Bješe to 18. februar 2001. Mjesto: rimski „Olimpiko”. Događaj: 19. kolo Serije A. Domaćin: Kapelova Roma, lider i potonji šampion, sa Totijem, Kandelom, Emersonom, Montelom, Batistutom... Gost: dvanaestoplasirani Leće.
Meč kao meč, tipična italijanska partija fudbalskog šaha. Roma se dugo preganjala sa gostima, dok je gol defanzivca Samuela sredinom drugog dijela nije umirio. U 84. minutu, trener Lećea Alberto Kavazin povukao je posljednji potez - umjesto novajlije Darija Dainelija na travnjak je poslao sedamnaestogodišnjeg debitanta Mirka Vučinića, uparivši ga u napadu sa golgeterskim herojem ljevičarske Italije Kristijanom Lukarelijem. Ništa se nije promijenilo - bodovi su ostali na „Olimpiku”.
„Još jedan debitant” - ostala je crtica u Gazeti delo sport. „I on igra špica.”
Podgorička „Pobjeda” bila je slikovitija.
„Dovoljno da se ovaj veoma mladi i perspektivni igrač ohrabri.”
San o Seriji A
Kažu da je početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, skaut Mančester junajteda Bob Bišop, nakon što je prvi put u Belfastu gledao Džordža Besta (15), telegramski otpisao treneru Metu Bezbiju:
"Mislim da sam vam pronašao genija.”
Ko zna, možda je nešto slično sročio milanski menadžer Bruno Kontu svom prijatelju, sportskom direktoru Lećea Pantaleu Korvinu, preporučivši mu u aprilu 2000. šesnaestogodišnjeg napadača jugoslovenske omladinske reprezentacije, koga je pratio na Sardiniji. Kontu se tamo obreo na poziv Andrije-Pira Vujovića, sa kojim se upoznao ranih devedesetih u Rimu, tokom uspješnih futsalskih dana direktora Sutjeske.
Za Mirka se, na prostorima SR Jugoslavije, ranije čulo - 2. oktobra 1999, dan nakon 16. rođendana zaigrao je za nikšićki klub u meču sa Sartidom kao najmlađi prvoligaški debitant u istoriji. I zatresao mrežu! Dva mjeseca kasnije, visokog i, poput topola iz Vitovih pjesama, tanušnog dječačića FSCG je proglasio najboljim mladim fudbalerom u Crnoj Gori.
„Golgeter za 21. vijek” - naslutila je „Pobjeda”.
Korvino, koji je tih godina pokrenuo ambiciozni projekat u Lećeu na tržišnom principu „kupi jeftine talente, pa ih papreno prodaj”, zagrizao je. Kao čovjek od akcije, sredinom jula 2000. u društvu Kavazina stigao je u Nikšić, da na licu mjesta vide Savićevićevog nasljednika. Posebno za tu priliku, Sutjeska je organizovala meč sa Zetom.
"Stvari nisu tekle onako kako smo očekivali", sjećanja su Korvina. "Mirko je pružio najgoru partiju koju možete da zamislite".
Ipak, istančanog sluha, Italijani su sklopili posao.
"Dogovorili smo se da za njega platimo 800 miliona lira" (oko 800.000 DM, prim.a).
Potpisan je petogodišnji ugovor. Mirko, prethodno četiri puta strijelac u devet nastupa u jugoslovenskoj eliti, spakovao je kofere. Tog ljeta željeli su ga i holandski PSV i Vitese, francuski Lens...
"Moj san uvijek je bio da postižem golove u Seriji A", otkrio je godinama kasnije.
Rani jadi
Nikšić je zamijenio Lećeom i „Pastor Bonusom”, hotelom u kome su prebivali fudbalski pitomci „žuto-crvenih”. Našao se u društvu Valerija Božinova i Aleksa Konana, kasnije Kristijana Ledezme i Ernesta Ševantona, dokazivao u omladinskoj ligi, popularnoj Primaveri, a u prilagođavanju ruku mu je pružio hrvatski reprezentativac, osam godina stariji Davor Vugrinec.
"Mnogo mi je pomogao", često je naglašavao Mirko.
U prvi tim, uveo ga je Kavazin, koji je bio očaran.
"Gledanje Mirkove igre je kao stajanje ispred slike Van Goga i uživanje u tišini. Njegovi elegantni potezi su fudbalska umjetnost".
Ipak, neprestana borba za opstanak diktirala je pravila: timu nisu trebali mladi umjetnici, već prekaljeni ratnici. Do kraja godine nikšićki tinejdžer je u još tri nastupa sakupio 48 prvoligaških minuta.
Leće je oblikovao njegovo fudbalsko znanje. Ali i karakter. U novembru 2001. tokom meča sa Krotoneom u Primaveri verbalno je napao sudiju. Disciplinski organi takmičenja kaznili su ga četiri mjeseca suspenzije.
Korvino mu je uveo dodatne disciplinske mjere - svakog jutra prgavi Nikšićanin morao je da u 8 sati otključava klupske prostorije i ostaje u njima do podneva. Kasnije su ga čekali treninzi.
"Želio sam da ga naučim poštovanju pravila i ljudi. Razumio je poruku".
U međuvremenu Kavazin je u januaru 2002. otišao zbog loših rezultata. Zamijenio ga je Delio Rosi, ne mogavši da zaustavi klizanje tima u Seriju B.
Odlazak nekoliko iskusnijih igrača, među njima i Vugrineca, otvorio je prostor za crnogorskog napadača, koji je u 29 drugoligaških mečeva postigao pet pogodaka i pomogao ekipi da se vrati u Seriju A.
Narednu, 2003/2004. sezonu, upamtio je po prvijencu u eliti (14. septembra 2003. zatresao mrežu Ankone), teškoj povredi ligamenata i dugoj pauzi.
Trijumf dara nad prosječnošću
Ako je ruža, kažu, kad-tad procvjetaće. Mirko je u Lećeu procvjetao kod češkog trenera Zdenjeka Zemana, koji je preuzeo vođenje tima na ljeto 2004.
"Dugujem mu mnogo", pričao je poslije. "Kod njega sam naučio toliko toga".
U ultraofanzivnoj formaciji 4-3-3, kao centralni napadač postigao je 19 golova u 29 mečeva - najviše od svih stranaca u Seriji A - i privukao pažnju fudbalskih džinova sa „čizme”. Bio je to Mirko kakvog znamo: trijumf dara nad prosječnošću, poteza nad nesvrhovitim trčanjem, inspiracije nad obavezom.
Nadahnute partije u klupskom, dovele su ga do reprezentativnog dresa: 4. juna 2005. debitovao je za seniorsku reprezentaciju Srbije i Crne Gore, 12. novembra poveo mladu selekciju do Evropskog prvenstva, het-trikom srušivši Hrvatsku u Beogradu (3:1) u meču baraža.
Tokom sezone 2005/6, njegove posljednje u Lećeu, znalo se da je igrački uveliko prevazišao sredinu i da je u izlogu. Ševanton je ranije prodat Monaku za 10 miliona, Božinov Fiorentini za 15... Došao je njegov red. Na ljetnjoj fudbalskoj pijaci, najupornija je bila Roma, koja ga je dovela u avgustu 2006, uplativši klubu iz Pulje u naredne dvije godine 19,5 miliona eura.
Ostalo se zna: pet Mirkovih sezona u „vučici”, tri u Juventusu, tri titule, dva Kupa Italije, deset golova u Ligi šampiona, među njima i oni Mančester junajtedu, Čelsiju i, najdraži, Realu na Bernabeu... Pa odlazak u Ujedinjene Arapske Emirate u julu 2014.
Mirkov amarkord
Petnaest godina nakon Mirkovog debija, zlatna era Lećea je poodavno mit. Zbog namještanja rezultata, „žuto-crveni” su 2011. preseljeni iz Serije B u treću ligu. Tu su i danas, poslije 22 kola na četvrtom mjestu, koje vodi u plej of.
Mirko, koji se oporavlja poslije operacije ukrštenih ligamenata, fudbalskim obavezama je daleko, u drugoj sezoni ugovora sa Al Džazirom. Srce mu je, međutim, ostalo na stadionu „Via del mare”.
"Leće je moja druga kuća, koja je vremenom, postala prva, jer mi je toliko dalo. Tu sam upoznao svoju suprugu i želim da živim po okončanju karijere", rekao je sredinom junuara, pri posjeti gradu u Pulji.
"Kada završim ugovor sa Al Džazirom na ljeto 2017. volio bih da se vratim. Ne bih došao da zaradim novac, već da pomognem klubu koji je za mene poseban".
Roma kao sudbina
Protiv Rome je debitovao, protiv Rome posljednji put bio strijelac u Seriji A (5. januara 2014), a za Romu postigao gotovo polovinu svojih golova - 47. U istoriji „vučice“ samo su dvojica stranaca efikasniji - Argentinci Abel Balbo i Pedro Manfredini.
U Seriji A postigao 95 golova u 305 utakmica
Od 18. februara 2001. do 14. aprila 2014. kada je u dresu Juventusa odigrao svoj posljednji ligaški meč, Mirko Vučinić je u Seriji A proslavio 95 pogodaka u 305 mečeva. Ako se računaju samo stranci, na 16. mjestu je vječne rang-liste: iza njega su Van Basten (90), Maradona (81), Kaka (77), Nedved (71), Gulit (72)...
Bonus video:
