Imala je Crna Gora brojne nade u boksu, od sticanja nezavisnosti i osvajače medalja sa najvećih takmičenja u mlađim uzrasnim kategorijama, ali je pomalo iznenađujuće - nakon 24 godine, do velikog odličja u konkurenciji seniora prvi je stigao Tomislav Đinović.
Bokser lake kategorije iz BK Zlatičanin donio je Crnoj Gori dugo čekanu medalju na Evropskom prvenstvu u Beogradu početkom 2024. Fantastičnim borbama, srčano i hrabro “kidisao” je na trofejnog Francuza Lounesa Hamrauija i pored loma vilice došao je do cilja - polufinala i ostvarenja sna sa svega 20 godina.
- Znao sam da sam u prve dvije runde odboksovao najbolje u karijeri, ali i da je preko puta najbolji borac sa kojim sam imao čast da ukrstim rukavice. Ipak, nisam želio da čuvam prednost i taktiziram, odustajem od svoga stila. Bato Đinović nikada ne ide ni korak nazad. Direktni obračun je moj stil i najviše cijenim boksere koji prihvate rat. Znao sam da je Francuz samouvjeren, branio je srebro sa prethodnog prvenstva, iskusniji i viši je od mene. Tačno je i da je odlično kretanje njegov veliki adut, ali sam primijetio da mu je izazov da povremeno uđe u otvorenu razmjenu. Sačekao sam na taj momenat i ugrabio priliku da ga razorno pogodim. A svima koji sumnjaju, potcjenjuju moj uspjeh iskreno i od srca preporučujem da na Jutjubu odgledaju snimak borbe. Ili četiri pobjede kojima sam proglašen najboljim bokserom ‘Beogradskog pobednika’ - tradicionalno neustrašiv i samouvjeren, priča Bato Đinović za novogodišni broj “Vijesti”.
Tek, nedostatak iskustva ili želja da ni za milimetar ne ustupi centar ringa favorizovanom rivalu, koštala je Đinovića primljenog udarca u trećoj rundi. Nije ga ni taj udarac uzdrmao, ali jeste uzrokovao povredu i zabranu ljekarskog tima da boksuje za finale.
- Ne žalim, jer to je cijena mog načina borbe, i baš su rijetki mečevi kada ću poslušati savjete iz ugla da ne rizikujem jer je nepotrebno. Da se ‘sačuvam’ za narednu borbu usljed prednosti koju imam. Ja boksujem na način koji volim i da posmatram. Džarvonte Dejvis je moj omiljeni bokser, volio sam stil Dejana Zlatičanina ako biram nekog od plejade prethodnih asova, a sada najviše uživam u borbama Petra Liješevića. Ni on ne odstupa ni za milimetar. Takođe, volim u ženskom boksu borbe Bojane Gojković, iako lepršava u ringu ne izbjegava da često uđe u strahovite razmjene - objašnjava Đinović.
Medalja u Beogradu, nakon dvije evropske bronze - na Evropskom kupu i Evropskom prvenstvu do 22 godine pune riznicu mladog boksera koji je klasu potvrdio i u Sofiji odbranom bronze do 22 godine na šampionatu Starog kontinenta. Đinović je učinio da start sezone u crnogorskom sportu izgleda sjajno, iako niko više do isteka kalendarske godine nije stigao do rezultata kojim bi stekao status vrhunskog sportiste.
- Zadovoljan sam nagradom za medalju od Ministarstva sporta i mladih, takođe i stipendijom koju dobijam od resornog ministarstva. Od Crnogorskog olimpijskog komiteta nakon uspjeha u Beogradu nisam dobio ni plaketu, nikakvu pomoć. Smatram da sam prema Pravilnku zaslužio nagradu za najboljeg sportistu i zato i nisam pošao na uručenje pehara za Podvig godine u Vili Gorica. Imam i stipendiju Bokserskog saveza Crne Gore, ali i beskrajnu podršku predsjednika Saveza Aleksandra Klemenka. Bez te pomoći ne bi bilo boksa, jer ja nemam protivnika u Crnoj Gori, nemam ni sparing partnera već je za to zadužen moj trener Momčilo Zlatičanin. Ponekad, u jeku pripreme pred važne mečeve dođe u salu i Dejan Zlatičanin, sparinguje sa mnom i znače mi njegovi savjeti. Naročito pred profesionalne borbe mi to koristi.
Da li to znači da prelaziš u profesionalni boks?
- Pravila omogućavaju uporedne nastupe, a sada se samo pripemam za profi borbe. Imao sam, doduše, dvije od po četiri runde i slavio sam. To je drugi vid sporta, rukavice su male, udarci neuporedivo bolniji i to je kao da te udara pesnicom. Sve je u profi borbama drugačije, a moj primarni cilj jeste Svjetsko prvenstvo u olimpijskom boksu u maju, a potom cjelokupan olimpijski ciklus do OI u Los Anđelesu. One su moj cilj.
Tvoje kategorije nije bilo na OI u Parizu, da li će biti u Los Anđelesu 2028. godine?
- Naravno da hoće! Boks je svuda u svijetu jedan od najprestižnijih sportova, sa najvećom publikom i zaradom. Ti problemi i konflikt MOK-a i Svjetske bokserske federacije biće prošlost, tim prije jer upravi BSCG je prioritet interes sportista. Tako će i naše udruženje biti član asocijacije koju izabere MOK - decidan je Đinović, zvanično najbolji sportista Podgorice.
Vrijeme je saveznik
Počeci Tomislava Đinovića vezani su sa osnivanjem BK Zlatičanin. Na prvom treningu kluba, sa 10 godina, ušao je u salu i rastao i napredoavo uporedo sa klubom.
- U ovoj godini sam prvi put proglašen sam za najboljeg boksera Crne Gore, a Momčilo Zlatičanin je dobio priznanje za najboljeg trenera. Od prvog ulaska u salu ja sam se zaljubio u ovaj sport i ne vidim sebe ni jednom drugom ringu. I nemam ni vremena, treninzi su tri puta dnevno, prvi u šest sati, potom u 11 časova i posljednji od 19 sati. Nedjelja je slobodna i tada odgledam film, ili prošetam sa društvom. U pauzama od treninga posmatram borbe u boksu. Uostalom, porodični smo prijatelji sa bokserskom braćom Zlatičanmin i boks je oduvijek bio prisutan u mom odrastanju - osvrnuo se Đinović.
Crna Gore je osvojila brojne medalje posljednjh godina u mlađim uzrastima. Seniorske su osvajale bokserke, Tamara Radunović bronzu i Bojana Gojković srebro. Šta je presudno za uspjeh?
- Posvećenost i ogroman rad, uz sreću da vas zaobiđu povrede. To je jako važno, a u boksu nema improvizacije, svaki nedostatak u radu zna da bude opasan. Imamo sreću da nam predsjednik obezbjeđuje brojne međunarodne kampove, velika takmičenja u Crnoj Gori. Ja se sjećam da su u prvoj generciji u klubu bila dva talentovanija dječaka od mene, ali nisu bili posvećena i željna uspjeha. A imamo i sjajne trenere u Momčilu, selektoru Nikoli Ružiću i treneru reprezentacije Sergeju Kudravcjovu. Stručan rad je jako važan.
Đinović prati i vrhunski boks...
- Borba za prvu apsolutnu titulu u poluteškoj između Artura Beterbijeva i Dmitrija Bivola - to je bila umjetnost! O Ukrajincu Oleksandru Usiku ne treba trošiti riješi, on je fenomen. Toliko je spreman da ne važi ona čuvena bokserska izreka da “kada pesnica jako pogodi u glavu sva taktika nestaje”. Najbolji je teškaš današnjice. Taj nivo je teško dostižan. Eto, kada sparingujem sa nekadašnjim WBC šampionom Dejanom Zlatičaninom, svjestan sam koliko je još puno rada potrebno. Ali, vrijeme radi za mene - zaključio je Zlatičanin.
Bonus video:
