Mesi će napraviti vrtešku čuvarima prije nego postigne gol, Ronaldo će, pored tehnike, koristiti brzinu i snagu tijela i šuta, Ibrahimović će zabiti petom, stražnjicom, karate udarcem, a širok golgeterski repertoar imaju Agero, Suares, Miler…
Ali, jedini pravi, a vrhunski, centarfor današnjeg fudbala - klasična, u moru lažnih “devetki” – vjerovatno je Robert Levandovski. Nije krilo po potrebi, ne igra iza špica, nije paker, ni dribler… On je, prosto rečeno, gol-igrač, koji, usput, rijetko šutira penale, a nikada ne izvodi slobodne udarce.
Senzacionalnim rafalom u trajanju od devet minuta, direktno sa klupe za rezerve, i obaranjem svih mogućih rekorda u količini i brzini davanja golova, postao je pravi super-star. Četiri dana kasnije postigao je 100. i 101. gol u Bundes ligi, na 168. utakmici. Nijedan stranac nije brže od njega došao do trocifrenog broja pogodaka u njemačkom šampionatu.
Ima ih već deset ove sezone u prvenstvu, a i prije tih sedam na dvije utakmice zaslužio je da mu Gvardiola bar javno zahvali. On je bio strijelac izjednačujućeg gola protiv Augsburga, kada je izgledalo da će Bajern doživjeti senzacionalni poraz u Minhenu (od 0:1 do 2:1 u sudijskom dodatku, golom Milera iz nepostojećeg penala), te pobjedonosnog protiv Hofenhajma u gostima, u posljednjim trenucima meča.
Sve je to uradio, iako u Gvardiolinoj viziji dominiraju lažni, a ne pravi napadači.
Dok on kaže da samo radi svoj posao, drugi o njemu govore biranim riječima…
“On je mašina, njegove mogućnosti su neograničene“, kratak i jasan bio je Mats Humels, njegov bivši saigrač iz Dortmunda.
Nekako odjednom 27-godišnji momak iz Varšave napunio je naslovnice svjetskih medija. A prošlo je tek nešto više od dvije godine od kada je na najvećoj mogućoj sceni – u polufinalu Lige šampiona –dao četiri gola Realu, dok je nosio dres Borusije Dortmund.
Proći će vjerovatno još mnogo godina dok neko ne ponovi takav skor u toj fazi elitnog takmičenja. Ali, poker najvećem klubu na svijetu ostao je u sjenci petarde Volfsburgu…
Tih devet minuta slave pokazali su ne samo kakav je Levandovski golgeter, već i kakva je osoba. Golgeterski podvig nije iskoristio za podizanje sopstvenog ega, što bi, bez sumnje, uradili Ronaldo ili Ibrahimović.
On, jednostavno, nije selebriti, ne vodi glamurozan život, u braku sa Anom Stahurskom, bivšom karatistkinjom. Ne žudi za popularnošću, ne forsira tetovaže, ne snima reklame, a najveće marketinško dostignuće je to što se njegov lik nalazi na omotu čuvene komjuterske fudbalske animacije FIFA 15 za poljsko tržište.
Na njegov karakter mirnog momka uticao je i njegov fudbalski put. On nije bio glamurozni tinejdžer iz velikog kluba, već naprotiv. Tek sa 20 godina debitovao je u poljskom šampionatu. Proglašen je netalentovanim u Legiji, pa je seniorsku karijeru počeo u trećeligašu Zniču, a tek 2008. nastavio u Lehu iz Poznanja, prije nego što je prešao u Borusiju Dortmund ljeta 2010. godine, za tričavih 4,5 miliona eura.
Pet godina i 139 golova kasnije Robert Levandovski je stao uz rame najvećim asovima 21. vijeka, u vrijeme kada se igra najbolji fudbal svih vremena.
SKUP ZA PROBU, TRI PUTA JEFTINIJI OD KRASIĆA
Neobičan fudbalski put Roberta Levandovskog , od nedovoljno dobrog za prvi tim Legije do svjetske zvijezde, upotpunjuje i priča o propalom transferu u norveški klub Hod, 2007. godine.
Pomoćni trener Hoda Lars Peter Roneštad ispričao je lokalnim medijima kako je prije osam godina Levandovski umalo došao na probu u klub, koji je tada igrao u trećoj norveškoj ligi.
“Dobili smo ponudu da on i još jedan igrač dođu na probu, ali je trebalo da im platimo prevoz i smještaj. Smatrali smo da je preveliki rizik da dajemo novac za igrača koji je tada bio anonimac iz treće poljske lige”, kazao je Roneštad.
Koliko je Levandovski ne tako davno bio potcijenjen govori i to da ga je Leh prodao Borusiji 2010. godine za 4,5 miliona eura.
Za poređenje – tog ljeta Juventus je doveo Miloša Krasića iz CSKA za 15 miliona, Milan Robinja iz Sitija za 18 miliona, Gurkuf je prešao iz Bordoa u Lion za 22 miliona, a Karlos Eduardo iz Hofenhajma u Rubin za 20 miliona…
Zanimljivo da su tih 4,5 miliona eura jedini novac koji je neki klub izdvojio za Levandovskog – u Bajern je prije dvije godine otišao kao slobodan igrač.
Bonus video:
