Iako je nadležnost ombudsmana/ke prvenstveno vezana za postupanje po žalbama i prigovorima čitalaca/teljki i ne odnosi se na monitoring rada medija, niti na bilo koji način smije da interveniše u uređivačku politiku lista, povremeno uredništvu upućujem samostalne intervencije, primjedbe i komentare, uglavnom ne zahtijevajući da budu objavljeni. Međutim, tokom ovog mjeseca imala sam više primjedbi od kojih je uredništvo odgovorilo samo na jednu, te stoga smatram da treba da iskoristim pravo koje prema Poslovniku imam i zahtijevam objavljivanje pismenog upozorenja uredništvu zbog kršenja Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore (KNCG) u sledećim tekstovima:
Tekst: Knežević u bračnu posjetu zove poslanicu DPS-a Vuković, objavljen na Portalu Vijesti 2. aprila 2018.
U ovom je tekstu došlo do najgrubljeg kršenja osnovnih načela KNCG, prije svega načela 1, odnosno njegovih smjernica 1.1. i 1.2. koje se odnose na opšte standarde i obavezu tačnog, cjelovitog i nepristrasnog izvještavanja, ali i načela 4 KNCG, odnosno njegove smjernice 4.1. koja se odnosi na govor mržnje, kao i načela 7 KNCG, odnosno smjernice 7.1. koja se tiče prava na privatnost.
Načelo 1 KNCG koje glasi: “Dužnost je novinara/novinarke da poštuje istinu i istrajno traga za njom, imajući uvijek u vidu pravo javnosti da zna i ljudsku potrebu za pravičnošću i humanošću” – prekršeno je time što ne postoji nikakav opravdani interes javnosti za sadržinu zatvorskih dnevnika poslanika Kneževića prenesenih u tekstu, a još manje opravdanje za ponižavanje poslanice Aleksandre Vuković stavljanjem medija u službu razglasa najprimitivnije retorike koja vrijeđa ljudsko dostojanstvo i predstavlja slučaj notornog javnog seksualnog uznemiravanja poslanice Vuković. “Ljudska potreba za pravičnošću i humanošću” koju 1. načelo nalaže ovim je grubo povrijeđena, kao i obaveza njegovanja “najviših profesionalnih i etičkih standarda” (smjernica 1.1.).
Kada izvještava o događajima i pojavama koje u sebi sadrže elemente mržnje, u ovom slučaju mizoginije – mržnje prema ženama, novinar/ka “posebno mora voditi računa da ničim ne doprinese širenju mržnje” zahtijeva smjernica 4.1.c KNCG. Davanje pažnje i medijskog prostora ovakvim sadržajima, posebno bez ikakve kritičke kontekstualizacije prenesenih navoda, je ne samo senzacionalističko (kršenje smjernice 1.2.b) već i opasno, jer širi i normalizuje nasilje nad ženama i njihovu seksualnu objektifikaciju. Može se i treba govoriti o ovakvim izjavama crnogorskih parlamentaraca, ali ne na račun oštećenih, ne tako što će se bez ikakve distance i bez kritičke interpretcije prenositi ovakve izjave, kao da je najprirodnija i najnormalnija stvar zvati u “bračnu posjetu” koleginicu iz parlamenta i napraviti sprdnju od seksualnog uznemiravanja, inače zabranjenog i Zakonom o zabrani diskriminacije: “Diskriminacijom se smatra i svako neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje seksualne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo nekog lica ili grupe lica, odnosno kojim se postiže takav učinak, i kojim se posebno izaziva strah, stvara neprijateljsko ili ponižavajuće okruženje, i izaziva osjećaj poniženosti ili uvrijeđenosti.”
Konačno, prekršeno je i načelo 7, smjernica 7.1. koja se odnosi na privatnost. Svakako, javne ličnosti uživaju manji stepen zaštite privatnosti, ali je i u tim slučajevima nužno poštovati ljudsko dostojanstvo. Smjernica 7.1.b to izričito naglašava: “Izvještavanje o privatnom životu neke osobe može biti opravdano samo u slučajevima od posebnog javnog interesa. Takvi slučajevi su radnje koje ugrožavaju zdravlje ili bezbjednost građana i društva (kriminalne i terorističke radnje, korupcija, itd.). Kada izvještava o aspektima privatnosti koji su od posebnog interesa za javnost, novinar/novinarka ne smije preći granicu etičnosti povodeći se za senzacionalizmom, neprimjerenom radoznalošću, voajerizmom ili željom da se neko izvrgne poruzi ili da se unizi nečije dostojanstvo.” Korištenje medija kao sredstva za propagiranje plitke patrijarhalne i nasilničke retorike upravo to čini.
Iako je ovo jedina primjedba na koju je uredništvo ovog mjeseca odgovorilo, smatram da je, zbog težine povrede KNCG i učestalosti propusta na koje uredništvo nije dalo nikakav odgovor, neophodno javno upozoriti na ovakve primjere neprihvatljive novinarske prakse u Vijestima.
Tekst: Zakazala i profesija i etika? Bulatović smijenjen sa mjesta rukovodioca, objavljen na Portalu Vijesti 9. Aprila 2018.
Ovaj tekst je najproblematičniji sa aspekta opreme, odnosno naslova koji je senzacionalistički i koji u upitnu formu naslova smješta zaključak, odnosno komentar, čime je prekršeno načelo 1 KNCG, odnosno njegova smjernica 1.2.b. međutim i sam tekst je manjkav u pogledu cjelovitog i uravnoteženog izvještavanja, što predstavlja kršenje smjernice 1.2.a.
Smjernica 1.2.a nalaže objavljivanje cjelovitih izvještaja. Ona je prekršena propuštanjem autorke da pruži osnovne informacije o zakonskim obavezama i ovlaštenjima policijskih službenika u situaciji poput opisane, dok istovremeno propituje i prosuđuje o tome jesu li ili nisu poštovani profesionalni i etički standardi u konkretnom slučaju.
Smjernica 1.2.b je prekršena senzacionalističkim izvještavanjem – neadekvatnim naglašavanjem jednog aspekta priče – odgovornosti policajaca van dužnosti koji su svjedočili dvostrukom ubistvu, i iskrivljivanjem konteksta time što u tekstu nedostaju osnovne informacije o ovlaštenjima na osnovu kojih bi mogla biti formirana i procjena o odgovornosti. Upitnik u naslovu nije i ne može biti svemoćan, ma koliko čitalačke pažnje ili klikova osiguravala ovakva ili slična formulacija.
Mediji jesu, ili bi trebalo da budu “psi čuvari” javnog interesa i ne postoji tema koja bi bila izuzeta od njihovog istraživačkog i kritičkog procjenjivanja, ali oni ne smiju biti paušalna batina, već moraju osigurati cjelovite i utemeljene izvještaje o događajima i tek na osnovu toga formirati zaključke i komentare, i to u tekstu, a ne u njegovoj opremi.
Jedan je iskusni urednik nekom prilikom rekao da, kada bismo sasvim strogo pristupili analizi tekstova objavljenih u medijima, u većini njih bismo našli ili direktna kršenja Kodeksa ili “sive zone” koje su na granici povrede nekog od načela. Uglavnom se slažem sa tim, u manjoj ili većoj mjeri u zavisnosti od toga o kakvom mediju, o kojoj medijskoj zajednici ili vremenu govorimo, odnosno o distanci sa koje prosuđujemo. Ombudsman nije monitor objavljenog sadržaja. Sigurno postoji sijaset tekstova koje nisam ni pročitala, niti reagovala na osnovu njih. Zato, iako Poslovnik po kome postupam zahtijeva da se podnesene žalbe odnose lično na podnosioca žalbe, istovremeno podsjećam čitatelje/ke da u većoj mjeri šalju primjedbe na objavljene sadržaje, budući da postoji institut inicijative ombudsmana (čl. 13 Poslovnika) kojim se mogu procesuirati prigovori koji se ne odnose direktno na podnosioca/teljku žalbe.
Zadatak medijske samoregulacije je, između ostalog, da probudi svijest o važnosti poštovanja etičkih normi u novinarstvu. Nema profesionalnog novinarstva bez etičkog novinarstva, a to je zadatak svih uključenih u proizvodnju, konzumaciju i procjenjivanje medijskih sadržaja kojima oblikujemo našu zajedničku zbilju.
Paula Petričević Ombudsmanka ND Vijesti
Bonus video:
