Čehoslovačka je 1970. godine služila kao topovska hrana Brazilu, Engelskoj i Rumuniji na Svjetskom prvenstvu Meksiku, a onda propustila dva naredna velika takmičenja. Šest godina kasnije, država koje više nema postala je prvak Evrope u Beogradu.
Šta je ključ takvog preporoda? Selektor Vaclav Ježek je, za razliku od svog prethodnika Marka Jozefa, glavnu ulogu dodijelio jedinom pravom virtuozu - Antonjinu Panenki.
Fudbaler rođen 2. decembra 1948. godine nije ni bio u Meksiku, debitovao je tek krajem septembra 1973. u porazu od Škotske (2:1). Na šampionat u bivšoj Jugoslaviji, kreator igre i prvi boem praškog Bohemijansa stigao je sa samo 13 reprezentativnih nastupa, a onda je Starom kontinentu pokazao kakva je klasa. Fenomenalnom igrom na sredini terena vodio je svoje drugove u dvije teške bitke duge po 120 minuta, u polufinalu protiv Krojfove Holandije i u finalu sa SR Njemačkom, koju je predvodio Franc Bekenbauer.
Finalni susret na beogradskoj "Marakani" nalazi se u svim enciklopedijama, 32 godine kasnije još je aktuelan... A to nikoga ko je gledao makar inserte iz te utakmice ne bi trebalo da čudi - Čehoslovačka je golovima Jana Svehlika i Karola Dobijasa već nakon 25 minuta vodila 2:0. Diter Miler je u 28. minutu smanjio na 2:1, a Njemci su po starom običaju izjednačili kad je slavlje na tribinama već počelo - minut prije kraja loptu u mrežu Iva Viktora poslao je Bernd Helcenbajn.
U produžecima nije bilo šansi, pa su prvi put na velikim takmičenjima penali odlučivali pobjednika... Svi su redom bili precizni do četvrte serije, kada je Diter Miler poslao loptu daleko iznad gola.
"Pokušao sam da šutnem jako u ugao, ali je lopta prošla visoko iznad prečke. Mislim da je pronađena tek nakon godinu", evocirao je kasnije uspomene Diter Miler.
A onda je na red došao simpatični brkonja... Nonšalantno je prišao lopti i uradio nešto po čemu ga je svijet zapamtio - sačekao je da se kontroverzni Sep Majer baci u stranu, a potom potkopao loptu i u visokom luku je plasirao po sredini gola. Majer se hvatao za glavu, Čehoslovaci pali u delirijum i legenda je rođena.
Taj potez, koji su mnogi poslije kopirali, ali nikad tako originalno i do šuta Zinedina Zidana u finalu Svjetskog prvenstva 2006. godine protiv Italije nikad u tako važnom trenutku, i dalje nosi ime svog kreatora - Panenke.
"Niko do tada nije tako pucao penal. Pala mi je na pamet ta ideja, jer sam na treninzima Bohemijansa bezuspješno pokušavao da što više puta savladam mog velikog prijatelja Zdenjeka Hrušku. Stalno smo se kladili u kriglu piva ili čokoladu, ali je Zdenjek bio toliko dobar golman da je više šuteva branio, nego što sam ja pogađao - govorio je Panenka mnogo godina nakon čuvenog šuta.
Jedna neprospavana noć je, međutim, presudno uticala na stvaranje mita...
"Čitavo veče sam probdio, pokušavajući da smislim način kako bih ga nadmudrio. Ukapirao sam da golmani uvijek čekaju do posljednjeg trenutka, kako bi pokušali da pogode stranu na koju će lopta ići. Tada sam odlučio da se jednostavno zaletim ka lopti i samo je blago potkopam, jer Zdenjek ne bi imao vremena da se vrati. Bio sam u pravu, ali sam se brzo udebljao zbog svih tih piva i čokolada.
Panenka je od 1967. do 1981. godine nosio dres svog Bohemijansa, a potom je otišao u Austriju, gdje je igrao do svoje 45. godine!
Tim prvenstva
U najboljem timu Evropskog prvenstva, održanog 1976. godine u SFR Jugoslaviji, bilo je čak šest igrača iz šampionske Čehoslovačke.
Tim prvenstva: Ivo Viktor (Čehoslovačka), Jan Pivarnik (Čehoslovačka), Rud Krol (Holandija), Jaroslav Polak (Čehoslovačka), Anton Ondruš (Čehoslovačka), Franc Bekenbauer (SR Njemačka), Rajner Bonof (SR Njemačka), Zdenjek Nehoda (Čehoslovačka), Diter Miler (SR Njemačka), Antonjin Panenka (Čehoslovačka), Dragan Džajić (SFR Jugoslavija).
Čehoslovačka je u polufinalu nakon produžetaka savladala Holandiju sa 3:1 (Panenka namjestio dva gola), a u finalu je Zapadna Njemačka pala nakon izvođenja penala (5:3, u regularnom toku 2:2).
Bonus video:
