Gerd Miler je bio i prošao, ali Zapadna Njemačka nije dugo čekala na njegovog pravog nasljednika... Nacionalni bombarder povukao se iz redova "pancera" 7. jula 1974, kada je Njemačka postala prvak svijeta. Iste godine, Bajern Minhen je iz nižerazrednog Lipštada za 20 hiljada maraka doveo nepoznatog 18-godišnjaka. Ime tog mladića bilo je Karl-Hajnc Rumenige...
Iako je plavokosi napadač već u prvim godinama u najvećem njemačkom klubu sjajnim driblinzima dokazao klasu, nije mogao da izađe iz sjenke slavnog partnera u napadu. Udo Latek, Ditmar Kramer i Đula Lorant nikako nijesu mogli da iskoriste njegov potencijal, a onda su se dogodile dvije velike promjene - sredinom decembra 1978. na mjesto trenera došao je Pal Černai i već u junu se oslobodio ostarjelog Gerda Milera, koji je otišao u američki Fort Loderdejl.
Sjajni mađarski stručnjak igru je potpuno podredio Rumenigeu, koji mu je vratio na najbolji mogući način - postao je najbolji strijelac Bundeslige u sezoni 1979/1980. Te godine stvoren je i čuveni tandem Paul Brajtner - Karl-Hajnc Rumenige, koji su novinari jednostavno nazvali Brajtnige.
"Njihova saradnja je bila nevjerovatna. Sjedio sam na klupi i nikada se nijesam brinuo, jer sam bio ubijeđen da mogu da nadmudre bilo koju odbranu. Brajtner je znao da ga nađe među 10 protivničkih igrača, a Rumenige je u šesnaestercu bio bolji od svih koje sam ikada trenirao", prisjećao se Černai.
Brajntera, međutim, zbog povrede nije bilo na Evropskom prvenstvu 1980. godine. Svi su već otpisivali Rumenigea i družinu, govorili da Italija, sa legendama poput Dina Zofa, Klaudija Đentilea, Gaetana Širee, Marka Tardelija, Roberta Betege... neće propustiti priliku da pred svojim navijačima osvoji krunu.
Kale je, međutim, već u prvom meču dokazao da može i bez svog "starijeg brata" - postigao je jedini gol u trijumfu nad aktuelnim prvakom Evrope Čehoslovačkom. Protiv Holandije su blistali trostruki strijelac Klaus Alofs i mladi Bernd Šuster, pa je i remi protiv otpisanih Grka bio dovoljan za finale, u kojem se senzacionalno našla Belgija, koja je, kao i Italija u grupi 2, imala pobjedu i dva remija.
Finalni susret na najbolji način je potvrdio njemački mentalitet. "Elf" je već u 10. minutu poveo preko Horsta Hrubeša i imali još nekoliko sjajnih šansi. "Crveni đavoli" su u nastavku preko Renea Vanderejkena i Jana Kulemansa stalno prijetili Haraldu-Toniju Šumaheru, da bi u 75. minutu upravo Vanderejken bio precizan sa penala. I taman kada se publika na rimskom "Olimpiku" spremala za produžetke, Rumenige je sjajno izveo korner, Žan-Mari Pfaf je loše procijenio let lopte, pa je Čudovištu (nadimak Hrubeša) preostalo samo da se "pokloni" i donese titulu Njemačkoj.
I pored sjajnih igara Alofsa, Šustera i Hrubeša, niko nije imao dilemu - Rumenige je bio prvi igrač turnira, a nedugo zatim dobio je i nagradu "Frans fudbala" namijenjenu najboljem fudbaleru Evrope. Nikada u istoriji nijedan fudbaler nije tako ubjedljivo dobio to priznanje - Kale je imao 122 glasa, a drugoplasirani Šuster svega 34...
Rumenige je na 95 utakmica u dresu Njemačke postigao 45 golova, a osim zlatne medalje na EP 1980, igrao je finala na šampionatima svijeta 1982. i 1986. godine. Bio je jedno i vrijeme i najskuplji igrač svijeta - Inter je 1984. Bajernu na ime obeštećenja platio (preračunato u sadašnju valutu) 5,7 miliona eura.
Tim prvenstva
U najbolji tim Evropskog prvenstva 1980. godine izabrani su igrači iz samo tri zemlje - SR Njemačke, Belgije i Italije.
Tim prvenstva: Dino Zof (Italija), Klaudio Đentile (Italija), Gaetano Širea (Italija), Karl-Hajnc Ferster (Zapadna Njemačka), Hans-Peter Brigel (Zapadna Njemačka), Marko Tardeli (Zapadna Njemačka), Jan Kulemans (Belgija), Bernd Šuster (Zapadna Njemačka), Hansi Miler (Zapadna Njemačka), Karl-Hajnc Rumenige (Zapadna Njemačka), Horst Hrubeš (Zapadna Njemačka).
Bonus video:
