Ako su se protiv Kazahstana vratila neka stara vremena fudbalske euforije pod Goricom, u Kopenhagenu se defintivno vratila vjera u velike stvari.
Crna Gora opet igra ozbiljan fudbal, Crna Gora ima tim koji zna da se takmiči i da se bori za bodove.
Daje golove iz prekida, opasan je u kontri, postavlja se dobro u odbrani, ima lucidnog Jovetića, odbrambenu gromadu Savića, sigurnog golmana...
Ima i studiozan stručni štab, te selektora iskusnog stratega, koji je, očito, i odličan motivator, fudbalski psiholog ili šta već...
Ekipa koja tri godine nije mogla da dobije nikoga, osim Moldaviju i Lihtenštajn, za tri dana se pretvorila u ekipu koja je ostvarila najubjedljiviju pobjedu na domaćem terenu, a onda u gostima savladala selekciju čije su neskrivene ambicije bile da se plasira u završnicu Mundijala.
„Uvijek je ljepša pobjeda u posljednjem meču, takav je fudbal“, mirno konstatuje selektor Ljubiša Tumbaković.
Tako valjda rezonuje čovjek, koji za sebe kaže da je rođeni pobjednik. Oni koji baš i nisu navikli na pobjede, ili su zaboravili kako je pobjeđivati, moraju da imaju malo drugačiji pristup - u svakoj velikoj pobjedi vide neku šansu da će se na kraju - dogoditi čudo.
Ne sanja Crna Gora prvi put, nije ovo ni najbolji start takmičarskog ciklusa. Put za EURO 2012 otvoren je sa tri pobjede bez primljenog gola, a začinjen remijem sa Engleskom, a u kvalifikacijama za Mundijal u Brazilu, Crna Gora je nakon šest mečeva imala skor od četiri pobjede i dva remija.
Bolne lekcije i velika razočaranja iz prošlosti govore da je prerano razmišljati o bilo čemu drugom osim o narednoj utakmici.
„Ponoviću da je fudbal igra puna emocija, i pozitivnih i negativnih. Mi ćemo se stalno boriti da budemo u pozitivnom duhu i nastavimo ovako“, kaže Tumbaković.
Istu priču pričaju i igrači - kalkulacije nakon tri kola, jednostavno, ne postoje...
„Ne gledamo tabelu, idemo utakmicu po utakmicu. Sada nas interesuje samo Jermenija“, ističe Stefan Savić.
„Rano je, mnogo je rano pričati o dalekoj budućnosti. Imamo još sedam utakmica. Sada je najvažnije da smo jedno teško gostovanje završili velikom pobjedom“, kazao je Stevan Jovetić.
Početak kvalifikacionog ciklusa je donio nešto što se, čini se, u godinama posrtanja potpuno izgubilo.
Crna Gora je tim koji ne igra utakmice i ne želi rezultat isključivo iz profesionalnih razloga, već sa emocijom koju nosi igranje za reprezentaciju.
Slika prva - slavlje nakon gola Jovetića u Klužu, njegov sprint do tribine sa navijačima.
Slika druga - ovacije pod Goricom tokom i nakon meča sa Kazahstanom.
Slika treća - igrači u buketu, zagrljeni na terenu „Parken“ stadiona, svi u glas pjevaju „Crna Goro, volim te“, slaveći veliku pobjedu nad Danskom.
„U pripremi utakmice imamo jedan dio koji se zove zajedništvo i time završavamo sastanak. To je veoma važan dio u formuli uspjeha“, kazao je selektor Ljubiša Tumbaković.
„Uživamo zajedno, postoji timski duh i na terenu i van njega. To se vidi i u igri“, nadovezao se Jovetić.
„Atmosfera je fantastična, svi jedva čekamo novo okupljanje. Vratili smo vjeru u nacionalni tim. osjećamo podršku navijača, osjećamo da nam vjeruju i nadam se da će međusobno povjerenje još više rasti“, kazao je Savić.
Četiri godine čekanja na veliku pobjedu
Od oktobra 2012. godine i trijumfa nad Ukrajinom u Kijevu, Crna Gora nije dobila „veliku“ utakmicu.
A sada je za tri dana ostvarila dva velika rezultata. Ostvarila je najubjedljiviju pobjedu na domaćem terenu, savladavši Kazahstan 5:0, a zatim Dansku, nekadašnjeg šampiona Evrope, u gostima 1:0.
Između oktobra 2012. i oktobra 2016. godine, Crna Gora je izgubila od Ukrajine, Engleske, Moldavije, Austrije dva puta, Švedske i Rusije (dva puta, od čega jednom službenim rezultatom), a pobijedila Moldaviju tri puta i jednom selekciju Lihtenštajna.
Bonus video:
