Gotovo svi štampani i elektronski mediji, kao i mnogobrojne društvene mreže u Crnoj Gori i Srbiji, prepuni su prethodnih dana hvale za veterane FK Budućnost, pobjednike međunarodnog memorijalnog turnira „Srboljuba - Srbe Stamenkovića”.
Vođa selekcije veterana i njihov trener Vojislav Vukčević, nekada neprelazni centarhalf i legenda „plavih”, dao je osvrt nakon završenog Memorijala.
Kakav je osjećaj kada se nađete sa starim drugarima i takmičite poslije toliko godina?
"Susreti fudbalskih veterana Crvene zvezde, Partizana, Slobode, Budućnosti..., imaju neke posebne draži koje nadmašuju sam pojam sporta i nadmetanja. Takvi susreti simbolizuju vitalnost sporta i igre, kao jedne od najdubljih ljudskih potreba. Oni živo svjedoče o snazi i neprolaznosti prijateljstva stečenog u toku nekadašnje fudbalske karijere. Takođe su i najbolji primjer veoma važnih ljudskih kvaliteta, kakvi su nepokolebljivost i postojanost, zbog čega se veterani nikada ne predaju, i nikada ne prihvataju da definitivno okače kopačke o klin", kazao je Vukčević.
Iako je bilo nekih prigovora od jednog dijela naše fudbalske javnosti po pitanju odabira ekipe, i čini se, da ste sa skepsom ispraćeni na turnir, vi ste uspjeli da donesete pehar. Šta je presudilo?
"Nažalost, to smo mi, to je Crna Gora. Ne želim da se pravdam, ali u posljednji čas sam ostao bez najboljih igrača, jer je većina crnogorskih trenera, na čelu sa predsjednikom FSCG Dejanom Savićevićem, otputovao na usavršavanje u Italiju - Brnović, Peković, Miki Vukotić, Dragoje Leković...i mnogi drugi, koji su naši najbolji fudbaleri.
"Sada, poslije osvojenog trofeja mi je lako pravdati izbor, ali i tada, kada je bilo najteže sam tvrdio da veterani koji putuju, su oni pravi, i da se nećemo obrukati. Jer svi oni su časnu titulu veterana, nekada davno stekli srčano izgarajući na terenu, bez obzira što su uglavnom igrali u Drugoj jugoslovenskoj, ili nekadašnjoj Crnogorskoj ligi. Jedini uslov je bio da su bili članovi FK Budućnost".
"Za ove duge godine sam naučio da su oni fudbaleri koje imate uvijek najbolji. Inače, kod veterana je rezultat u drugom planu. Mnogo je značajnije ,,Treće poluvrijeme“, kada uz dobru kapljicu i pjesmu evociramo uspomene iz minulih dana. Zato su na put krenuli Branislav Đukanović, Žarko Lučić, DavorKasalica, Giga Dragićević, Milan Ristić, Mladen Perović, Zvonko Kalezić, Mijo Vukićević, Željko - Joja Damjanović, Željko Janović, Drago Maraš, Sanibal Orahovac i Nikola Nikezić".
Kakav je bio doček?
"Tokom ta tri nezaboravna dana na Zlatiboru smo na svakom koraku bili obasuti izuzetnom pažnjom, kako u hotelu ,,Čigota“ u čijim smo blagodetima uživali, tako i u Užicu".
Kakve utiske nosite sa parketa hale ,,Veliki park“ u Užicama?
"Kada se izađe na scenu, pred prepunim gledalištem sve se mijenja, naročito kada se igra za bodove i plasman. Nestaje teret godina, zaigra srce u junaka, vraća se barut u mišice. Svi hoće da pobijede. Ove godine riješena da pobijedi došla je Crvena zvezda. Osjećala se pozvana i prozvana jer je pokojni Srba, u njenom dresu stekao svjetsku slavu, a ovaj pehar kojega vidite, jedini nedostaje vitrinama čuvene trofejne sale crveno- bijelih. Od stare garde doputovale su legende jugoslovenskog fudbala Stanislav Karasi, Kule Aćimović, Vladimir Petrović Pižon i Staja Nikolić, a trener Miloš Šestić je doveo sve same reprezentativce i internacionalce, fudbalere - Boška Đurovskog, Pericu Ognjenovića, Mudrinića, Nenada Vanića, Ogmjena Koromana...
Budućnost je do finala došla pobjedama nad Partizanom i domaćom Slobodom.
"Iako nam igranje na parketu nije odgovaralo, jer smo navikli na vještačku travu, prvog dana turnira smo dobili Partizan sa 5:2, sa dva gola Orahovca, te Ristića, Janovića i Maraša. Samo par sati kasnije nakon prvih desetak minuta smo protiv domaćina vodili sa 2:0, a ja sam iz igre izveo strijelca Orahovca i Janovića, kako bi ih sačuvao za izvjesno finale sa Zvezdom. Na poluvremenu sam to uradio i sa preostalim dijelom ekipe, pa je ova utakmica rezultatski gledano bila skromnija".
Pričajte nam o finalu sa Zvezdom?
"Nijedna od šest ekipa učesnica nije sumnjala u ubjedljivu pobjedu Zvezde, pogotovo nakon što smo ostali bez povrijeđenih Nikezića i Perovića. Na samom početku finala zbog povrede je iz igre morao i kapiten Janović. Ipak, Orahovac je u partiji za nezaborav preuzeo odgovornost, povukao je ekipu i postigao je dva gola, a u strijelce su se upisali i izvanredni defanzivci Kasalica i Damjanović. Dobili smo Zvezdu sa 4:1, a najradosniji je nakon utakmice bio naš golman Žarko Lučić, kojem je to bila prva pobjeda protiv Zvezde u životu".
Orahovac najbolji igrač i strijelac
"Veliki pobjednički pehar podigao je Željko Janović. Sanibal Orahovac je proglašen za najboljeg igrača i strijelca sa pet golova. Ipak, došao je sa samo jednim peharom, jer je drugi, za najboljeg strijelca polomljen pogođen loptom. Obećali su mu ga dati iduće godine, pa eto opet našeg Sanija u Užicu, gdje je ekspresno postao ljubimac publike. Dirljiv je bio i nastup sinova genijalaca malog i velikog fudbala, Dejan pokojnog Srbe Stamenkovića, i Vladica našeg Dejana Savićevića, zaigrali su kao gosti turnira, što je doprinijelo posebnom šarmu cijele manifestacije", dodao je Vukčević.
Zvezda bez pehara u čast Stamenkovića
"Riješena da pobijedi došla je Crvena zvezda. Osjećala se pozvana i prozvana, jer je pokojni Srba u njenom dresu stekao svjetsku slavu, a ovaj pehar kojega vidite jedini nedostaje vitrinama trofejne sale crveno-bijelih. Od stare garde doputovale su legende jugoslovenskog fudbala, Stanislav Karasi, Kule Aćimović, Zdravko Borovnica, Vladimir Petrović Pižon i Staja Nikolić, a trener Miloš Šestić je doveo sve same reprezentativce i internacionalne fudbalere - Boška Đurovskog, Pericu Ognjenovića, Mudrinića, Vanića, Koromana...",zaključio je Vukčević.
Bonus video:
