Ako je iko zaslužio da osvoji trofej Lige šampiona a da mu to nije pošlo za rukom, onda je to Atletiko Madrid i njegov trener Dijego Simeone.
„Kolćonerosi” su dva puta u posljednje tri godine igrali finale, oba puta igrali su produžetke, s tim da su prije dvije godine u Lisabonu vodili do trećeg minuta sudijske nadoknade, a prije dvije noći u Milanu bili oštećeni jer je protivnik dao gol iz čistog ofsajda, a potom i promašili jedanaesterac, prije nego što su izjednačili rezultat.
Ali, nebeska pravda ne tako rijetko zaobiđe one koji sve učine da je zasluže. Zbog toga će „rohiblankosima” biti još slađa kada je jednoga dana dostignu, a niko ne može da im zabrani da vjeruju...
Ali, ako je iko ko je osvojio trofej to i zaslužio, onda je to svakako Zinedin Zidan! Ako bismo rekli da je bio doktor ili profesor fudbala, bilo bi malo.
Bio je profesor-doktor, neko ko toj čarobnoj igri daje šarm, šmek, ko hipnotiše gledaoce i ko ih u tom hipnotičkom transu tjera da ostave sve poroke, a zadrže samo jedan - najvažniju sporednu stvar na svijetu.
I čuveni incident sa Materacijem, kada je reagovao instinktivno i impulsivno štiteći dostojanstvo porodice nauštrb rezultata reprezentacije, pokazao ga je kao čovjeka od krvi i mesa, kao ljudsko biće... A biti ljudsko biće, danas je pakleno teško.
E taj i takav Zinedin Zidan postao je prvak Evrope i kao trener, što je u istoriji pošlo za rukom još samo šestorici srećnika. Takođe, postao je prvi francuski trener koji je pokorio Evropu.
I to je uradio na identičan način kao što je gospodario zelenim pravougaonikom - tiho, mirno, bez velike pompe i graje, ali sa mnogo dobrih vibracija i jasnim stavom - stavom pobjednika.
Za samo nekoliko mjeseci povratio je posrnulog giganta, baš kao da je imao čarobni štapić. Odjednom je to postao onaj pravi Real, pun samopouzdanja, sa sjajnom atmosferom u ekipi, gdje se svaki dobar potez na treningu nagrađuje aplauzima, kako Zidanovim, tako i saigrača...
Zidan je uzeo titulu prvaka Evrope, ali od 4. januara, otkako je na klupi, Zidan je uzeo i više bodova u Primeri i od Barse i od Atletika, a sezonu je završio sa čak 12 vezanih pobjeda!
„Šta mislim da sam donio ekipi? Moj pozitivan stav. Vjerujem u naporan rad, a kvalitet smo već imali u ekipi. Ali, rad je važniji od kvaliteta”, istakao je Zidan.
Ipak, ono što je najvažnije, Zidan je gospodin čovjek. Spreman da se slika sa navijačem i kada to obezbjeđenje pokušava da mu uskrati, ali i da se na džentlmenski način zahvali tom istom Materaciju koji mu je poslao podršku uoči meča.
Kojem ne treba marketing, jer je suvi kvalitet. Koji ne ćuti kao mumija kada ga neko pita „kako ste”, kao što su neki ćutali prilikom dolaska u Crnu Goru.
Bonus video:
