Tim koji u jednoj sezoni pobijedi Real, Barselonu i Bajern, koji je blizu finala Lige šampiona i kandidat za titulu u Španijim sigurno je poseban
Šta to Atletiko Madrid čini posebnom ekipom, analizira Skaj sports.
Odbrambena elastičnost
Neki timovi igraju tako da fudbal izgleda kao jednostavna zabava. Ima timova koji od fudbala prave posao za čvrste momke i ekipama protiv kojih igraju postavljaju teške prepreke. Atletiko se protiv Bajerna branio na dva načina.
U prvom poluvremenu igrao je presing na polovini protivnika i natjerao ga ne veliki broj grešaka i dugih lopti, što je apsolutno nešto što nije karakteristika Bajerna. U drugom poluvremenu pomjerio je odbranu na 20 metara od svog gola, I takva prepreka nije probijena.
Rezultat - 14. put Atletiko nije primio gol na posljednjih 16 mečeva u Ligi šampiona na svom terenu.
U takvoj igri, samo jedan igrač Atletika dobio je žuti karton, a utisak je da je Simeoneov tim u svakom trenutku kontrolisao prilaze golu i bio spreman da odgovori na pritisak Bajerna, koji je splasnuo u posljednjih 20 minuta.
Opasnost u napadu
Da bi se pobijedila Barselona i Bajern potrebno je, ipak, malo više od dobre odbrane. Potreban je gol, potrebna je klasa u napadu, koju je sinoć imao Saul.
I to nije bila jedina šansa. Naprotiv, u prvo poluvremenu lopta je više bila u trećini terena pred golom Bajerna, nego pred golom Atletika.
Nekim timovima potrebno je mnogo dodira sa loptom da dođu u poziciju da ugroze gol, Atletiko to radi brzo, iz dva, tri, četiri dodavanja.
Fernando Tores imao je protiv Bajerna više šuteva na gol nego uspješnih dodavanja, ali to je jednostavno - Atletikov stil.
Samo 26 odsto vremena lopta je bila u nogama igrača Atletika, protiv Barselone razlika u posjedu bila je još veća u korist rivala - 77 prema 23 odsto. Ali, očigledno je da igračima Atletika nije potrebno mnogo vremena sa loptom da bi pobijedili.
Trener motivator
Uloga trenera je veoma važna. Posljednji duel sa Gvardiolom, uoči sinoćnjeg, Simeone je izgubio 2:1, 2012. godine.
Taj i ovaj Atletiko su, međutim, potpuno drugačiji. Majstor motivacije, Simeone je promijenio stanje duha tima koji vodi i cijelog kluba.
U septembru 2013. godine, Atletiko je prvi put pobijedio Real u 21. vijeku, u trenutku kada je Atletiko u španskim medijima dobio novi nadimak “El Pupas” - baksuzi.
Simeone je vratio ponos “kolčonerosima”, uvjerio i igrače i ljude u klubu da se može sve, ako se vjeruje, predano, pošteno i pametno radi.
Promjene u timu
Dokaz da Simeone briljantno radi svoj posao jeste i njegova procjena u dovođenju igrača. Mnogo novih lica prošlo je kroz tim od kada je on došao, ali ništa se nije promijenilo - radna etika, atmosfera u svlačionici, stil igre ostali su isti, ili su unaprijeđeni.
Od 18 igrača, koji su prije manje od dvije godine bili u protokolu za finalu Lige šampiona, samo četvorica su bila u timu protiv Bajerna, a jedan od njih - Filipe Luis - je povratnik iz Čelsija.
Saul je nova zvijezda, Augusto Fernandes bio je briljantan protiv Bajerna, a odsustvo Dijega Godina nije se osjetilo, što je dokaz da je Atletiko stvorio kulturu uspjeha, bez obzira ko je na terenu.
Navijači
Atletiko ima najbolju navijačku podršku u Španiji. I navijači su prihvatili Simeoneov stil fudbala.
Kada neki igrač Atletika možda i namjerno odugovlači sa izvođenjem auta, ili simuliranjem povrede, dobija ovacije sa tribina. Kada Simeone ubaci drugu loptu da bi spriječio kontru protivnika, nastane haos od sreće.
Atletiko je jedna cjelina...
“Mi smo čvrst tim, jak, volimo žestoku borbu, moćni smo u kontranapadima. I ne bih želio da se to promijeni”, kazao je Simeone prošle godine.
Navijači se sigurno slažu.
Bonus video:
