodin Mihailo Madžarović, a u vezi sa tekstom objavljenim 22. aprila u „Vijestima“: Akcionari Trenda otkrili nove minuse u Koralima - I Hipo banci ostali dužni pet miliona. Menadžment je platio prostor za tekst u kojem je izložio rezultate poslovanja, kojim se osporavaju navodi iz prethodnog sadržaja. Ombudsmanka je posredno dobila informaciju da se gospodin Dušan Madžarović žalio na „Vijesti“ i „Dan“ Medijskom savjetu. Gospodin Mihailo Madžarović se u međuvremenu javio raznim ambasadama i institucijama sa objašnjenjem vezanim za tvrdnje američkih fondova o zloupotrebama rukovodstva Trenda. Ombudsmanka je samoinicijativno tražila izjašnjenje o ovom slučaju, zbog mogućeg kršenja načela 4 Kodeksa. Obaviještena je da su obije strane plaćale da objasne svoje viđenje spora, a da se niko nije žalio na objavljene sadržaje.
2. Ombudsmanka je 14. maja dobila zahtjev Alamy Limited biblioteke fotografija, kojim su se prethodno obratili „Vijestima“. Pozivaju se na saznanja da su „Vijesti“ koristile njihove onlajn fotografije i zahtijevaju naknadu, uz ponudu dalje pretplate. Zahtjev su dokumentovali snimkom sa portala „Vijesti“ od 28. 10. 2012, uz tekst (koja je kasnije uklonjena). Ombudsmanka je tražila i dobila izjašnjenje uredništva prema kojem „Ombudsman nema osnova da se bavi ovim pitanjem, jer je riječ o navodnom neovlašćenom korišćenju jedne fotografije, objavljene na portalu, ispod koje piše da je Rojtersova (mi imamo ugovor sa Rojtersom da koristimo fotografije), ali nemamo pristup arhivi Rojtersa da bi utvrdili da li je taj foto zaista njihov ili Alamyja)“. Ombudsmanka je saglasna da bi svako njeno miješanje moglo da utiče na eventualni postupak. Pored toga ne postoji ni formalni razlog za postupak, jer se u predstavci ne pominje kršenje Kodeksa.
3. Ombudsmanka je u toku maja saznala od gospodina Buda Simonovića za neuspjeli pokušaj da objavi reagovanje nakon što je indirektno pomenut u tekstu Bobana Batrićevića od 6. aprila 2014, sa naslovom Deset najvećih zabluda iz crnogorske istorije: Neznanje, glupost i falsifikati. Gospodin Simonović je poslao reagovanje naredne sedmice, uz obrazloženje da je indirektno pomenut u tekstu. Pošto nije bilo dogovora, gospodin Simonović je naredne sedmice poslao drugo elektronsko pismo, u kome traži da ga obavijeste da li namjeravaju da objave reagovanje, ili da drugim putem traži satisfakciju. U trećem, kako Simonović kaže, „nimalo prijatnom mejlu“ je izrazio sumnju u dobronamjernost i profesionalizam lista i najavio da će svoj tekst objaviti na drugom mjestu. To je i uradio i tekst je postao dostupan na adresi. Razlog njegovog obraćanja je potreba da o svemu informiše Ombudsmana, bez potrebe da isti reaguje sa određenom odlukom. Ombudsmanka je ipak riješila da zatraži izjašnjenje, tim prije što je izostala i formalna komunikacija u smislu odgovora na pismo. Što se tiče objavljenog Batrićevićevog sadržaja, on se tiče prava na slobodno mišljenje i iznošenje stavova, kao što je pravo gospodina Simonovića da reaguje kada je lično pomenut (kroz naslov svoje knjige „Zeko Mali“, istina bez navodnika). U razgovoru sa glavnim urednikom Mihailom Jovovićem, Ombudsmanka je saznala za tehničke probleme u prijemu elektronske pošte (u što se i sama osvjedočila). Do njega je usljed toga prispjelo tek treće pismo, na koje je riješio da ne odgovori. Prilikom razgovora sa Ombudsmankom je pročitao na sajtu reagovanje Buda Simonovića i izjasnio se da on, povodom indirektnog pominjanja, zaista ima pravo i da može da objavi reagovanje na dio teksta Bobana Batrićevića u kojem je indirektno pomenut. Gospodin Simonović je iznova izrazio sumnju u dobru volju lista i, kao što je ranije najavio, ostao pri stavu da sve ostane samo na informaciji poslatoj Ombudsmanu.
Portal
1. Komentator „Saaavo“ (ime je poznato Ombudsmanki) se žalio zbog uklanjanja dva komentara na sadržaj „Neofašizam lebdi nad Evropom“, objavljen 13. maja. I sporni sadržaj i komentari su se u značajnoj mjeri ticali načela 5 Kodeksa i u njima je bilo govora mržnje. Urednik Portala je bio u nedoumici da li ih treba brisati i saglasio se da Ombudsmanka provjeri njegovu odluku. Komentari su bili reakcija na izjave mitropolita Amfilohija u kojima je on u sukobima u Ukrajini vidio neofašizam i uporedio ga sa posljednjim ratnim zbivanjima na Kosovu. Ombudsmanka je našla da ima i oštrijih komentara od onih koji su izbrisani, ali se saglasila da jedan od njih ostane izbrisan, bez obzira što je sam mitropolit pominjao Hitlera. Komentator se saglasio sa ovim stavom i ocijenio da zaista nije lako „zavoditi red kad su u pitanju komentari“.
2. Komentator sa nadimkom „Tutko Nemutko“ se žalio 16. maja na sadržaj posvećen Paradi ponosa. U njemu je predložio da se u cilju povećanja nataliteta održi i parada trudnica, te da se tome da više pažnje nego paradi ponosa. Čitalac je smatrao da mu je brisanjem komentara ugroženo pravo na slobodu govora. Ombudsmanka se saglasila da komentar nije trebalo uklanjati, jer je čitalac iznosio stav o većoj važnosti parade trudnica u odnosu na paradu LGBT osoba, ne negirajući ni potrebu parade ponosa u društvu koje priznaje različitosti.
3. Ombudsmanka je 19. maja reagovala samoinicijativno, vezano za komentar koji se pojavio ispod teksta o ispovijesti Pamele Anderson da je u djetinjstvu i mladosti bila žrtva silovanja. Komentar je bio klasičan primjer okrivljavanja i postiđivanja žrtve (victim blaming, victnim shaming), a većina komentara ispod istog sadržaja je zapravo promovisala silovanje odnosno stav da se silovanje ne smatra zločinom. Bez obzira ne „glas“ koji prati Pamelu Anderson, ovakav vid komentarisanja je primjer kršenja načela 8 i 9 Kodeksa, a za posljedicu ima kršenje osnovnih ljudskih prava. Komentari su odmah uklonjeni.
4. Posebno važna i osjetljiva primjedba je prispjela od gospodina Alekse Pepđonovića, vezana za sadržaj objavljen 30. maja: „Ulcinj: U marketu Solaris pronađene dvije mrtve osobe“. Čitalac je iznio stav da je „redakcija portala napravila veliki propust time sto je dozvolila komentarisanje na ovu temu pogotovo kada komentator "svetova budva" iznosi neke detalje koji su neprimjereni za ovakve slučajeve pogotovo kad je riječ o pokojnici“. Riječ je o majci dvoje djece, koja ni zbog čega nije zaslužila takvu smrt. Čitalac je zapazio da su komentari uklanjani, ali da se to radilo sa dosta zakašnjenja. Poseban problem je što je administrator kasnije brisao, pored komentara koji negativno govore o pokojnici, i one koji osuđuju i upućuju kritike takvim komentatorima. To dovodi u pitanje kredibilitet samog administratora, ali sve skupa pokazuje koliko smo kao društvo posrnuli. Čitalac ne spori različite vidove komentara, ali se zalaže i za određeni oblik odgovornosti za iznijete tvrdnje. Ombudsmanka se u potpunosti saglasila sa čitaocem, napomenuvši da se i sama već javno založila za onemogućavanje komentara uz crnu hroniku. Ovaj problem je u neposrednoj i veoma ozbiljnoj vezi sa načelom 8 Kodeksa (posredno i sa načelom 9).
Bonus video:
