Jasin Bono, golman koji je od 2012. u španskom fudbalu, brani dva penala - Soleru i Busketsu, nakon što je Sarabija pogodio stativu, a Ašraf Hakimi, rođeni Madriđanin, elegantno po sredini gola plasira loptu u mrežu - scene za sva vremena.
Maroko je među osam najboljih na Svjetskom prvenstvu, prvi put u istoriji, a Španija, evropska sila, ide kući, to je epilog dramatičnog duela osmine finala.
Maroko je četvrta afrička selekcija, a prva arapska, koja je došla do završnice Mundijala, i to više nego zasluženo.
Španija je porazom od Japana u posljednjem kolu grupne faze "izabrala" Maroko, namjerno ili ne, sada je možda svejedno, ali je, u svakom slučaju, "birala" loše, jer, bez obzira na to što je imala loptu u nogama 75 odsto igre, što je imala preko 800 pasova, nije bila tim koji je pokazao više.
Bila je to dominacija bez značaja, Marokanci su bili spremni za duel čiji je tok bio unaprijed poznat, ali ne i ishod, jer su "lavovi sa Atlasa" u grupnoj fazi, u duelima sa Hrvatskom i Belgijom, pokazali taktičku snagu i talenat.
Bili su spremni na to da će rival imati posjed i da će pokušati da iskoristi njihov pad koncentracije.
Nijednog trenutka se, međutim, to nije dogodilo, tim koji vodi Valid Regragi je bio kompaktan i stabilan prvo 90, pa još 30 minuta.
I imao je zrelije i bolje šanse, doduše, rijetke, ali ni Španci nisu imali mnogo pravih situacija pred golom rivala.
Na kraju su marokanski igrači koje je Regragi izabrao da izvode penale bili mirni i koncentrisani kad je bilo najteže, kada su bili tako blizu, a ipak tako daleko...
I kada je Hakimi, dijete Reala, Marokanac u duši, pogodio treći penal nastao je delirijum na tribinama, a nevjerica na terenu - za ovo su Ziješ, Hakimi i svi Marokanci širom svijeta živjeli od prvog minuta katarske avanture.
I poslali upozorenje još jednoj evropskoj selekciji, Portugalu ili Švajcarskoj, sa kojom će igrati u četvrtfinalu - imaju sve što je potrebno za makar još jedan korak...
Bonus video:
