Gašenje Čelika sa razočarenjem i tugom primili su bivši igrači, ali i navijači nikšićkog kluba.
Kapitenu kluba iz vremena njegovih najvećih uspjeha, Darku Zoriću, crnogorskom reprezentativcu i fudbaleru atinskog AEK-a, odluka o gašenju Čelika je nezamisliva.
"Ne mogu ni da pomislim da te nema, da si nestao sa fudbalske scene. Sa tolikom armijom najboljih navijača- Fap Mašina. Kad kažem najboljih, mislim na navijače koji istinski vole svoj klub bez ikakvih koristi. Znam to dobro, dok sam igrao u mom klubu, osjetio sam toliko puta podršku koju su nam istinski davali. Sa njima smo mi fudbaleri zajedno pravili zajedničke uspjehe. Osjetio sam potrebu da nešto napišem u vezi ovoga, jer me je zaista rastužila vijest da se klub ugasio. Ipak sam proveo mnogo lijepe dane dok sam igrao u njemu i bio kapiten. Nikad ne mogu zaboraviti dva finala kupa-jedno osvojeno protiv Rudara! Ta noć je nezaboravna za mene. Tri puta zaredom igrali smo Ligu evrope...zbog čega"?
"Da bi danas pročitao da je Čelik nestao sa fudbalske scene... E moj Nikšiću sram da te bude, nikad nisi ni imao ljude koji su bili dostojni da te vode. Za mene On nije nestao,za mene On još postoji-Čelik je i dalje moj najmiliji klub, za mene su FAP Mašina i dalje najbolji navijaci", napisao je 22-godišnji vezista Zorić.
A Iso Šalja, trener u omladinskom pogonu švedskog prvoligaša Sundsvala, vjeruje da će s eipak naći snage da se klub održi.
"Čelik nije samo Radulović, koji je došao prije sedam godina! Čelik je klub star šest decenija i nadam se da će se naći snage da se klub održi i nastavi sa radom. U pitanju je stotinak mladića koji treniraju u klubu, koji je vazda bio zdrava sredina za razvoj fudbalera. Ja sam u Čeliku igrao dvije i po godine, i nama, bivšim igračima ova vijest o gašenju djeluje nevjerovatno".
"Mada, nevjerovatne vijesti nijesu izuzetak u mojoj domovini, već izgleda postaju pravilo. Eto, niko se nije sjetio da pomene jubilarnu, 35. godinu od kada su omladinci Sutjeske pred 60.000 gledalaca na "Marakani" osvojili Kup SFRJ pobjedom nad Sarajevom sa 2:1. Bilo je to 24. maja 1981. godine, i jedan je od najvećih uspjeha tog kluba. A to finale u kojem sdam igrao, učinilo je da brojni igrači ostvare sjajne karijere, poput Delibašića, Marojevića, Bajovića...", razočaran je Šalja.
I navijači su imali šta da kažu:
"Nikome ništa nije jasno?! Znajući da savez izdvaja novac potreban za takmičenje, tako da ostaje (kad su već igrači vezani volonterskim ugovorima) da se obezbijede osnovna sredstva za funkcionisanje - putovanja na utakmice, troškovi održavanja terena (čak se i oni mogu izbrisati korišćenjem pomoćnog terena), struja i ostale komunalije"...
"Smiješno je, koliko je malo novca potrebno za čisto funkcionisanje kluba, ali izgleda da SO Nikšić nema nikakvu želju da ima više od jednog kluba u svom gradu. Mada ništa novo, odavno znamo da im je jedina želja u vezi Čelika bila da se ugasi".
Bonus video:
